Rektorici zadarskog Sveučilišta podmeću plagiranje znanstvenog rada

Jedna od najmoćnijih žena hrvatskog obrazovanja Dijana Vican u travnju ove godine prijavljena je Ministarstvu znanosti zbog sumnje da je krajem 2013. objavila znanstveni rad koji se, kako se navodi, velikim dijelom podudara s doktorskim radom Matilde Karamatić Brčić

Dijana Vican, rektorica Sveučilišta u Zadru, predsjednica Rektorskog zbora Republike Hrvatske i predsjednica Upravnog vijeća Agencije za znanost i visoko obrazovanje, krajem 2013. godine objavila je znanstveni rad “Inkluzivna kultura osnovnih škola u Hrvatskoj s gledišta učenika” zbog kojeg je prijavljena Ministarstvu znanosti i obrazovanja za sumnju da je rad plagirala jer se, kako se tvrdi, velikim dijelom podudara s 3. poglavljem doktorskog rada Matilde Karamatić Brčić “Organizacija, sadržaji i način provođenja inkluzivnog odgoja i obrazovanja u osnovnoj školi”. Matilda Karamatić Brčić doktorski je rad obranila 30. kolovoza 2013., a mentorica joj je bila upravo jedna od najmoćnijih osoba u hrvatskom obrazovanju – Dijana Vican.

Zbog tog je rada Dijana Vican u travnju ove godine i prijavljena Ministarstvu znanosti i obrazovanja, što je Nacionalu potvrđeno iz tog Ministarstva, iz kojeg kažu da su “zaprimili anonimnu predstavku o mogućem plagijatu prof. dr. sc. Vican” te da su “u skladu s čl. 112. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, navedeni predmet proslijedili u nadležno postupanje Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju”. Dijana Vican optužbe da je plagirala rad oštro demantira i u odgovorima na pitanja koja joj je uputio Nacional vrlo detaljno objašnjava zašto njen rad nije plagijat, ali i napominje da je već duže vrijeme određene osobe žele ocrniti u javnosti, tvrdeći da je njezin navedeni rad plagijat.

Dijana Vican svoj je znanstveni rad objavila u 30. broju stručnog časopisa Život i škola, u prosincu 2013., odnosno četiri mjeseca nakon što je njena doktorandica Matilda Karamatić Brčić obranila doktorski rad na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Slična je prijava protiv Dijane Vican od anonimnog izvora stigla i u redakciju Nacionala, a u njoj se tvrdi da postoji više spornih detalja koji upućuju na to da je Dijana Vican iskoristila rad Matilde Karamatić Brčić na način koji nije primjeren u akademskoj zajednici i koji bi mogao upućivati na to da je znanstveni rad Dijane Vican “Inkluzivna kultura osnovnih škola u Hrvatskoj s gledišta učenika” zapravo plagijat dijela doktorskog rada Matilde Karamatić Brčić.

No isto tako postoji mogućnost da su Dijana Vican i Matilda Karamatić Brčić zajedno prijavile znanstveno istraživanje Odboru za etiku u znanosti, što im daje za pravo da u svojoj znanstvenoj karijeri imaju jednako pravo koristiti to istraživanje u znanstvenim ili doktorskim radovima. Upravo su na tu mogućnost upozorili i predstavnici znanstvene zajednice koje je kontaktirao Nacional. Oni su napomenuli i da na Sveučilištu u Zadru već duže vrijeme postoji skupina koja redovito prijavljuje druge kolege za plagijate pa je lako moguće i da ta skupina stoji i iza anonimne prijave protiv Dijane Vican, a na to je u svojem ekstenzivnom odgovoru na pitanja koja smo joj postavili upozorila i Dijana Vican.

Hrvatski sabor nije izglasao nove članove Odbora za etiku u znanosti te u Hrvatskoj trenutno nema tijela koje će se baviti problematikom plagijata, što je značajno produljilo i proces provjere rada Dijane Vican

Problem u ovom slučaju predstavlja što Hrvatski sabor već duže vrijeme nije izglasao članove Odbora za etiku u znanosti te u Hrvatskoj trenutno nema tijela koje će se baviti problematikom plagijata, a na tu su činjenicu upozorili i iz Ministarstva znanosti i obrazovanja: “Agencija za znanost i visoko obrazovanje (čijeg je Upravnog vijeća prof. dr. sc. Vican predsjednica) koja vodi administrativne poslove Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, podsjetila je Ministarstvo da je Odboru istekao mandat te se čeka imenovanje od strane Hrvatskog sabora, nakon čega će Odbor moći nastaviti s radom”.

