REVANŠIZAM NA DIPLOMATSKOJ RAZINI: Počinje velika Sanaderova čistka 25 ambasadora

Objavljeno u Nacionalu br. 426, 2004-01-13

U idućih će šest mjeseci predsjednik vlade RH Ivo Sanader povući veliki dio hrvatske diplomacije, a od veleposlanika u najvažnijim međunarodnim političkim središtima pošteđen će biti samo Josip Paro u Londonu

Najkasnije početkom ljeta sa svojih će mjesta biti povučeni veleposlanici Republike Hrvatske u najvažnijim međunarodnim političkim središtima, od Washingtona, Pariza, Rima i Vatikana do Tel Aviva, Moskve i Tokija. Nakon što je novi ministar vanjskih poslova nedavno najavio smjenu dvadesetak veleposlanika koje je imenovala prošla vlast po političkom ključu, ovih je dana Nacional dobio potvrdu i od jednog diplomata bliskog vladajućoj stranci. Prema njegovim riječima, može se desiti da ova brojka bude čak i veća, iako će smjena biti obavljena postupno, a kulminirat će krajem lipnja. Za to postoje dva razloga. Prvi je taj da treba izbjeći dojam kako je riječ o osvetničkoj čistki neistomišljenika, bez obzira jesu li se iskazali na diplomatskim položajima. Drugo je taj da u to vrijeme završava školska godina, tako da razriješeni veleposlanici mogu zajedno s obiteljima napustiti države u kojima su bili akreditirani.

Važnu ulogu u diplomaciji trebala bi preuzeti Jadranka Grčić-Polić, nekadašnja suradnica Miomira Žužula, u MORH-u zadužena za odnose s NATO-om U najveće grijehe Ivana Šimonovića ubraja se sudjelovanje u uskogrudnoj inicijativi Zlatka Tomčića o proglašenju gospodarskog pojasa na JadranuU svakom slučaju, na Zrinjevcu predstoji čistka i eliminacija svih politički imenovanih ambasadora, a takvih je, pogleda li se popis hrvatske diplomacije, više od dvadeset i pet. Upućeni tvrde da uskoro odlazi i Ivan Šimonović, dosadašnji zamjenik ministra vanjskih poslova i jedan od najiskusnijih diplomatskih kadrova u zemlji. Iako se Šimonović vraća na profesorsku katedru na zagrebačkom Pravnom fakultetu, to ne znači da je izgubio ambicije. Naprotiv, gotovo je sigurno da je jedan od rijetkih članova dosadašnje državne administracije čijim bi se uslugama rado koristio i Žužul, no u tom bi slučaju njegova budućnost u diplomaciji bila upitna jer bi definitivno bio obilježen kao kadar za sve režime. Ovako odlazak na nekadašnju profesorsku poziciju predstavlja samo predah od novog angažmana, tvrdi Nacionalov izvor, a to je preuzimanje uloge šefa diplomacije u slučaju HDZ-ovog poraza na idućim izborima. Uostalom, u posljednjoj godini mandata Vlade Ivice Račana, premijer je gotovo potpuno marginalizirao Piculu i oslonio se na Šimonovića, što se posebno vidjelo u vrijeme rasprava o proglašenju gospodarskog pojasa na Jadranu. Radilo se o najkrupnijem vanjskopolitičkom pitanju, a umjesto ministra, cjelokupnu operaciju je proveo njegov zamjenik, od pripreme nacrta i razgovora sa susjedima do obrane vladine politike u saboru. Oponenti tadašnje Šimonovićeve istupe smatraju njegovom najvećom pogreškom jer je pristao sudjelovati u nekvalitetnoj inicijativi koju je zbog usko stranačkih interesa smislio Zlatko Tomčić, a zbog čega je Hrvatska pokvarila odnose sa Slovenijom, Italijom i Europskom unijom.

