ROBERT MARKT: ‘Mi smo ‘šatorašima’ dali šator, ali nitko nije znao u što će se to pretvoriti’

‘Na računu Crvenog križa je oko 50 milijuna kuna, a novac za jednokratnu pomoć stradalima u potresu počet će se uskoro i dijeliti’, kaže Robert Markt, izvršni predsjednik Crvenog križa. On kaže da Crveni križ ne pripada nijednoj stranci, već da su oni svoji i da pomažu svima potrebitima

U petak, 19. veljače, završava prikupljanje zahtjeva stradalnika nedavnog potresa na Baniji za jednokratnu financijsku pomoć Crvenog križa. Za tu je namjenu na računu Crvenog križa prikupljeno blizu 50 milijuna kuna pa će se taj novac uskoro početi i dijeliti. Tim povodom razgovarali smo s izvršnim predsjednikom Hrvatskog Crvenog križa Robertom Marktom, pedesetogodišnjim ekonomistom iz Zagreba. U razgovoru za Nacional Markt se osvrnuo na prigovore da „Crveni križ vodi kao HDZ-ovu podružnicu“, podastirući kao dokaz i činjenicu da je on, kada je 2014. godine preuzeo dužnost izvršnog predsjednika Crvenog križa, zamrznuo svoje članstvo u HDZ-u. Nakon što je neko vrijeme radio u gospodarskoj diplomaciji kao savjetnik u veleposlanstvu u Beogradu, 2010. vratio se u Zagreb da bi preuzeo dužnost državnog tajnika u ministarstvu gospodarstva Đure Popijača, za vrijeme vlade Jadranke Kosor. Izvršni predsjednik Hrvatskog Crvenog križa postao je u listopadu 2014., a 2016. izabran je i za člana Odbora Međunarodne federacije Crvenog križa i polumjeseca sa sjedištem u Ženevi. Kao dokaz transparentnog djelovanja i poslovanja, na web stranici Hrvatskog Crvenog križa obznanio je i bruto iznos svoje plaće iz prosinca prošle godine od 28.036,81 kuna.

NACIONAL: Do kada Crveni križ ostaje na Baniji, stradaloj u potresu?

Za razliku od mnogih, nećemo je napustiti kad je napuste kamere. Ostat ćemo tamo još dugo pomagati ljudima. Zadnja zastava koja će otići s Banije bit će zastava Crvenog križa. Važno nam je posebno ojačati društva Crvenog križa u Petrinji i Glini. Potpuno im je stradala infrastruktura. Njihovi objekti više nisu upotrebljivi. Slično je i u Sisku i Hrvatskoj Kostajnici, a želimo pogurati naprijed cijeli taj kraj. Imamo društvo Crvenog križa i u Dvoru.

NACIONAL: Hoćete li se onda usprotiviti odlagalištu nuklearnog otpada u Čerkezovcu, dva kilometra od Dvora? Gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović smatra da tom potencijalnom odlagalištu nije mjesto u Baniji zbog trusnog područja.

Ne bavimo se politikom, koliko god to atipično zvučalo. To nije pitanje za nas. Imamo toliko posla uz socijalu i ljude u potrebi da se moramo držati osnovne zadaće. Nećemo ulaziti u taj problem.

NACIONAL: Otvoren je račun za prikupljanje pomoći ljudima stradalima u potresu. Koliko ste novca prikupili?

Prikupili smo više od 48 milijuna kuna. Naš je račun kunski. Ako u banku stigne novac u nekoj stranoj valuti, a dobili smo čak i stotinjak tisuća kuna u kriptovaluti, onda se automatski to konvertira u kune. Taj će se novac nastaviti prikupljati. Apel za pomoć ostat će otvoren do 28. ožujka, a s datumom 19. veljače završit ćemo prikupljanje zahtjeva za jednokratnu novčanu pomoć. Taj novac još nismo počeli dijeliti jer ne bi bilo korektno jednima isplatiti prije a drugima kasnije, s obzirom na to da ima ljudi koji su izmješteni iz svojih domova pa se, primjerice, nalaze u Istri ili Dalmaciji i potrebno im je više vremena da popune i dostave zahtjev.