Nakon toga je Ministarstvo, s obzirom na to da je u predmetu riječ o doktorskom studiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dokumentaciju proslijedilo i Fakultetu kako bi mogao provjeriti je li došlo do nepravilnosti. No ni od toga fakulteta MZO nije dobilo mišljenje. Kako je dalje tekao postupak objasnili su iz Ministarstva znanosti i obrazovanja za Nacional: “Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu nije bio mišljenja da je potrebno pokrenuti postupak provjere predmetnog doktorskog rada, nego je vratio dokumentaciju Ministarstvu uz preporuku da istu proslijedi Sveučilištu u Zadru čiji je prof. dr. sc. Vican zaposlenik. Ministarstvo je stoga u rujnu ove godine tako i postupilo proslijedivši svu dokumentaciju Etičkom povjerenstvu Sveučilišta u Zadru te u ovom trenutku još uvijek čekamo odgovor Sveučilišta u Zadru”.

I dok se odgovor Sveučilišta u Zadru Ministarstvu još čeka, Nacionalu su od anonimnog izvora dostavljena dva sporna rada, a izvor koji nam je radove dostavio tvrdi da se u ovom slučaju radi o plagijatu jer je Dijana Vican prepisala istraživanje i rezultate iz doktorske disertacije Matilde Karamatić Brčić te je taj rad predstavila kao svoj autorski znanstveni rad, temeljem kojeg je stekla dovoljno bodova za minimalne uvjete koji su joj bili potrebni da bi bila izabrana za redovitog profesora. U svojem radu “Inkluzivna kultura osnovnih škola u Hrvatskoj s gledišta učenika” Dijana Vican navodi da je za potrebe znanstvenog rada napravljeno istraživanje učeničke percepcija inkluzivne kulture, a korišten je upitnik koji je izradio Centar za istraživanje inkluzivnog obrazovanja (Centre for studies on inclusive education, CSIE) u Velikoj Britaniji. Upitnik je objavljen u Indeksu inkluzivnosti (Index for inclusion: developing learning and participation in schools, 2011.), a omogućuje višestrano ispitivanje učenja primjerenog mogućnostima i sposobnostima učenika i sudjelovanja učenika u školskom radu.

Isti taj upitnik za istraživanje u svom doktorskom radu koristila je i Matilda Karamatić Brčić. U trećem dijeli tog doktorskog rada pod nazivom ‘’Metodologija rada’’ prezentira se istraživanje koje je bilo temelj rada na kojem je kao mentorica radila Dijana Vican. U doktorskom radu Matilde Karamatić Brčić navodi se da su ispitanici bili učenici šestih i osmih razreda osnovne škole. Istraživanje je provedeno u 21 osnovnoj školi u šest hrvatskih regija: Gradu Zagrebu, sjevernoj Hrvatskoj, Slavoniji, Lici i Banovini, Istri i Primorju te Dalmaciji. U znanstvenom radu Dijane Vican stoji: “Istraživanje je provedeno 2011. godine u 21 osnovnoj školi u šest regija Republike Hrvatske, i to gradu Zagrebu, sjevernoj Hrvatskoj, Slavoniji, Lici i Banovini, Istri i Primorju te Dalmaciji.”

Dakle, riječ je o istraživanju koje je provedeno na potpuno jednakom broju osnovnih škola i u istim regijama. Nadalje, u znanstvenom radu Dijane Vican se navodi sljedeće: “Odlučili smo se za polustratificirani uzorak tako da smo prvo izabrali regije, a potom u svakoj regiji jedan veći grad i jedno manje naselje. Izbor škola bio je slučajan. Unaprijed su određeni razredi, odnosno učenici šestih i osmih razreda. Budući da se u Hrvatskoj prve dvije obrazovne razine dijele prema relativno zastarjeloj podjeli na razinu razredne i predmetne nastave, u ovom istraživanju korišten je završetak razine primarnog obrazovanja koji u našem sustavu odgovara učenicima šestog razreda. Učenici osmih razreda izabrani su u uzorak kao učenici koji završavaju osnovno obrazovanje. Uzorak je izabran na nacionalnoj razini te su ga činila 1952 učenika, odnosno 1008 ili 51,63% učenika i 944 ili 48,36% učenice. Od ukupnog broja ispitanih učenika 953 ili 48,82% učenici su šestog razreda, a 999 ili 51,17% učenici osmog razreda.”