S druge strane, važnu ulogu u diplomaciji trebala bi preuzeti Jadranka Grčić-Polić, iskusna diplomatkinja koja je posljednjih godinu dana u ministarstvu obrane bila zadužena za odnose s NATO savezom. Zbog doktorata i dva magisterija te dugogodišnjeg rada u diplomaciji, nepodijeljeno je mišljenje da ona spada među najkvalitetnije kadrove u ministarstvu. U prilog joj ide i to što je nekoliko godina u Washingtonu radila s tadašnjim veleposlanikom Miomirom Žužulom s kojim je ostala u dobrim odnosima. Stoga je u njezinom slučaju upitno samo hoće li ostati u MORH-u ili će preuzeti neku od vodećih funkcija u diplomatskoj službi. Najvažnija diplomatska sinekura je veleposlanički položaj u Washingtonu, a odatle sasvim sigurno odlazi Ivan Grdešić. Profesoru politologije i bliskom Račanovom prijatelju otegotna okolnost nije samo to što je politički imenovani diplomat, nego i nepodijeljene kritike na njegov rad koje godinama dolaze i iz HDZ-a, ali i brojnih diplomatskih krugova. Grdešić je naprosto introvertiran lik i nikako nije uspio stvoriti iole značajnije kontakte u glavnom gradu SAD-a, a upravo taj nedostatak diplomatske inicijative stručnjaci doživljavaju jednim od glavnih razloga zahlađenja odnosa Hrvatske i Amerike. Otegotna je okolnost i ta da je njegov prethodnik bio upravo Miomir Žužul koji u Washingtonu ima dobre veze, a i slovi kao proamerički orijentirani diplomat. U takvim okolnostima jedan od prvih Žužulovih poteza bit će slanje u Ameriku osobu od povjerenja, ali i s diplomatskim dignitetom primjerenim za predstavljanje Hrvatske u najjačoj državi svijeta.

Za razliku od Grdešića, u Stalnoj hrvatskoj misiji pri UN u New Yorku trebao bi ostati Vladimir Drobnjak, po mišljenjima mnogih jedan od najkvalitetnijih diplomata. Premda se neko vrijeme govorilo da je Drobnjak vrlo blizak SDP-u, to nije narušilo njegov profesionalni rejting koji je izgradio kroz desetogodišnji rad u diplomaciji na vrlo odgovornim položajima. Stoga će on gotovo sigurno ostati pri UN-u. Ali, odlazi veleposlanik u Parizu Božidar Gagro. Osim što ga povezuju s bivšom vladajućom nomenklaturom, Gagro je i jedan od najstarijih domaćih diplomata, što je dodatni prilog njegovoj smjeni. Uz sve to, Francuska je jedna od najjačih članica EU i svaka vlast u njoj želi imati ljude od povjerenja, tako da je moguća relativno brza promjena veleposlanika. U Beču je Dražen Vukov-Colić, nekadašnji novinar Novog lista, čije je imenovanje u javnosti protumačeno kao izraz zahvalnosti za kritike koje je upućivao HDZ-u. Premda je svoj posao obavljao korektno, i Vukov-Colić će se morati vratiti kući. Iz Moskve će biti povučen Božo Kovačević koji je u glavni grad Ruske Federacije došao prije pola godine. Kovačević je u diplomaciju otišao kada mu je propao pokušaj dolaska na mjesto predsjednika Liberalne stranke. Najprije se samoinicijativno proglasio budućim ambasadorom u Pragu, što je Račana tako razljutilo da ga je poslao u Moskvu. “To je možda i najgori diplomatski potez trećesijačanjske vlasti. Moskva ima ogromni značaj u svjetskoj politici, ali i u odnosima s Hrvatskom i tamo morate poslati vrhunskog poklisara po mogućnosti dobro ekonomski izobraženog. Kovačević je upravo suprotno, političar koji nema veze s diplomacijom i Žužul će ga ekspresno maknuti”, vjeruje Nacionalov sugovornik. Drago Kraljević, SDP-ovac i veleposlanik u Rimu, gotovo će sigurno otići. Imenovan je po političko-regionalnom ključu, član je SDP-a, a dolazi iz Istre i govori talijanski. Posljednje je i njegova jedina kvaliteta za diplomaciju, a to je za Italiju premalo.