 

‘Crveni križ mora pristupati vlasti kao što pristupaju manjinci da bismo bili djelotvorniji. To je čisti politički pragmatizam. Zato je bezvezna teza da smo HDZ-ova podružnica’

 

NACIONAL: Zašto čekati? Taj je novac ljudima prijeko potreban, posebno u ovim uvjetima epidemije kada mnogi i ne rade.

Tako smo odlučili iz dvaju razloga. Prvo, da to bude u isto vrijeme za sve, a drugi razlog je što želimo imati točan broj zahtjeva da bismo znali u kojim ćemo iznosima taj novac dijeliti. Kada bismo sad krenuli dijeliti po 5000 kuna za jednokratnu pomoć po zahtjevu, može se pokazati da neće biti dovoljno za sve. Ili će možda moći dobiti i više. Novac koji će se dalje prikupljati dijelit će se svim građanima koji ispunjavaju uvjete za dobivanje te pomoći.

NACIONAL: Koji su to uvjeti?

Prvi je uvjet da su 28. ili 29. siječnja, kada su bili potresi, imali prijavljeno prebivalište ili boravište na adresama u županijama stradalima u potresima: Sisačko-moslavačkoj, Karlovačkoj ili Zagrebačkoj županiji. Drugi važan uvjet je da imaju nekretninu stradalu u potresu.

NACIONAL: Postoji li razlika između građana koji su imali prebivalište i onih s prijavljenim boravištem?

Postoje stradalnici u potresu koji nisu uspjeli na vrijeme promijenili dokumente. Da ne bi sada oni koji su živjeli i po nekoliko godina na tom području, a nisu prijavili prebivališta, bili dovedeni u nepovoljan položaj, ostavili smo mogućnost da se i oni prijave za dodjelu pomoći. Prebivalište možete prijaviti na temelju vlasništva nad nekretninom, a boravište možete prijaviti i u tuđoj nekretnini. Nama s humanitarne pozicije to ne čini razliku. Novac koji dajemo nije naknada za materijalnu štetu. Riječ je o humanitarnoj pomoći, a na nju imaju pravo svi koji su stradali, dakle, ljudi koji su tamo živjeli neovisno o svom formalnom statusu.

NACIONAL: Kako ćete dijeliti taj novac: po osobi ili po domaćinstvima?

Iz želje da što prije podijelimo novac, ići ćemo po domaćinstvima. Riječ o oko 110.000 ljudi koji žive na tom prostoru pogođenom potresom. Kada bi svih 110.000 osoba pojedinačno podnijelo zahtjeve, bio bi to ogroman administrativni posao. Zato ćemo upotrijebiti model koji je već koristila država, odnosno Ministarstvo rada. Odredili smo kućanstva i samce pa ćemo tako smanjiti administrativni posao. Iznos koji se dijeli bit će poznat i nitko neće biti oštećen.

NACIONAL: Imate li procjenu koliko će svako domaćinstvo moći dobiti?

Teško mi je to reći. Ovisi i o tome koliko će zahtjeva pristići. Dosad nam je pristiglo 15.000, a procjenjujem da ćemo dobiti oko 20.000 zahtjeva. To se poklapa s brojem stradalih objekata, koji su za stožer napravili statičari. Sveukupno je 62.000, a od toga je oko 30.000 naseljenih objekata. Međutim, nisu svi stradali. Iznos koji se dijeli bit će poznat i nitko neće biti oštećen. Govorim o volumenu novca koji će se dijeliti.

NACIONAL: A što ste dosad dijelili stradalima u potresu?

Dijelili smo humanitarnu pomoć uobičajenu za takve situacije iz svojih skladišta: hranu, higijenu, deke, gumene čizme, vreće za spavanje, krevete, madrace, alate. To je dio standardne zalihe Crvenog križa.

NACIONAL: Kontejnere i kućice niste dijelili?