U doktorskoj disertaciji Matilde Karamatić Brčić navedene su jednake brojke za istraživanje koje je provedeno za potrebe tog rada. U doktorskom radu “Organizacija, sadržaji i način provođenja inkluzivnog odgoja i obrazovanja u osnovnoj školi” navode se sljedeće brojke: “U istraživanju je sudjelovalo 1952 učenika/ca 6-ih i 8-ih razreda. Od toga je 1008 (51,63 posto) muškog spola, 944 (48,36 posto) ženskog…Od spomenutog broja učenika koji su sudjelovali u istraživanju, njih 953 su učenici 6.-og razreda, a 999 učenici 8.-og razreda.”

Iz ovih citata je vidljivo da se radi o jednakim brojkama, pa je lako za pretpostaviti da je riječ o istom istraživanju. Nacionalov izvor tvrdi da je problem što Dijana Vican u svom znanstvenom radu koji joj je pomogao u dobivanju zvanja redovitog profesora nigdje nije navela da je podatke uzela iz doktorskog rada Matilde Karamatić Brčić, niti je taj doktorski rad navela u popisu literature, nego upravo suprotno navodi da “smo se odlučili za polustratificirani uzorak” i da je “u ovom istraživanju korišten završetak razine primarnog obrazovanja”. Po ovim navodima izvora može se zaključiti da je istraživanje rađeno isključivo za potrebe znanstvenog rada Dijane Vican, osobito jer nigdje nije navedeno da je istraživanje već korišteno nekoliko mjeseci ranije u doktorskom radu Matilde Karamatić Brčić kojoj je ona bila mentorica.

Međutim, Nacionalovi izvori iz akademske zajednice tvrde da upravo činjenica da Dijana Vican nije navela istraživanje i doktorski rad u popisu literature znači da je sporno znanstveno istraživanje prijavila s Matildom Karamatić Brčić i da obje znanstvenice imaju pravo to istraživanje koristiti bez da navode gdje su se rezultati istraživanja koristili. Baš to je u svojim odgovorima koje objavljujemo u posebnom okviru uz tekst navela i Dijana Vican.

No ni tu ne staju sličnosti dvaju radova mentorice Dijane Vican i njene doktorandice. Naime, Dijana Vican je u svom radu navela sljedeće: “Prvi dio upitnika sadrži podatke s temeljnim varijablama – spol, dob, razred koji učenik pohađa, školski uspjeh na kraju školske godine, uključenost učenika u izvannastavnu aktivnost i/ili izvanškolsku aktivnost te broj braće ili sestara. Drugi dio upitnika sadrži dvadeset tvrdnji koje se odnose na učeničku procjenu inkluzivnosti u školi koju pohađaju.”

Isti način provedbe rada, odnosno dvije podjednake metode navedene su i u doktorskom radu Matilde Karamatić Brčić. Zanimljivo je i da su i zaključci obaju radova vrlo slični. Tako Matilda Karamatić Brčić u svom doktorskom radi navodi da je istraživanje pokazalo da učenici s teškoćama najbolje uče u suradnji s drugima, da pozitivni stavovi o inkluziji dovode do uspješnije inkluzije te da učenici nižih razreda imaju pozitivnije stavove prema inkluzivnoj kulturi naspram učenika viših razreda. U znanstvenom radu “Inkluzivna kultura osnovnih škola u Hrvatskoj s gledišta učenika” Dijana Vican navodi da učenici s teškoćama najbolje uče u suradnji s drugima, da pozitivni stavovi o inkluziji dovode do uspješnije inkluzije te da učenici nižih razreda imaju pozitivnije stavove prema inkluzivnoj kulturi naspram učenika viših razreda. Dakle, i zaključci istraživanja u dvama različitim radovima su u najmanju ruku vrlo slični te se ponovno postavlja pitanje zašto Dijana Vican nije u popisu literature navela rad svoje doktorandice Matilde Karamatić Brčić uz ostale izvore koji su se tamo našli. Nacional je u Ministarstvo znanosti i obrazovanja poslao upit u kojem smo tražili očitovanje o znanstvenom radu Dijane Vican “Inkluzivna kultura osnovnih škola u Hrvatskoj s gledišta učenika” i o sličnostima s doktorskim radom Matilde Karamatić Brčić. Osim što su odgovorili da su već primili prijavu protiv Dijane Vican i da je postupak u tijeku, iz tog su Ministarstva naveli i sljedeće:

