Službena vozila proračunskih korisnika, njih gotovo devet i pol tisuća, hrvatske su građane u 2014. godini stajala 366 milijuna kuna, no u tu su svotu uračunati tek izdaci za gorivo, registraciju, osiguranje, servis, gume te naknadu za najam, ali ne i troškovi nabavke vozila koja su te godine prevalila gotovo 150 milijuna kilometara.

Prema Registru proračunskih korisnika, u rujnu 2015. bilo je 636 korisnika, koji su imali 9424 službena vozila, od čega 6002 osobnih, 786 terenskih, 2005 gospodarskih te 631 motocikl. Preciznije, podaci o broju službenih vozila odnose se na 504 korisnika, jer njih 128 nije imalo službena vozila, dok četiri korisnika iz sigurnosnog sustava, pozivajući se na mjerodavni im zakon, nisu dostavili podatke o broju službenih vozila.

Svi ti podaci sadržani su u izvješću Državne revizije o učinkovitosti nabave i korištenja službenih vozila korisnika državnog proračuna, koja je na njihov račun iznijela i niz zamjerki i preporuka.

Revizija tako upozorava da nisu propisani način i uvjeti obnavljanja voznog parka, da nije utvrđen okvirni broj potrebnih vozila kao ni opravdanost nabave za svako od njih.

Postupci javne nabave i utvrđivanje potreba traju predugo, prije nabave službenih automobila ne preispituje se je li najčešće korišteni model nabave putem operativnog najma i najisplativiji, odnosno ima li možda i povoljnijih načina.

Inače, od ukupnog broja vozila gotovo trećina (2898) koristi se putem operativnog najma.

Zamjerke revizije su, među ostalim, upućene i na način evidencije o korištenju službenih vozila, često se ne unose svi propisani podaci, a prilikom kontrole potrošnje goriva nema usporedbe po grupama ili modelima vozila.

Zbog svih tih nepravilnosti Državni ured za reviziju zaključuje da je nabava i pravilnost korištenja tek djelomično učinkovita, dakle da ima puno prostora za poboljšanja.

Na tragu utvrđenih nepravilnosti revizija skreće pozornost na primjere drugih zemalja koje, da bi učinkovitije koristila službena vozila, primjenjuju centralizirani model raspolaganja te sustav satelitskog nadzora kretanja vozila. Vladi također predlažu da preispita zabranu nabave novih službenih automobila donijetu u recesijskoj 2009., a prema kojoj proračunski korisnici mogu vozila nabavljati samo putem operativnog najma.

U fokusu interesa Državne revizije našlo se devet korisnika: pet ministarstava (unutarnjih poslova, obrane, poljoprivrede, prometa i graditeljstva), Carinska i Porezna uprava, Državni ured za središnju i javnu nabavu te ured za opće poslove Sabora i Vlade.

Njima na raspolaganju bilo je čak dvije trećine (6224) ukupnog broja službenih vozila.

Potpredsjednici Sabora bili skloniiji gradskoj vožnji

Ured za opće poslove Hrvatskog sabora i Vlade (UZOP) koncem 2014. imao je 60, a godinu kasnije 55 službenih vozila (28 u vlasništvu i 27 u operativnom najmu) te 29 vozača. Ured ima i servis za održavanje vozila.

Pod njegovom su ‘kapom’ vozila na dispoziciji Saboru i Vladi. U 2105. pravo na službeno vozilo sa vozačem 24 sata dnevno u Vladi je imalo šest dužnosnika, u Saboru njih sedam.
Uz tadašnjeg premijera Zorana Milanovića, službena su vozila na taj način koristili i Vladini potpredsjednici Vesna Pusić, Milanka Opačić, Ranko Ostojić i Branko Grčić te predstojnik premijerova Ureda Tomislav Saucha.

Isto pravo u Saboru su imali predsjednik Josip Leko, potpredsjednici Dragica Zgrebec, Nenad Stazić, Milorad Batinić, Željko Reiner i Tomislav Čuljak te tajnik. Dužnost tajnika Sabora početkom 2015. od Slavena Hojskog ‘preuzela’ je Lidija Bagarić.