Hrvatski Crveni križ nije institucija koja se bavi kućicama i kontejnerima. Time se bavi Civilna zaštita. Dijelili smo i šatore, grijalice, agregate… To smo dobili od donatora. Koristimo mehanizme međunarodne pomoći kao što je Apel kroz pokret Crvenog križa i polumjeseca. Neki donatori su i multinacionalne kompanije poput Coca-Cole. I oni cijene naš rad.

‘Hrvatski Crveni križ danas predstavlja istinsku vrijednost hrvatskog društva’, kaže Markt. PHOTO: Tomislav Čuveljak/NFOTO

 

NACIONAL: I hrvatska vlada otvorila je račun za pomoć stradalima u potresu. Je li na Vladinom računu više novca nego na računu Crvenog križa?

Vlada je prikupila duplo više novca zato što je novac koji stiže na naš račun najvećim dijelom novac građana, a oni uplaćuju manje iznose od država i velikih kompanija. I ja bih volio znati zašto su nas prešišali za duplo.

NACIONAL: Kako to da ne znate? Zar je veće povjerenje u državu nego u Crveni križ?

Drago mi je što postoji povjerenje u državu, ali postoji povjerenje i u Crveni križ. Ključ je ipak u tome da su pojedine države uplaćivale iznimno visoke iznose na račun hrvatske vlade.

NACIONAL: Je li na račun Crvenog križa uplatila i neka država?

Najveći iznos kroz međunarodnu pomoć Crvenog križa i polumjeseca stigao je od Kanade. Država Kanada uplatila je pola milijuna kanadskih dolara kanadskom Crvenom križu, a on će taj novac transferirati Hrvatskom Crvenom križu kroz ranije spomenuti Apel.

Donacije su uplatili i kineski, slovenski, ciparski Crveni križ. Bili su to manji iznosi od ove uplate iz Kanade. Najveći iznos uplatio je slovenski Crveni križ: 143 tisuće eura, a kineski Crveni križ uplatio je 100 tisuća dolara. Švicarki Crveni križ je uplatio 1800 eura, a ciparski 5000 eura. Apel pred Međunarodnom federacijom Crvenog križa i crvenog polumjeseca sa sjedištem u Ženevi i dalje je otvoren.

NACIONAL: Kako funkcionira taj mehanizam međunarodne pomoći koji nazivate Apel?

Taj mehanizam funkcionira po principu kase uzajamne pomoći. Tako hrvatski Crveni križ raspiše koje su njegove potrebe, a onda njegovi pandani u nacionalnim državama uplaćuju novac ovisno o tome koliko ga imaju na raspolaganju za tu namjenu. Međunarodna federacija Crvenog križa i polumjeseca broji 192 nacionalna društva u svijetu. Kada se nacionalno društvo, kao što je sada slučaj s hrvatskim Crvenim križom, nađe u velikoj krizi koja nadilazi uobičajene gabarite i potrebna mu je pomoć, može raspisati taj Apel, odnosno zahtjev za pomoć. U takvim zahtjevima navode se aktivnosti koje će se provoditi, oprema koja je potrebna, kao i procjena koliko je novca potrebno za te aktivnosti. Nakon toga svaki nacionalni Crveni križ uplaćuje novac prema svojim mogućnostima.

NACIONAL: S koliko ljudi raspolaže hrvatski Crveni križ?

Od ukupno 750 stalno zaposlenih 107 ih je zaposleno u središnjici u Zagrebu, a ostali rade u društvima po gradovima u Hrvatskoj. Mnogi od nas sada su na terenu u Banovini. Poslije ovog razgovora glasnogovornica i ja vraćamo se na teren. No samo jedna od aktivnosti je djelovanje Crvenog križa u kriznim situacijama. U sustavu Crvenog križa je 131 društvo kojim slijedimo administrativni ustroj Hrvatske. Djelujemo kao udruga građana, nismo Vladino tijelo, a dominantno nas financiraju hrvatski građani zahvaljujući zakonu o Crvenom križu.

