U Crnoj Gori nemamo nijednog direktora ili bilo što da se izjašnjava kao da je Srbin, a ovdje na mnogo vodećih mjesta imamo te Crnogorce, koji još ni srpski nisu naučili. Ne znaju govoriti srpski.”

Tim riječima je ministar zdravlja Srbije Zlatibor Lončar ukazao na jedan od, po njemu, najozbiljnijih problema s kojima se suočava na odgovornoj i delikatnoj funkciji, pored priprema za eventualnu epidemiju koronavirusa, masovnog odlaska medicinskog osoblja u inozemstvo, niskih plaća u zdravstvu, korupcije, nedostatka suvremene opreme…

Lončar je podsjetio na konstantu srpske politike, prisutnu duže od tri desetljeća: netko uvijek prijeti Srbima i ugrožava ih. Nekada su to bili Slovenci, Hrvati, Muslimani, Albanci, a sada su na red došli Crnogorci. I to Crnogorci iz Srbije! Povod je novi crnogorski zakon o vjerskim slobodama, koji se u Beogradu tumači kao napad na Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) i srpske svetinje, a u Crnoj Gori je doveo do niza uličnih prosvjeda.

Koje je Lončar nazvao sličnim imenom kakvo je korišteno za brojna masovna okupljanja iz 1988. i 1989. godine, kojima je cilj bio učvršćenje vlasti tadašnjeg srpskog lidera Slobodana Miloševića, a predstavljala su početak procesa okončanog raspadom Jugoslavije. Ti mitinzi nazvani su “događanje naroda”, dok je Lončar ocijenio da se u “Crnoj Gori desio narod”.

“Narod ima svoju misiju u kojoj ne može izgubiti. Imate na zajedničkom stavu narod, državu Srbiju, koji ne prave loše poteze, filigranski vode dobru politiku. Država Srbija je jedna otvorena država. U Crnoj Gori nemamo nijednog direktora ili bilo što da se izjašnjava kao da je Srbin, a ovdje na mnogo vodećih mjesta imamo te Crnogorce, koji još ni srpski nisu naučili. Ne znaju govoriti srpski”, rekao je Lončar u televizijskom studiju.

Na pitanje “ima li ih u zdravstvu”, Lončar je elokventno odgovorio: “Gledam da ih nema. Gledam da ih nema, jer mislim da Srbija ima dovoljno onih koji znaju srpski pričati. Ne omalovažavam nikoga, ali osnovni je red, ako želite biti u Beogradu, ako želite biti direktor, na nekoj funkciji, naučite barem srpski”.

Tako je Lončar, uz rasizam, ksenofobiju i šovinizam koji pršte iz njegove izjave, nagovijestio i sudjelovanje države Srbije u “dešavanju naroda” u Crnoj Gori, iako predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tvrdi da se to ne događa. Vučić je nedavno izjavio da Srbija, za razliku od drugih, vodi računa da se ne miješa u unutarnje stvari druge države i da su zahtjevi iz Beograda, u povodu događaja u Crnoj Gori, u svakom trenutku bili dobronamjerni, razumni i racionalni i da se radi o uobičajenoj brizi za vlastiti narod.

Ministar Lončar je u javnosti dobio nadimak ‘Dr. Smrt’ jer ga je zaštićeni svjedok tijekom suđenja pripadnicima Zemunskog klana optužio da je u bolnici injekcijom ubio kriminalca Veska Božovića

U skladu s tom dobronamjernošću, razumom i uobičajenom brigom, Vučić je ocijenio da “postoji perfidna igra pojedinih krugova u Crnoj Gori, ali i dijela međunarodne zajednice”, kojoj je cilj da se uvijek okrivljuje Beograd, i poručio: “Iz Crne Gore se rušila vlast ovdje, a odavde nikada u Crnoj Gori ili Bosni i Hercegovini vlast nije rušena.”

Odnos Beograda prema događajima u Crnoj Gori pokušao je razjasniti i šef srpske diplomacije Ivica Dačić, prema čijim riječima “režim u Podgorici skuplja bodove na nastavku antisrpske politike”, uz pitanje: “Trebaju li Crnogorci nastanjeni u Srbiji koji podržavaju crnogorski režim i dalje imati srpsko državljanstvo?”