I liberal Franjo Zenko nije se iskazao u Vatikanu i mala je vjerojatnost da će ostati na tom mjestu, tim prije jer kao bivši saborski zastupnik ispunjava sve uvjete za odlazak u mirovinu. Značajne implikacije imat će smjena dvojice veleposlanika u susjednim državama, posebno Celestina Sardelića u Sloveniji. Sardelić je bio jedan od najistaknutijih članova demokratskog krila SKH, ali nakon dolaska višestranačja potpuno se povukao iz političkog života i zaposlio u Čačićevom Coningu. Njegovo imenovanje shvaćeno je kao nagrada za hrabro suprotstavljanje Miloševićevoj velikosrpskoj politici krajem 80-tih, međutim tijekom veleposlaničkog mandata znatno su pokvareni odnosi između Zagreba i Ljubljane. Nije riješen spor oko granica, produljile su se afere oko Ljubljanske banke, NE Krško, a pojavile i nove poput gospodarskog pojasa i “Sunčanog Hvara”. Nova vlast Sardelića drži posredno odgovornim za sadašnju situaciju i već su u tijeku razgovori o potencijalnim nasljednicima. Prema neslužbenim informacijama, jedan od glavnih kandidata za novog hrvatskog veleposlanika u Sloveniji je nekadašnji šef diplomacije Mate Granić.

Upitan je i položaj Josipa Vrbošića, koji Hrvatsku zastupa u Bosni i Hercegovini. Vrbošić je kadar HSLS-a koji podupire Sanaderovu vladu zbog čega bi, na temelju međustranačkih dogovora, mogao na sadašnjoj sinekuri ostati do kraja mandata. Ipak, u Sarajevo, koje je za Hrvatsku od velike važnosti, naposljetku će morati otići osoba s puno većim diplomatskim backgroundom, smatraju diplomati. Skopsko prebivalište napustiti će i Aleksandar Milošević, kojem uskoro ističe trogodišnji mandat u Makedoniji. Milošević je član SDP-a i kao takav je imenovan na veleposlaničku funkciju, što znači da s promjenom vlasti mora otići. Isto je i s Jagodom Vukušić u Norveškoj čije je imenovanje predstavljalo poprilični skandal, budući da je otkriveno kako nikada nije završila fakultet, a Picula je tvrdio da mu je taj podatak nepoznat. Među prvima bit će povučena iz Grčke Tatjana Draganić-Kralj. Donedavna tajnica ministarstva vanjskih poslova poslana je u Atenu, iako su mediji objavili kako uopće ne ispunjava uvjete za status veleposlanice. Unatoč brojnim dokazima kako se imenovanjem Tatjane Draganić-Kralj krše pravilnici njegovog ministarstva, Picula je potpisao njezino imenovanje. Upornost koju je iskazao u tom slučaju iznenadila je i njegove bliske suradnike.

Iz Finske će biti povučen HNS-ovac Marin Andrijašević, a iz Češke Republike veleposlanik Viktor Brož, bivši saborski zastupnik Libre. Prema najavama, jedna od prvih smjena mogla bi se odnositi na Ivana Del Vechia, koji je ne tako davno imenovan ambasadorom u Izraelu. Del Vechio je SDP-ov kadar i predsjednik županijske organizacije u Požegi, a na Zrinjevcu je bio šef VII. uprave koja se bavi obavještajnim aktivnostima. Kritičari tvrde da nema nikakvih predispozicija za diplomata, a poglavito u tako trusnom području kakav je Bliski Istok. Istina, pri odabiru kadrova koji se šalju u Izrael treba biti vrlo oprezan i poslati osobu poznatu po svojim antifašističkim stajalištima, ali istovremeno i visoko rangiranog u domaćoj diplomaciji. Prema mišljenju nove administracije, Del Vechio to nije.