NACIONAL: Je li Crveni križ u Hrvatskoj jedna od podružnica HDZ-a, što je prevladavajuće mišljenje u javnosti?

To je teza koja se često provlači kroz medije, a na nju nismo šire odgovarali zato što se politikom ne bavimo. U našim redovima ima ljudi koji su jako bliski SDP-u, HDSSB-u, IDS-u, a isto tako imaju funkcije u središnijci Crvenog križa ili lokalnim društvima Crvenog križa. Poštujući nepristranost i neovisnost Crvenog križa, kada sam 2. siječnja 2014. godine preuzeo dužnost izvršnog predsjednika Crvenog križa, zamrznuo sam svoje članstvo u stranci.

NACIONAL: Jeste li onda sada „zamrznuti član“ HDZ-a?

Možete to i tako reći. No prvenstveno sam izvršni predsjednik Crvenog križa i neovisnost te institucije branim upravo tako da imamo podjednak odnos sa svim političkim strankama i sa svim politikama. To se može vidjeti i po tome što su u ovoj krizi poslije potresa neki ljudi došli u prvi plan radeći u Crvenom križu, a koji su recimo članovi ili simpatizeri SDP-a, članovi ili simpatizeri Srpskog narodnog vijeća. To mi apsolutno ne smeta pa ne potenciram tu temu. Ne potenciram ni temu HDZ-a. Smatram da je nama jako važno imati dobar odnos s vladajućom strukturom u državi i u gradovima. Tamo u gradovima gdje je na vlasti HDZ, moramo imati dobar kontakt s njima, a tamo gdje je na vlasti SDP, imamo dobar kontakt s ljudima iz te stranke.

 

‘Rekao sam Bojanu Glavaševiću da su me branitelji zamolili da im ustupim šator. Što je on napravio? Ništa! To što oni nisu ništa napravili samo pokazuje kako su upravljali’

 

NACIONAL: Ponašate se kao predstavnici nacionalnih manjina uvijek „koalirajući“ s vlašću?

Upravo sam to rekao neki dan. Crveni križ mora pristupati vlasti kao što pristupaju manjinci. To je jedini način da opstanemo u postojećoj društvenoj okolini, ali samo zato da bismo bili djelotvorniji. To je čisti politički pragmatizam. Zato i jest bezvezna teza da smo HDZ-ova podružnica.

NACIONAL: Kako onda objašnjavate činjenicu da ste podigli, a potom i posjećivali šator u Savskoj 66 ispred Ministarstva branitelja u kojem su braniteljske udruge prosvjedovale 555 dana, počevši od listopada 2014. godine? Taj prosvjed trajao je sve dok SDP i SDP-ov predsjednik Hrvatske Ivo Josipović nisu izgubili izbore.

Crveni križ nije podigao taj šator, a ja nikada u njemu nisam bio. Hrvatski Crveni križ je na dan kad su se u Savskoj ispred Ministarstva branitelja u listopadu 2014. okupili ratni vojni invalidi, dobio zamolbu da im ustupi šator. Bila je najava i vrlo niskih temperatura. Tada smo, baš kao što smo to činili i za dolazak Svetog Oca, i na koncertu Rolling Stonesa, i za radnice Kamenskog i neke druge ljude koji su ostvarivali svoja prava, dali opremu kojom raspolažemo. Nitko tada nije mogao znati u što će se to okupljanje ratnih vojnih invalida pretvoriti.

NACIONAL: U što se onda, po vama, to okupljanje pretvorilo?

Pretvorilo se u kontinuirani protest, ali mi u tome nismo sudjelovali. Nismo uopće ulazili u motive tog sukoba.

NACIONAL: Vi ste, dakle, samo dali dio opreme. Jesu li i plinske boce, koje su u jednom trenutku iznesene na cestu kao potencijalne bombe, bile iz vaših skladišta?

Ne, plinske boce nisu bile iz naših skladišta. Cijelo vrijeme se govorilo da je šator u Savskoj bio šator Crvenog križa, ali ni to nije bila istina. Mi smo njima dali manji šator dimenzija 3 puta 4 metra. Poslije je taj šator stavljen sa strane, a što su oni u njemu držali, ne znamo. U njega nije moglo stati ni 10 natiskanih osoba.

