REVOLT U SDP-U: Buna protiv Milanovića

Objavljeno u Nacionalu br. 630, 2007-12-10

Vodeći SDP-ovci sve češće izražavaju nezadovoljstvo predsjednikom stranke i njegovim savjetnicima te traže preuzimanje odgovornosti zbog izbornog poraza

Dva tjedna nakon poraza na parlamentarnim izborima, sve je veći broj nezadovoljnika unutar Socijaldemokratske partije Hrvatske. Za sada nije moguće govoriti o nastanku nekakve artikulirane unutarstranačke opozicije Zoranu Milanoviću i njegovim suradnicima, ali iz razgovora s desetak visokopozicioniranih članova i zastupnika, očigledno je da je došlo do slabljenja podrške predsjedniku SDP-a. Za sada je sve pod kontrolom jer nitko ne želi izlijetati dok postoje najmanji izgledi za formiranje Vlade, međutim, danas više gotovo nitko u SDP-u ne sumnja kako će Ivo Sanader uspjeti sastaviti koaliciju i ostati na premijerskom položaju.

Sadašnje stanje u Socijaldemokratskoj partiji predstavlja spoj rezignacije i ljutnje, a u kuloarima je sve više kritika protiv Milanovića. Najsnažnije dolaze iz krugova oko Milana Bandića, koji se od proljeća, kada je Zoran Milanović najavio predsjedničku kandidaturu, etablirao kao njegov najžešći kritičar. Prije šest mjeseci, Bandić je – potpuno nerealno – vjerovao da može pobijediti i preuzeti SDP, ali na stranačkoj konvenciji 2. lipnja, doživio je fijasko, daleko zaostavši za Zoranom Milanovićem i Željkom Antunović. I u predizbornoj kampanji je bio vidljiv odmak među njima dvojicom, iako su i jedan i drugi demantirali postojanje bilo kakvih nesuglasica. Ali na SDP-ovim listama za Sabor, našlo se samo dvoje ili troje bandićevaca što je predstavljalo jasnu poruku iz Milanovićeva tabora. Zato su potpuno istinite teze kako je Milan Bandić najmanje nezadovoljan izbornim porazom, budući da bi u slučaju Milanovićeva trijumfa, vrlo brzo u pitanje došao i njegov status zagrebačkog gradonačelnika.

Milanovićevi suparnici predstavljaju heterogenu skupinu, i to je njihov glavni problem. Bandić je još na konvenciji shvatio da nema kontrolu nad priličnim dijelom zagrebačkog SDP-a, a Željka Antunović se posljednjih mjeseci gotovo sasvim pasivizirala. Osim toga, ove je godine dva puta teško poražena: najprije od Zorana Milanovića, a nedavno i od Ive Sanadera. Ona je politička gubitnica i nerealno je očekivati da može postati šefica socijaldemokrata. Zlatko Komadina, primorsko-goranski župan, također nije blizak s Milanovićem, a vodi i jednu od najjačih SDP-ovih organizacija. Njegov problem je da u potpunosti ne kontrolira niti Rijeku, budući u ovom gradu snažan utjecaj imaju Vojko Obersnel i Slavko Linić, saveznici sadašnjeg šefa opozicije.

Ono što bi Milanoviću moglo stvoriti probleme jest sve veći broj skeptika među ljudima koji su bili potpuno na njegovoj strani. Čak i kandidati za ministarske položaje, sada više nimalo ne vjeruju kako će SDP sastaviti iduću Vladu. Pritom većina u off the record razgovorima tvrdi kako je glavni krivac za poraz upravo Milanović koji se okružio pogrešnim savjetnicima, a u strateškom pogledu, ulazio u nepotrebne svađe s Ivom Sanaderom. ”Zoran je sam sebe pobijedio”, ovih je dana rezimirao jedan od članova SDP-ova tima.

Ako u ovom trenutku unutar SDP-a vlada konsenzus oko nečije negativne uloge u kampanji, onda se to odnosi na Zinku Bardić, Milanovićevu savjetnicu za odnose s medijima. U neformalnu upotrebu već je ušao termin ”zinkizacija”, koji bi trebao označiti njezin utjecaj na predsjednika SDP-a. Većina sugovornika Nacionala drži ju odgovornom za Milanovićeve svađalačke i bahate nastupe, uvođenje ideoloških tema u kampanju, pa i spot s Jadrankom Puž, koji je izazvao kontraefekt, kada je otkriveno da nije riječ o stvarnoj osobi.