“Smatramo važnim odgovoriti kako Ministarstvo znanosti i obrazovanja smatra svaki vid plagiranja i kršenja etičkih normi u znanosti i visokom obrazovanju neprihvatljivim. Upravo je u tijeku izrada novih propisa kojima bi se regulirao sustav znanosti i visokog obrazovanja a kojima je jedna od svrha jasnije definirati načela akademske čestitosti te sankcije za one koji ih krše. Postojeći propisi predviđaju sankcije isključivo za plagijate, i to tako da čl. 32. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju predviđa oduzimanje znanstvenog zvanja u slučaju da se utvrdi da je isto dodijeljeno temeljem plagijata ili uslijed teške povrede etičkog kodeksa, a čl. 82. istog propisa predviđa oduzimanje akademskog stupnja doktora znanosti ukoliko se ispostavi da je doktorski rad plagiran. Konačno, Ministarstvo je stava da osobe kojima je dokazano plagiranje nipošto ne bi smjele obavljati funkcije u sustavu znanosti i visokog obrazovanja te očekuje da u takvim slučajevima nadležna tijela postupe u skladu s gore citiranim propisima i ponište izbore i imenovanja koja su zapravo stečena prevarom, a i samo bi na isti način postupilo kad je riječ o imenovanjima u nadležnosti Ministarstva”.

‘Moja skala procjene provedena je u istom istraživanju i ničime nije vezana za disertaciju Matilde Karamatić Brčić, niti u teorijskom, niti u interpretativnom kontekstu’, rekla je za Nacional Dijana Vican

Iako u prošlosti nije bila u najboljim odnosima s ministricom Blaženkom Divjak, Dijana Vican ugledno je ime u akademskoj zajednici što se vidi i po popisu funkcija koji su nabrojani na početku teksta. U tome joj prilično pomaže snažno političko zaleđe, odnosno dobri odnosi s aktualnim političkim vodstvom i premijerom Andrejem Plenkovićem. Dijana Vican je nakon izbora 2015. dovedena kao zamjena Borisu Jokiću te je postala predsjednica Povjerenstva za provedbu strategije obrazovanja, odnosno postala je glavna osoba za provedbu reforme obrazovanja. Njeno imenovanje izazvalo je brojne reakcije, a baš zbog nje i njenog odbijanja da podnese ostavku na ulicama Zagreba u dva se navrata prosvjedovalo zbog stanja u hrvatskom obrazovanju. No u obranu joj je često uskakao premijer Andrej Plenković.

Međutim, ulaskom HNS-a u Vladu i dolaskom Blaženke Divjak na čelo Ministarstva znanosti i obrazovanja, njena je uloga u obrazovnoj reformi prvo smanjena, a potom je i potpuno maknuta nakon što je ministrica Blaženka Divjak promijenila pravilnike i preuzela vodeću ulogu u obrazovnoj reformi. Ali i u toj situaciji se pokazalo koliko je Dijana Vican moćna jer je i nakon toga zadržala nekoliko važnih funkcija u hrvatskoj znanosti. Osim što je već niz godina rektorica Sveučilišta u Zadru, Vlada ju je ubrzo nakon odlaska iz Povjerenstva za provedbu strategije obrazovanja postavila za predsjednicu Upravnog vijeća Agencije za znanosti i visoko obrazovanje, a prošle godine je izabrana i za predsjednicu Rektorskog zbora, organizacije koja okuplja rektore svih hrvatskih sveučilišta. Dijana Vican posebno se istakla i nakon što je svojedobno i recenzirala program zdravstvenog odgoja konzervativne udruge Grozd, koja se žestoko protivila uvođenju zdravstvenog odgoja u škole, a u kojoj je glavnu ulogu igrao Ladislav Ilčić, zbog čega je u javnosti dobila i etiketu “desno orijentirane” figure.