Branko Caratan je dugogodišnji SDP-ovac i Račanov suradnik, a kako je imenovan po političkoj, liniji bit će vraćen u Zagreb. Vrlo sličan je status Drage Buvača u Japanu. Ni Buvač nije karijerni diplomat, a u Tokiju je pod čudnim okolnostima naslijedio bivšeg ministra uprave i veleposlanika Davorina Mlakara. Mlakar je smijenjen pod nikada razjašnjenim optužbama da je loše potrošio novac za kupnju zgrade hrvatskog veleposlanstva, premda je za financijsku transakciju dobio brojne pohvale od ostalih diplomata smještenih u Japanu. Iako je ministru poslao niz pismenih upita u kojima je tražio objašnjenje svoje smjene, nikada nije dobio ni jedan odgovor.

Smjena vjerojatno čeka dvojicu veleposlanika koji su na te položaje imenovani kao članovi Hrvatske narodne stranke. To su Matko Županić iz Južnoafričke Republike i Nebojša Koharević, iako za njega tvrde da u Poljskoj dobro zastupa hrvatske interese. Postoji nekoliko diplomata oko kojih nije odlučeno hoće li biti smijenjeni. Sve donedavno je bilo sigurno da će New Delhi i Indiju morati napustiti netom pristigli Dino Debeljuh, dugogodišnji saborski zastupnik IDS-a. Ali nakon Sanaderove novogodišnje turneje po Istri i koncilijantnih susreta s tamošnjim regionalcima, kada je predsjednik Vlade podržao njihove gospodarske projekte, a Talijanima se obratio na njihovom jeziku, kao jedan od profitera neočekivanog poboljšanja na liniji HDZ-IDS mogao bi biti upravo Debeljuh. Njegovim zadržavanjem u Indiji Sanader i Žužul dali bi signal ideesovcima da ne žele ulaziti u a priorne konfrontacije, a zauzvrat bi iz Istre mogli biti neko vrijeme ublaženi stavovi prema vladajućoj stranci. Slična je sudbina i Nenada Preloga koji je kao zaslužni HSS-ovac poslan u Irsku. Budući je Irska nedavno preuzela šestomjesečno predsjedavanje Europskom unijom, gotovo je sigurno da u ovom periodu na Zrinjevcu neće donijeti odluku o Prelogovoj smjeni. A ako dobro odradi posao, možda i nakon ljeta ostane u Dublinu.

U prosincu su na veleposlanička mjesta u Čileu i Indoneziji stupili Boris Maruna i Mišo Broz. Iako nisu karijerni diplomati, u ministarstvu vanjskih poslova smatraju da ih za sada ne treba dirati. Bez obzira na to, sasvim je sigurno da će u idućih šest mjeseci započeti velika smjena hrvatske diplomacije, no samo optimisti mogu vjerovati da će ovoga puta prednost dati pravim profesionalcima.

Sporni Berlin i London

Još uvijek je neizvjesna budućnost Vesne Cvjetković-Kurelec u Berlinu. Na tako važnoj lokaciji Sanader bi volio imati osobu od potpunog povjerenja, a ona kao članica Liberalne stranke to nije. Osim toga, kao doministrica vanjskih poslova napravila je niz incidenata u službenim pregovorima, tako da je jednom prilikom nakon sastanka s njom tadašnji šef talijanske diplomacije Renato Ruggeri pred svjedocima rekao svojim suradnicima “više mi ne dovodite ovu?kako se već zove”. Jedan od rijetkih zaštitnika Vesne Cvjetković-Kurelec je predsejdnik Stipe Mesić.
Joško Paro, po svemu sudeći, ostaje u Londonu. U 90-tima je bio u dobrim odnosima s Miomirom Žužulom, zbog čega ga je Picula nerijetko prozivao kao HDZ-ovog diplomata. Osim toga, Paro slovi kao jedan od najboljih hrvatskih veleposlanika.

Komentiraj

Source:Robert Bajruši