Analizirajući kako se ‘vozilo’ u parlamentu, Revizija je utvrdila da za jedno ‘dužnosničko’ vozilo UZOP nema podatke o broju prijeđenih kilometara, a da su službena vozila koje je koristilo šest drugih dužnosnika prešla 245.000 kilometara.

Zanimljivo je, međutim, da se na službeni put odnosi samo 90.000 kilometara, a na gradsku vožnju čak 155.000 ili 63,2 posto. Najveći broj kilometara (81.276) prešao je dužnosnik s prebivalištem u Vinkovcima, konstatira Revizija koja ne spominje njegovo ime, no može se iščitati da to može biti samo Tomislav Čuljak.

S obzirom na broj kilometara u gradskoj vožnji te korištenje vozila srednje gornje klase, Revizija predlaže da se za taj vid vožnje razmotri mogućnost korištenja vozila s nižom klasom.

Kod UZOP-a su utvrđene ‘boljke’ slične onima u drugim tijelima, dakle nema utvrđen okvirni broj potrebnih vozila, nego potrebe utvrđuje pri svakoj pojedinačnoj nabavi, nije propisao način i uvjete obnavljanja voznog parka, a najvažniji podaci koji se koriste kod utvrđivanja potreba za nabavom službenih vozila su broj i starost vozila, broj prijeđenih kilometara itd.

MUP vozni park ‘pojačao’ s 350 vozila

Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) tijekom razdoblja kojim se bavila revizija povećao je broj službenih vozila za oko 350 pravdajući to potrebom provođenja tzv. Schengeskog standarda pa je njihov broj dosegnuo 4327.

Je li to previše, premalo ili pak optimalno nije moguće utvrditi, jer MUP nema definiran okvirni broj vozila. Također, nabavu vozila provode policijske uprave ili druge ustrojstvene jedinice, a ne sam MUP.

Smanjen je, međutim, broj korisnika službenih automobila koji s njima raspolažu 24 sata. Tako umjesto pet dužnosnika i 21 zaposlenika te još 61 osobe koje njime rapolažu temeljem posebnog odobrenja ministra, cjelodnevno korištenje vozila ima samo jedan dužnosnik i to glavni ravnatelj policije te 50 zaposlenika (20 načelnika policijskih uprava i 30 vodiča službenih pasa).

Kada je riječ o korištenju službenih automobila koja koriste više zaposlenika, revizija traži da se u nadzorne knjižice unese i podatak o svrsi odnosno razlogu putovanja, što dosada nije bio slučaj.

U cilju transparentnije potrošnje goriva predlažu provođenje periodične kontrole potrošnje goriva više vozila po grupama kako bi se utvrdilo odgovara li njihova potrošnja onome što je zabilježeno na INA-inim karticama za kupnju goriva.

Kada je riječ o Ministarstvu obrane (MORH) revizija je utvrdila kako je smanjen broj službenih vozila (u što nisu uračunata ona za vojnu uporabu), s 1210 krajem 2014. na 1003. godinu dana kasnije.

Popravci terenskih i gospodarskih vozila to su ministarstvo stajala oko 160 tisuća kuna dok su za osobna vozila ugovorena kasko osiguranja.

Zanimljivo je i kako je to ministarstvo, zbog prekoračenja dogovorenog broja kilometara, za gospodarska vozila platilo kaznu od 156 tisuća kuna auto kući s kojom je sklopljen ugovor o operativnom najmu.

Zanimljive detalje Revizija je našla u Ministarstvu poljoprivrede kojem je na čelu bio Tihomir Jakovina. Tijekom 2015. pravo na službeni automobil, 24 sata dnevno, koristilo je osam dužnosnika Ministarstva i jedan zaposlenik, odnosno savjetnik ministra, a da za to nije donesena odluka čelnika tijela.

Komentiraj