Dijana Vican: ‘Moj rad je izvorni znanstveni rad koji ni u jednom segmentu nije sporan’

Rektorica Sveučilišta u Zadru Dijana Vican spremno je odgovorila na optužbe da je njezin znanstveni rad iz 2013. plagijat doktorskog rada Matilde Karamatić Brčić. Odmah nakon što smo je kontaktirali Dijana Vican je kazala da će detaljno odgovoriti naša pitanja, ali je odmah napomenula da optužbe protiv nje već duže vrijeme iznosi osoba “koja tisak i novinare iskorištava za klevetanje, sramoćenje i širenje neistina kako bi naštetila njenom javnom ugledu”.

NACIONAL: Jeste li prilikom pisanja znanstvenog rada “Inkluzivna kultura osnovnih škola u Hrvatskoj s gledišta učenika” učinili bilo kakvu pogrešku, odnosno jeste li prije toga prijavili da ste na znanstvenom istraživanju radili zajedno s drugim znanstvenicima?

“Moj autorski rad “Inkluzivna kultura osnovnih škola u Hrvatskoj s gledišta učenika”, koji je obavljen u časopisu Život i škola, br. 30 (2/2013), god. 59., str. 17-37, sadrži rezultate istraživanja koji su provedeni u istom istraživanju, sa skalom koja nije dio disertacije docentice Matilde Karamatić Brčić, nego je moja skala procjene provedena u istom istraživanju, te nijednom riječju niti rečenicom nije vezana za doktorsku disertaciju docentice Matilde Karamatić Brčić, niti u teorijskom, niti u interpretativnom kontekstu. Korišten je isti uzorak istraživanja, ali znanstvena problematika koliko god se naizgled preklapala, u ovom slučaju jasno pokazuje da je docentica Matilda Karamatić Brčić usmjerena na organizaciju, sadržaj i način provođenja inkluzivnog odgoja i obrazovanja, a moj rad na kulturu škole isključivo s gledišta učenika. Nemam nijedan zakonski niti drugi razlog za navođenje njezinog rada u moj autorski rad koji prijavitelj spominje, jer se problem koji u radu razmatram temelji na originalnim rezultatima moga rada, rezultatima skale procjene koju sam ja obradila u radu, te rezultatima u objavljenome radu koji nisu u koliziji sa sadržajem disertacije niti promišljanjima doktorandice Matilde Karamatić Brčić.

Doktorska disertacija doc. dr. sc. Matilde Karamatić Brčić je njezin originalni rad izrađen na empirijskom istraživanju koji sam ja vodila. Rezultate istraživanja, što je ne samo uobičajena praksa, nego i redoviti zahtjev svih znanstvenih projekata, koriste projektni suradnici zajedno s voditeljem istraživanja, na način da se rezultati podijele među suradnicima za pisanje pojedinačnih autorskih radova, a mogu se koristiti i poželjno je da se koriste i za pisanje koautorskih radova. Rezultati istraživanja koje je koristila doktorandica Matilda Karamatić Brčić nisu nigdje korišteni osim u njezinoj disertaciji. Docentica Matilda Karamatić Brčić, kao i druge moje asistentice, posve su upoznate sa svim propisima i etičkim kodeksom te akademskom čestitošću. Tako smo ispoštovale Odluku o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja (od 12. srpnja 2006.), točka V., stavak 3. (Odluka u privitku), te objavile zajednički rad u kojemu također nije bilo potrebe navoditi obranjenu disertaciju doktorandice Matilde Karamatić Brčić.

NACIONAL: Je li uobičajeno da se u vašem znanstvenom radu nigdje kao izvor ne spominje doktorski rad Matilde Karamatić Brčić i istraživanje koje je objavljeno u njemu?

