Objavljeno u Nacionalu br. 833, 2011-10-31

Među hadezeovcima se počelo šuškati o smjeni predsjednice stranke, a moćni Ličanin prvi je počeo tražiti saveznike koji će mu trebati poslije izbora u prosincu jer je on spreman preuzeti vodstvo stranke

Hrvatska demokratska zajednica u najtežoj je situaciji od osnutka i unutar stranke počelo se govoriti o donedavno nezamislivome – treba li i pod kojim uvjetima pripremiti smjenu Jadranke Kosor. Iako prije parlamentarnih izbora neće dopustiti raskol, u slučaju sada već posve izvjesna poraza Jadranka Kosor i njezini sljedbenici teško će opstati u stranci.

Darko Milinović, potpredsjednik stranke i ministar zdravstva, već neko vrijeme u neformalnim razgovorima najavljuje skori pad Jadranke Kosor i šalje signale da je spreman vratiti HDZ na poziciju vodeće stranke u Hrvatskoj. Milinović je dovoljno iskusan političar da se ne konfrontira otvoreno s Jadrankom Kosor, ali činjenica da je – i to prije nego što je protiv HDZ-a otvorena istraga zbog crnih fondova – u nekoliko navrata pred više svjedoka izjavio da je spreman preuzeti vodstvo stranke ukazuje na to da je HDZ itekako načet i ni u kojem slučaju monolitan i odan svojoj čelnici. Kad završe parlamentarni izbori, a HDZ se preseli u opoziciju, Kosor će se naći na udaru prvog ešalona HDZ-a i jako teško će se uspjeti oduprijeti svojim moćnim stranačkim suparnicima.

Završni čin priprema za svrgavanje Jadranke Kosor započeo je nakon što je Državno odvjetništvo u četvrtak 27. listopada obavijestilo javnost da pokreće istragu protiv HDZ-a. HDZ pati od bipolarnog poremećaja; prema van stranka pokušava djelovati čvrsto vođena neupitnim autoritetom svoje predsjednice, ali iznutra se pojavljuju sve veće pukotine nepovjerenja u njezine liderske sposobnosti. Povlači se paralela s 2000. kad je HDZ pretrpio uvjerljiv poraz i potom potonuo u dvogodišnji rat do istrebljenja među frakcijama koje su predvodili Ivo Sanader i Ivić Pašalić. Ali postoji bitna razlika – HDZ je 2000. imao nekoliko snažnih lidera sposobnih povesti stranku: Ivu Sanadera, Ivića Pašalića, Vladimira Šeksa, Matu Granića i Nikicu Valentića, a sad gotovo i nema relevantnog političara. To nisu ni Tomislav Karamarko ni Davorin Božinović, a kamoli Gordan Jandroković ili Petar Čobanković.

U takvoj situaciji, Darko Milinović nije jedini, ali je prvi krenuo u potragu za saveznicima u stranci, koji će mu trebati poslije 4. prosinca. Na neki način, oponentima Jadranke Kosor odgovarao bi uvjerljiv poraz jer tada bi imali osnova stigmatizirati aktualnu premijerku kao nesposobnu šeficu koja je pokazala da ne može voditi ni Vladu, a ni HDZ.

Pritom neće biti posve u krivu, jer Kosor je bila na vrhuncu popularnosti u siječnju 2010. godine, ali od tada njezin je rejting sve niži i niži. Nisu mu pomogli ni dobri potezi HDZ-ove vlasti, poput završetka pregovora s Europskom unijom, a posebno loš odjek izazvalo je okretanje HDZ-a prema desničarsko-nacionalističkoj retorici. Ukratko, već mjesecima je očito da hrvatski građani žele promjenu vlasti i odlazak Jadranke Kosor. Također, sva ozbiljna istraživanja još od svibnja prošle godine govore o pobjedi Kukuriku koalicije i to će se i dogoditi bez obzira na prošlotjednu odluku Mladena Bajića koji je započeo kriminalizaciju HDZ-a.