Još u proljeće ove godine, Milanović je bio izuzetno rezerviran prema Zinki Bardić, koja je u unutarstranačkoj kampanji zagovarala Tonina Piculu. Sve se promijenilo kada je postao predsjednik stranke, i od toga trenutka Zinka Bardić je neslužbeno promovirana u osobu od njegova najvećeg povjerenja. Do proglašenja rezultata u nedjelju 25. studenoga, nitko se nije usudio otvoreno buniti zbog njezine naglašene uloge, ali kada je postalo vidljivo da će SDP još četiri godine tavoriti u oporbi, mnogi u stranci su kao jednog od najvećih krivaca naveli Zinku Bardić.

Isto tako, dio SDP-ovaca drži kako je Milanović u Dalmaciji prevelike ovlasti dao Ranku Ostojiću, nekadašnjem ravnatelju MUP-a. Ostojić je osvojio četiri mandata, što u IX. izbornoj jedinici nije loš rezultat, međutim on nije osoba koja može predvoditi stranku u regiji koja je na ovim izborima potpuno potpala pod HDZ.

“Naši ljudi u Dalmaciji ne vole policajce, i Ostojić nikada neće postići rezultat kakav bismo željeli. Vrijeme je za neko novo lice, poput Branka Grčića iz Splita, koji je izradio regionalnu strategiju SDP-a i bio jedan od najbližih suradnika Ljube Jurčića“, ocjena je člana socijaldemokratskog vodstva.

Zanimljivo je da sada kritike protiv Milanovića stižu i iz redova Foruma mladih, koji je predstavljao njegovu izbornu bazu. Na stranačkoj konvenciji u lipnju, Zoran Milanović je dobio nekoliko stotina glasova mladih SDP-ovaca, a zahvalnost je pokazao tako što je odmah nakon pobjede posjetio njihove prostorije. Da je pobijedio i na parlamentarnim izborima, u Sabor i ministarstva bi ušlo barem tridesetak članova Foruma mladih, a ovako je njihov ulazak u pravu politiku odgođen za četiri godine, i mnogi su zbog toga frustrirani. Kada bi se na sljedećoj konvenciji SDP-a koja će se održati u proljeće 2008., pojavio ozbiljan protukandidat, Zoran Milanović više ne bi mogao računati na unisonu podršku stranačke mladeži.

Isto tako u budućnosti se više neće moći osloniti na Ljubu Jurčića. Iako Jurčić u javnosti nastupa koncilijantno kada priča o odustajanju od premijerske kandidature, stvarnost je drukčija. Njegovi suradnici govore da je Jurčić doista predložio Milanoviću da on postane kandidat za premijera, a sve zato jer je shvatio kako u Vladi sastavljenoj od 6 ili 7 stranaka i manjina, ne bi mogao provoditi željenu gospodarsku strategiju. Jedini uvjet bio je da zajedno objave Jurčićev odustanak, a kada je Milanović to uradio samostalno, ovoga je to jako naljutilo. Zato je kroz medije lansirao informaciju prema kojoj, i da SDP ipak sastavi Vladu, ne bi bio njezin član.

Vidljiva je distanca još nekih potencijalnih članova SDP-ove vlade. Slavko Linić i Antun Vujić danima nakon objave rezultata nisu dolazili u stranačku centralu na Iblerovu trgu, a pasivizirao se i Ivo Josipović, nesuđeni ministar pravosuđa.

Poznavatelji prilika u SDP-u tvrde da SDP nije uspio uzeti vlast isključivo zbog nekoliko podbačaja Milanovićevih savjetnika u vođenju predizborne kampanje. Ključnim se smatra to što nisu od javnosti uspjeli posve sakriti neke Milanovićeve nedostatke, uključujući i njegovu političku nezrelost. Zoran Milanović je tijekom predizborne kampanje obilazeći stranačku bazu u raznim dijelovima Hrvatske u nekim mjestima večerao sam, okružen samo nekolicinom najužih suradnika. Lokalno članstvo SDP-a nije to najbolje primilo. Očekivali su da će se vođa stranke i novo lice od kojeg se puno očekuje približiti svom članstvu. Milanović je u nekim od tih trenutaka mogao biti umoran, ali si nije smio dopustiti da stvori percepciju da se ne želi spuštati na razinu da večera sa svojim lokalnim stranačkim dužnosnicima i simpatizerima, tvrde upućeni u zbivanja u SDP-u. Takvom gestom Milanović je oko sebe stvorio nevidljivi zid i percepciju da mu se teško može približiti, te da se teško prilagođava nepredviđenim situacijama.