U skladu s politikom prijateljskih odnosa sa susjedima, Dačić je izjavio da ne mogu u Srbiji neometano djelovati ili Srbijom vladati agenture crnogorskih službi koje rade protiv interesa srpskog naroda u Crnoj Gori i SPC-a. “Tu ste dobili sve, imate poslovni imperij, imovinu, kriminalne krugove, javne osobe, a iz Srbije radite na širenju mržnje i oduzimanju prava srpskom narodu i SPC-u u Crnoj Gori”, rekao je Dačić.

Na temelju toga moglo bi se zaključiti da je Lončarova izjava u skladu sa stavovima najistaknutijih predstavnika srpske vlasti, ali je, ipak, neobično da se brojenjem nepodobnih krvnih zrnaca bavi doktor medicinskih nauka. Iako, situacija postaje manje čudna ako se uzme u obzir činjenica da Lončar već dugo ima nadimak “Dr. Smrt”.

Lončar je postao poznat u javnosti 2006. godine, zahvaljujući suđenju pripadnicima kriminalnog Zemunskog klana i bivšem komandantu zloglasne Jedinice za specijalne operacije Miloradu Ulemeku Legiji, optuženom za ubojstvo srpskog premijera Zorana Đinđića. Zaštićeni svjedok Dejan Milenković Bagzi je na suđenju optužio Lončara da je bio jedan od dvojice liječnika koji su surađivali sa “Zemuncima” i Ulemekom. Milenković je tvrdio da su Lončar i liječnik Miroslav Risović zbrinjavali prijatelje Zemunskog klana, ali i pomagali da rivali “brže odu na drugi svijet”. Prema Milenkovićevim riječima, Lončar je 2002. godine u bolnici injekcijom ubio kriminalca Veska Božovića, prethodno ranjenog u pucnjavi. Lončar je Milenkovićevu optužbu okarakterizirao kao “neozbiljnu”. Izjavio je da Božovića nije vidio niti operirao, kao i da ne daje injekcije. Kasnije je naveo da je “profesionalna zavist bila motiv da se lansiraju takve laži”, zbog čega je, na vlastiti zahtjev, triput ispitivan na poligrafu kako bi dokazao istinu. Usprkos tome, nadimak Dr. Smrt se zadržao, čemu je pridonijelo i objavljivanje Lončarove fotografije s vođom Zemunskog klana Dušanom Spasojevićem.

Nadimak je postao ponovo aktualan u ožujku 2015. godine, kada je u blizini beogradskog Aerodroma “Nikola Tesla” sedmero osoba poginulo u vojnom helikopteru prilikom pokušaja da se pomogne bolesnoj bebi, staroj nekoliko dana, tako što će iz Novog Pazara biti hitno prebačena u bolje opremljenu bolnicu. Nakon što je policija, zbog nepovoljnih meteoroloških uvjeta, odbila sudjelovati u toj spasilačkoj operaciji, angažiran je, uz brojna kršenja procedure, vojni helikopter s vrlo iskusnom posadom. Ni poslije gotovo pet godina ne zna se zašto je pilotima bilo naređeno da po gustoj magli slete na “Nikolu Teslu” umjesto na vojni aerodrom u Batajnici, koji su poznavali kao vlastiti džep, kao ni zašto nisu bebu prevezli u mnogo bliže bolnice u Nišu, Kruševcu, Kraljevu ili Kragujevcu. Sumnja se da se radilo o akciji kojoj je cilj bio da, zahvaljujući pomoći bebi u dramatičnim okolnostima, poraste popularnost Lončaru i tadašnjem ministru obrane Bratislavu Gašiću.

Lončar je svojevremeno glumca Sergeja Trifunovića optužio za financijske zloupotrebe u zakladi za pomoć oboljeloj djeci Podrži život, ali policija nije utvrdila nepravilnosti.

Kada je prošle godine zbog gripe u beogradskim bolnicama uvedena karantena, uz zabranu posjeta, to nije spriječilo Vučića da, uz pratnju Lončara, posjeti Institut za majku i dijete i da se, bez zaštitne maske, slika s teško oboljelim dječakom Ognjenom. Vučićev postupak Lončar je opravdao riječima: “To su djeca s najtežim oboljenjima, za koju je krajnje neizvjesno što će biti i kad imaju želju vidjeti predsjednika – a vidjeli ste da se i onaj dečko Ognjen htio slikati s njim, onda je valjda najmanja stvar ispuniti želju tom djetetu, mislim da to nije prevelika želja.”