Zato ne iznenađuje da je u vrhu lijevo-liberalne koalicije Bajićeva akcija dočekana poprilično ravnodušno. Naravno, jasno je da je svojim postupkom Bajić pomogao opoziciji, ali želi se izbjeći opasnost od stvaranja javne percepcije da je Državno odvjetništvo presudilo tko će biti pobjednik parlamentarnih izbora. Uostalom, još prije godinu dana Zoran Milanović zagovarao je smjenu Bajića zbog kalkuliranja oko tajminga podizanja optužnica. U međuvremenu su, preko Ranka Ostojića, uspostavljeni kontakti s Bajićem i SDP je odustao od namjere da ga smijeni. A na jednom su mu i zahvalni – sada je pokrenuo postupak protiv HDZ-a, a ne nakon promjene vlasti. Jer da je to napravio početkom 2012. godine, ispalo bi da SDP koristi pravosuđe za uništavanje HDZ-a. Ovako je tajming gotovo savršen. Izbori su za pet tjedana i HDZ u kampanju ulazi s golemim dodatnim opterećenjem i zapravo je u bezizlaznoj situaciji, a Bajić je ispunio svoju dužnost i učinio ono što se od njega očekivalo već dvije i pol godine.
No u SDP-u su i dalje skeptični prema Bajiću, a u posljednje vrijeme plasira se teza da on ovakvim potezima “kupuje” mjesto u europskim antikorupcijskim institucijama nakon što Hrvatska pristupi Europskoj uniji.

Ni u nevladinu sektoru nije pokazan veći entuzijazam za dosadašnji Bajićev rad. Povodom pokretanja istrage protiv HDZ-a iz GONG-a su podsjetili na to da su Bajića godinama upozoravali na netransparentno financiranje HDZ-a, nudeći mu konkretne brojke i podatke kao indicije za pokretanje istraga. Nije se radilo samo o sporadičnim financijskim nepravilnostima nego o sustavnim malverzacijama, kao u kampanji za predsjedničke izbore 2005. Jadranke Kosor, u kojoj je bilo očito da je potrošeno više novca nego što je navedeno u službenim izvještajima stranke. Tu su bili i milijunski iznosi primljeni tijekom 2006. i 2007. iz nepoznatih izvora, i posebno, parlamentarni izbori 2007. kad su GONG i Transparency International Hrvatska utvrdili da je HDZ potrošio dvostruko više sredstava na medijsko oglašavanje nego što je prikazano u službenim izvještajima.

“Usprkos svim indicijama da je HDZ koristio, među ostalim, sustavno i nezakonito izvlačen prljavi novac iz javnih poduzeća i drugih nepoznatih izvora, Državno odvjetništvo i Državni ured za reviziju nisu na vrijeme pokretali istrage, zbog čega se i danas postavlja pitanje vjerodostojnosti i selektivnosti u njihovu djelovanju”, upozoravaju iz GONG-a. Pitanje je, međutim, koju će strategiju izabrati Jadranka Kosor i vodstvo HDZ-a da stranka ne bi doživjela katastrofu. Sve što su radili posljednjih mjeseci pokazalo se toliko pogrešnim da se morate zapitati o kredibilitetu ekipe koja se brine o HDZ-ovoj predizbornoj kampanji. HDZ se pozicionirao kao desna stranka i tako od sebe odbio potencijalne birače centra. U kampanji je počela prevladavati vulgarna retorika, poput izjave Josipa Đakića o srpskom podrijetlu opozicijskih prvaka, a vrhunac harakiri-kampanje bilo je ukidanje zastupničkog imuniteta Željku Jovanoviću, zastupniku SDP-a koji je HDZ nazvao zločinačkom organizacijom. Na stranu Jovanovićevo shvaćanje politike kao profesije čija je svrha provociranje protivnika, ali više štete HDZ-u je nanijelo ukidanje imuniteta nego njegove uvrede. To višešto Jovanović nije prvi, a kamoli jedini koji je HDZ verbalno optužio da je zločinačka organizacija. Jasna Babić, novinarka Nacionala, prva je to učinila još 2001. godine. Kvalifikaciju je iznijela u političkom programu Hrvatske televizije, a kao uporište za tezu o zločinačkoj organizaciji navela je tri HDZ-ova grijeha: pljačku Hrvatske, ratne zločine i odgovornost za rat u Bosni i Hercegovini.