Slična se neugodna situacija dogodila i prije nekoliko dana u zagrebačkom klubu Tvornica. Ondje je Milanović zajedno s nekolicinom suradnika u prošli petak posjetio koncert Zorana Predina. U jednom trenutku dogodilo se da je Milanović naprosto ostao sam stajati pored šanka. Takvo se što njegovu glavnom političkom oponentu Ivi Sanaderu ni u jednoj situaciji naprosto nikako ne bi moglo dogoditi. Iako je to možda Milanoviću osobno i odgovaralo, ta je situacija poslala posve drugu sliku u javnost – predsjednik SDP-a i nominalno još uvijek kandidat za mandatara nove vlade, ostao je na javnom mjestu bez društva.

Osobe bliske Milanoviću, tvrde da se iz tih situacija iščitavaju osobni nedostaci. Milanović politiku još uvijek ne doživljava pragmatično, već ideološki i donekle elitistički. Osim toga, Milanović u nekim situacijama kada je to potrebno, uopće ne pokazuje emocije. To su ujedno i glavne razlike između njega i Ive Sanadera, te bitniji razlozi koji su otvorili vrata HDZ-u do izborne pobjede.

Usprkos svim ovim kritikama, trenutačni položaj Zorana Milanovića prilično je čvrst. SDP će u parlamentu imati 56 zastupnika, a toliko je, u potpuno drukčijim okolnostima, posljednji puta imao još 1990. Iz ovog kuta, položaj u kojem se nalaze socijaldemokrati prilično je stabilan. Nedvojbeno su druga stranka u državi, predvodi ih mlad lider, i u kudikamo su boljoj poziciji nego kada je poražena vlada Ivice Račana.

Problem je taj da se unutar SDP-a stvara kritična masa nezadovoljnika, koji su uvjereni da su trebali dobiti izbore, a kao krivca označavaju Milanovića. Ovakva razmišljanja uvelike su opravdana, jer još početkom rujna, SDP je imao pobjedu u svojim rukama, a onda je započela prava kampanja, i sve su izgubili. Kao epicentar SDP-a, Zoran Milanović je nesumnjivo odgovoran, ako ni zbog čega drugog, barem zato jer nije uspio u glavnom cilju kampanje, a to je u uvjeravanju birača da iziđu na izbore.

Okosnica pobjede trebao je biti izlazak više od 70 posto birača, a naposljetku odaziv je iznosio 64 posto, odnosno manje nego prije četiri godine. To jednostavno znači da novi čelnik opozicije nije uspio privući ljude na birališta, iako sva istraživanja javnosti govore da su dvije trećine građana nezadovoljne radom Sanaderove vlade. Upravo to je razlog depresiji u redovima SDP-a. Potpuno su svjesni kako će im se teško pružiti slična prilika kao što je bila ova. Bez ijednog vidljivog uspjeha svog kabineta, Sanader je pobijedio, i teško se može zamisliti njegov poraz, ako će uvesti Hrvatsku u EU. Također, sada se mijenjaju i odnosi među strankama, a kao gubitnici, SDP-ovci odlaze u drugi plan.

KONTRA ŠEFA SVATKO ZA SEBE

Među vodećim SDP-ovcima koji su se distancirali od Milanovića ističu se Milan Bandić, Zlatko Komadina i Željka Antunović. Iako ta trojka ima moć da utječe na stavove članstva, Milanovićeva je prednost što svatko od njih djeluje za sebe. Međutim, problem za šefa SDP-a moga bi biti porast broja skeptika među njemu lojalnim članovima stranke, kao što su ministarski kandidati i forum mladih.

‘ZINKIZACIJA’ STRANKE

Jedini konsenzus koji trenutačno vlada u SDP-u jest negativna ocjena uloge Milanovićeve savjetnice za odnose s medijima Zinke Bardić. Ona je odgovorna, tvrde nezadovoljnici, za Milanovićeve bahate nastupe u predizbornoj kampanji a zbog njezina utjecaja na šefa SDP-a u neformalnu upotrebu ušao je termin “zinkizacija”.

Komentiraj

Source:Berislav Jelinić, Robert Bajruši