GOST KOLUMNIST: IVAN PADJEN

Teško je razumljivo da starice i starci na štandu gdje se skupljaju potpisi za REFERENDUM potpisuju da zaposlenici, koji im jedini mogu plaćati mirovinu, ne plaćaju i uzimaju dio njihove ionako male mirovine

Je li raspisivanje referenduma za stjecanje prava na punu mirovinu sa 65. godina života ispunjenje težnji zajamčenih ustavnim odredbama o neposrednoj demokraciji i socijalnoj državi? Ili je možda društvena inačica autoimune bolesti, u kojoj obrana uništava tijelo koje treba sačuvati od napadača?

Razumljivo je da zaposlenik kaže da je nepravedno da punu mirovinu stekne u 67. ili 68. godini života, tj. kad i zaposlenik u EU-u, jer potonji živi tri godine duže. Svaka cura mora biti šlang, blond te dugo- i glatkonoga, a dečko imati pločice oko pupka i vozati je VOLVO SUV-om, pa je pravedno da kad spaze takve Švede, sikću od zavisti. Uz to, hrvatski zaposlenik je Europljanin barem toliko koliko i francuski birač na predizbornom skupu 1975. (a možda još i danas u žutom prsluku). Taj na obećanje socijalističkog kandidata da će skratiti radni tjedan pa će se raditi samo srijedom, pita: „Zar svake srijede?“…

Pročitajte više u novom broju Nacionala…