Zbog najnovijeg Lončareva bisera njegovu su ostavku zatražili Crnogorska partija i desničarski pokret Dveri. Crnogorska partija ocijenila je da se srpska vlada treba ograditi od Lončarove politike diskriminacije etničkih Crnogoraca. “Liječnici, specijalisti, profesori medicine, doktori znanosti i direktori bolnica i klinika, kao i medicinske sestre porijeklom iz Crne Gore, koji su se desetljećima dokazivali gradeći zdravstveni sustav u Srbiji, poniženi su takvom izjavom”, poručili su iz Crnogorske partije, uz pitanje kada je obavljeno testiranje poznavanja srpskog jezika i jesu li testirani samo pripadnici crnogorske nacionalne zajednice ili svi zaposleni u zdravstvenom sustavu Srbije – neovisno o nacionalnom izjašnjavanju.

‘Liječnici, specijalisti, profesori medicine, direktori bolnica i klinika, kao i medicinske sestre porijeklom iz Crne Gore, poniženi su takvom Lončarovom izjavom’, poručili su ministru iz Crnogorske partije

 Dveri su konstatirale da Lončar “krši Ustavom zagarantirana ljudska prava i diskriminira ljude po nacionalnoj osnovi” i zaključile: “Izjava izrečena pred milijunskim auditorijem zvuči kao prijetnja i pridonosi raspirivanju straha i mržnje u našoj zemlji.”

Opozicijska Narodna stranka saopćila je da je podnijela kaznenu prijavu protiv Lončara zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti. Uz tvrdnju da je Lončar “javnu prepoznatljivost stekao kao stažist Zemunskog klana, gdje se bavio kako njihovim, tako i zdravljem njihovih žrtava”, Narodna stranka, koju vodi bivši srpski ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić, navela je da režim u Beogradu “stvara opasne razlike tamo gdje ih nema, među građanima naše zemlje”.

“Traženje neprijatelja među nama, kad ponestane vanjskih, tradicionalna je disciplina Vučića i njegove bande. Stanje u srpskom zdravstvu sve je tragičnije – odlazak liječnika i medicinskog osoblja, njihove mizerne plaće, oronule i neopremljene bolnice, višemjesečno čekanje na specijalističke preglede i nepripremljenost za borbu protiv opasnih virusa, tek su neki od problema”, saopćila je Narodna stranka, uz ocjenu da se ništa od toga ne može promijeniti nabolje dok je na čelu zdravstvenog sustava “korumpirani mediokritet koji izaziva nespokojstvo i osjećaj srama”.

Povjerenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković osudila je Lončarovu tvrdnju kao diskriminatornu i uvredljivu, naglasivši da je takav stav u suprotnosti s Ustavom i principima ravnopravnosti svih građana. Brankica Janković dodala je da takve izjave mogu uznemiriti građane i da je na nositeljima funkcija velika odgovornost za promoviranje tolerancije, razumijevanja i ravnopravnosti. U tim okolnostima i Vučić je osjetio potrebu da se oglasi, tvrdnjom da je zamolio Lončara da se ispriča. Vučić je rekao kako “misli da reakcija Lončara nije dobra” i da svi trebaju imati jednake uvjete, prava i pravila. “Da pokažemo razliku između nas i njih”, izjavio je Vučić. Nije precizirao na koga se odnosi “njih” kada govori o razlikama niti kakve veze Lončarove optužbe imaju s “pravom da se brinemo za položaj i poziciju srpskog naroda i Crkve”.

Iz Podgorice se oglasio ministar zdravlja Crne Gore Kenan Hrapović, informacijom da u zdravstvenom sustavu te zemlje radi 157 liječnika iz država regije.

 “U našem zdravstvenom sustavu nema nepodobnih kada su jezik, vjera ili nacija u pitanju. Direktori naših zdravstvenih ustanova i klinika su i Srbi, i Crnogorci, i Muslimani, i Hrvati, i Albanci. I oni govore i srpskim, i crnogorskim, i hrvatskim, i albanskim jezikom. Na ta mjesta dolaze zahvaljujući svojoj stručnosti i profesionalnosti. U Crnu Goru dobrodošli su svi koji su je prepoznali kao prostor za stručni i profesionalni napredak. I nikad ih nitko nije pitao kojim jezikom govore. Važno je da se razumijemo i zajedno radimo u korist i dobrobit naših građana”, poručio je Hrapović.

Teško je zamisliti da je Lončar razumio tu poruku. Na kojem god jeziku da je izgovorena.