U prosincu 2010. zbog istraga svih slučajeva korupcije u koju su upleteni državni menadžeri, bivši ministri i bivši premijer Ivo Sanader tužitelji su počeli zastupati teoriju da se radi o udruživanju u grupu radi počinjenja kaznenih djela. Odvjetnici su, također, počeli nagađati da bi se prvi put otkad je započeo obračun s korupcijom i organiziranim kriminalom mogla pojaviti sumnja i na organiziranu zločinačku organizaciju. Prvi je to najavio Veljko Miljević, branitelj Roberta Ježića, koji je upozorio na to da bi se u novim istragama mogla pojaviti najteža kvalifikacija, a to je organiziranje zločinačke organizacije. “Zločinačka organizacija temelj je organiziranog kriminala. Strukturirana je kao grupa, ali je nadrasta kad se radi o kaznenim djelima od najmanje četiri godine zatvora”, upozorava Miljević. Politički protivnici još su ranije optužili HDZ kao zločinačku organizaciju. U rujnu 2010. vodstvo HDSSB-a pozvalo je premijerku Kosor i cijelu Vladu na podnošenje ostavke, kao i na trenutačno raspuštanje Sabora i raspisivanje novih izbora. “Sve ovo što je objavljeno o HDZ-ovim crnim fondovima, a o čemu smo mi govorili još 2005., samo je još jedan podatak koji govori u prilog našoj tvrdnji da je HDZ zločinačka organizacija. Minimum morala bio bi da premijerka i Vlada podnesu ostavku, da se raspusti Sabor i trenutačno raspišu parlamentarni izbori”, rekao je predsjednik HDSSB-a Vladimir Šišljagić, koji je pozvao hrvatsko pravosuđe na reakciju, ali ne samo prema HDZ-u, nego i prema drugim strankama.

Bivši zastupnici HNS-a Antun Kapraljević i Nikola Vujanić u listopadu 2010. također su iznijeli prijedlog za podizanje kaznene prijave protiv HDZ-a kao zločinačke organizacije i pritom od mjerodavnih zatražili da zabrane rad vladajućoj stranci. I riječki gradonačelnik Vojko Obersnel na aktualnom satu sjednice Gradskoga vijeća, odgovarajući na pitanje vijećnika Hrvoja Burića (HDZ) smatra li, kao i SDP-ov zastupnik Jovanović, da je HDZ zločinačka organizacija, odgovorio je da se ta tvrdnja nije odnosila na cjelokupnu stranku nego samo na njezin vrh. Na taj način Obersnel je de facto potvrdio da HDZ smatra zločinačkom organizacijom. Dakle, HDZ je u nekoliko navrata apostrofiran kao zločinačka organizacija, ali protiv onih koji su to izjavljivali nisu podizane tužbe niti im je ukidan zastupnički imunitet.

Još prije deset dana – u trenutku kad je dala placet za ukidanje imuniteta Jovanoviću – Jadranka Kosor je vjerovala da je opozicija njezin najveći problem. Nisu prošla ni dva tjedna, a otvorena su još dva, i to puno veća. HDZ je suočen s istragom koja bi mogla dokrajčiti stranku koja je od 1991. do danas 16 godina upravljala državom. Ne radi se više ni o porazu na skorim parlamentarnim izborima nego o tome hoće li HDZ opstati ili će nestati. Čak i u prvoj varijanti, Jadranku Kosor očekuje jako neizvjesna, možda i bezizgledna borba za politički opstanak. Lošiju prognozu od predsjednice ima jedino njezina stranka.