U znanstvenom radu postoje pravila, nema uobičajenosti. Autor koncipira problem i cilj. U svom radu koristi primarne i sekundarne izvore. Moj istraživački interes jest kultura škole i dopušteno mi je koristiti sve izvore koje ocijenim relevantnima za svoj rad i ne koristiti izvore koji mi nisu primarno korisni. U izvornom znanstvenom radu “Inkluzivna kultura osnovnih škola u Hrvatskoj s gledišta učenika”, koji je obavljen u časopisu Život i škola, br. 30 (2/2013), god. 59., str. 17-37, bavim se učeničkom perspektivom prema rezultatima skale procjene koja je dio provedenoga istraživanja s prilagođenim instrumentom istraživanja, ali nije dio koji je doktorandica Matilda Karamatić Brčić koristila u svojoj disertaciji. Odgovorno tvrdim da je provedeno istraživanje s primijenjenim instrumentom (“Moja osnovna škola”) potvrdilo visoku mjernu karakteristiku pouzdanosti, što je u znanstvenom diskursu i te kako poželjno kako bi se došlo do istih ili sličnih rezultata primjenom različitih skala istog istraživanja, a za one koji ne znaju, to se zove Cronbach alfa koeficijent.

NACIONAL: Jeste li u svom znanstvenom radu koristili isto znanstveno istraživanje kao što je u doktorskom radu koristila Matilda Karamatić Brkić i smatrate li to problematičnim?

Rad na istom znanstvenom istraživanju nije ni u čemu problematičan. Štoviše, znanstvena istraživanja se realiziraju sa suradnicima na istom projektu. To je pravilo, a ne problem. Doktorandica Matilda Karamatić Brčić je koristila znanstveno istraživanje kojega sam ja bila voditelj, s instrumentom istraživanja za koji je traženo i dobiveno dopuštenje Centra za istraživanje inkluzivnog obrazovanja (Center for Studies on Inclusive Education, CSIE) za primjenu i prilagodbu i uzrokom istraživanja kojega sam ja koncipirala. Nakon obrađenih podataka doktorandica Matilda Karamatić Brčić je dobila dio rezultata koje je koristila za izradu doktorske disertacije u dogovoru sa mnom, jer sam ja voditeljica istraživanja i njezina profesorica. Dio rezultata koristila sam ja kao voditeljica istraživanja za svoj autorski rad – što je pravilo svih znanstvenih istraživanja. Za usporedbu – voditelji svih dobivenih projekata u zemlji i inozemstvu imaju svoje odjele, katedre, zavode i slično ili laboratorije, imaju svoje suradnike na projektu, svi rade jedno istraživanje i objavljuju radove zajedno i/ili posebno na temelju rezultata istog istraživanja.

Također, u Hrvatskoj zakladi za znanost voditelj projekta je jedan i nije asistent, nego registrirani znanstvenik u znanstveno-nastavnom zvanju. Voditelj projekta ima svoje suradnike. Voditelj prikuplja podatke i sistematizira rezultate istraživanja te kroz mentoriranje i poučavanje doktoranda sudjeluje u profesionalnoj izgradnji samostalnog znanstvenika. Radove mogu objavljivati posebno (autorski radovi) i skupno (koautorski radovi). Iz jednog istraživanja može proizići više radova i nije neophodno citirati kolege ako rad to ne zahtijeva. Iz jednog istraživanja može proizići ne jedna, nego i više doktorskih disertacija.

NACIONAL: Smatrate li u bilo kojem segmentu spornim znanstveni rad Inkluzivna kultura osnovnih škola u Hrvatskoj s gledišta učenika i je li bilo koji dio tog rada temeljen na doktorskom radu Matilde Karamatić Brčić?

Svoj rad “Inkluzivna kultura osnovnih škola u Hrvatskoj s gledišta učenika”, koji je obavljen u časopisu Život i škola, br. 30 (2/2013), god. 59., str. 17-37, je izvorni znanstveni rad koji niti u jednom segmentu nije sporan, jer problem istog istraživanja može imati više perspektiva. U mom radu je razmatrana isključivo učenička perspektiva koja nije ni cilj niti sadržaj disertacije doktorandice Matilde Karamatić Brčić.

Komentiraj