NACIONAL: Jeste li ipak taj šator Crvenog križa mogli povući?

U normalnoj državi ako netko montira šator tamo gdje on ne treba biti, onda dođe policija i naredi da se šator ukloni. Da je policija to učinila, mi bismo ga uklonili. Policija to nije učinila, a Crveni križ i ja osobno apostrofirani smo kao institucija koja pomaže jednu političku opciju nauštrb druge. To nije bilo korektno prema nama iz Crvenog križa. Mi smo tamo dali opremu ljudima kojima je ta oprema trebala. Oni su bili ugroženog zdravlja. Nismo pojma imali da će ostati tako dugo.

NACIONAL: Niste li tako pomogli HDZ-u da SDP i njegova koalicija izgube izbore? Pobijedila je vaša nekadašnja stranka HDZ, u kojoj imate zamrznuto članstvo.

Nema u Crvenom križu moje stranke. Moja je stranka Crveni križ, a ja svoj posao profesionalno obavljam. Tog dana kad je zatražen šator nazvao sam Bojana Glavaševića. Rekao sam mu: „Bojane, imam zahtjev za šatorom, a ja na takav zahtjev ne mogu ne odgovoriti. Molim te, želim da znaš da je to tamo.“ Rekao sam to, dakle, tadašnjem pomoćniku ministra branitelja Freda Matića. Što je on napravio? Ništa. Da netko podigne šator na mojim parkirnim mjestima, nazvao bih policiju i rekao: Mičite ga odavde. To što oni nisu to napravili samo pokazuje kako su upravljali. Nakon što su nas dvaput zbog toga stavili u novine, donirao sam taj šator. Nisam se htio više petljati s tim. Eto, donirao sam šator invalidima, bivšim hrvatskim vojnicima. Slično sam napravio i nedavno na PIGIK-u u Petrinji.

NACIONAL: Što ste slično napravili?

Zvao me je potpredsjednik Vlade i pitao može li tamo Milorad Pupovac održati sastanak jer nije imao objekt. Rekao sam mu: „Može, ali molim da opet ne završim u novinama zbog šatora.“ Oni su poslije kod nas u šatoru održali sastanak. Dakle, i njima sam dao šator. Tu se samo vidi da ćemo pomoći svima kojima je potrebna pomoć. Tako smo držali leđa SDP-u i Ranku Ostojiću u migrantskoj krizi 2015. Najaktivniji smo bili u Opatovcu kod graničnog prijelaza sa Srbijom i u Slavonskom Brodu. I tamo smo bili prisutni, ali nitko to ne spominje.

NACIONAL: Bili ste prozvani i 2014. godine kada je bila katastrofalna poplava u Gunji?

Prozivali su nas zato što smo rekli da u jednom trenutku nismo imali preduvjete podijeliti novac stradalima u poplavi. I tada smo novac dijelili po sličnom modelu kao što ćemo ga dijeliti i sada nakon potresa u Banovini. Tada sam isto optuživan da sam HDZ-ovac. S druge strane, iz HDZ-a su nas optuživali da pomažemo SDP-u u odgovoru na migracijsku krizu. Pitam sad: čiji smo onda mi? Nije li to upravo pokazatelj naše neutralnosti? Ostvarujući tu neutralnost surađivali smo i radili sa svima kojima je to bilo potrebno. A što reći na činjenicu da je u jednom trenutku i Mato Arlović iz SDP-a bio potpredsjednik Crvenog križa?

 

‘U Gunji tijekom poplava optuživan sam da sam HDZ-ovac. Iz HDZ-a su nas optuživali da pomažemo SDP-u u migracijskoj krizi. Pitam sad: čiji smo onda mi?’

 

NACIONAL: No Mato Arlović danas je ustavni sudac zbog potpore Vladimira Šeksa, utjecajnog člana HDZ-a?

On je bio možda prijatelj Vladimira Šeksa, ali nikada nije bio u HDZ-u. Evo vam i svježi primjer gradonačelnice iz Siska Kristine Ikić Baniček. Ona je iz SDP-a, a u emisiji kod Aleksandra Stankovića „Nedjeljom u dva“ lijepo nas je ishvalila. I ona je, dakle, pohvalila Crveni križ. Zašto nas hvali SDP-ova gradonačelnica iz Siska? Jesmo li sada možda SDP-ovci? Možete li mi vi odgovoriti na to pitanje? Normalno da nismo ni HDZ-ovi ni SDP-ovi. Zašto nas u Istri hvali IDS? Nismo ničiji nego svoji. Mi smo Crveni križ koji profesionalno obavlja posao. I u ovoj pandemijskoj krizi Crveni križ je bio najhvaljenija organizacija. U Istri smo vodili karantenu, a pomagali smo i u karantenama po hotelima i domovima u Splitu, Rijeci, Krapini. Raznosili smo i tone hrane i higijenskog materijala starijim ljudima kojima nije bio dozvoljen izlazak iz kuća, osobama u samoizolaciji koje su bile same i nije im tko imao pomoći.

NACIONAL: Koliki su vam godišnji prihodi?

Dosad su nam godišnji prihodi bili na razini 35 milijuna kuna, ali oni znaju narasti do 50 milijuna kuna, a ove godine i više od toga. Sada već imamo 48 milijuna kuna samo od donacija koje se bilježe u našim poslovnim knjigama, ali ta sredstva samo prolaze kroz naš račun i naše poslovne knjige pa tako podižu našu bilancu. Kod nas je sve transparentno i zna se kamo odlazi svaka lipa.

NACIONAL: Međutim, postoje i oni koji sumnjaju u tu vašu transparentnosti?

Hrvatski Crveni križ je 2020. godine počeo razvijati model prikazivanja i praćenja svih troškova putem naše web stranice. Sav novac koji dolazi za projekte evidentira se, kao i svi troškovi. Uveli smo 2D barkodove za lakše i brže doniranje našim programima. Primjerice, za sanaciju bunara, čime se također bavimo, čekamo da se zemlja smiri da otpočnemo čišćenje i u Sisačko-moslavačkoj županiji. U Hrvatskoj više od šest posto kućanstava koristi bunare, a oni se nalaze u područjima u kojima još nema vodovoda. Ove godine imamo u planu očistiti oko 250 bunara, a nakon potresa možda dođemo i do brojke 400 do 500 bunara. U Zagrebu nije to tema, ali ako odete na Baniju, pa u Baranju, čak i dijelove Zagorja, onda ćete vidjeti da je to ljudima najvažnija tema. O tome im ovisi i stoka i njihova egzistencija. To je strašno važna stvar. Do potresa ta aktivnost nije bila prepoznata kao važna.

NACIONAL: Ako ste toliko transparentni, otkud se onda javljaju sve te sumnje?

Kada su bili napadi na Crveni križ, rekao sam tko god hoće neka dođe i provest ćemo ga kroz svoje poslovne knjige. Nema tu skrivanja novca. Novac je na računu banke i mi ga ne možemo sakriti. Kada se uplati izvjesna suma za čišćenje bunara, do sela Majur imali smo besplatnu autocestu, ali smo potrošili 350 kuna na gorivo, na dezinfekciju još 500 kuna, pa smo platili 100 kuna za novo uže. Točno se može vidjeti za što je utrošen novac. Da se nije dogodio ovaj covid-19, imali bismo – uz redovne programe edukacije građanstva iz prve pomoći, darivanja krvi, socijalnih programa – i devet novih specijaliziranih tzv. malih programa na kojima radimo. To nam je novi pilot projekt. Hrvatski Crveni križ danas predstavlja istinsku vrijednost hrvatskog društva, a u budućnosti kao i do sada mora predstavljati zadnju liniju obrane opstojnosti i dostojanstva najranjivijih naših građana.

Komentiraj