Ranko Ostojić vrlo je direktan čovjek. Nema u njega svilenih rukavica. Splićanin, bivši potpredsjednik vlade i ministar unutarnjih poslova koji je sjajno odradio migrantsku krizu, kad je kroz Hrvatsku prošlo nekoliko stotina tisuća izbjeglica, donedavno jedan od stupova SDP-a, uvjereni ljevičar, danas je samo saborski zastupnik bez partijskih funkcija. Nakon što je od Davora Bernardića izgubio izbore za šefa SDP-a, gurnut je na marginu. Iblerov trg danas se udvara Vlahi Orepiću, odmetnutom Mostovu ‘’kapitalcu’’ mameći ga u svoje redove, dok vlastite kadrovske potencijale zapostavlja.

NACIONAL: Nema vas baš mnogo u javnosti, ali mediji tvrde da je vaša riječ bila presudna u odluci da SDP ne sudjeluje u minuti šutnje za Slobodana Praljka u Saboru.

Istina je da sam na Klubu zastupnika prvi govorio, ali nisam siguran da je moja riječ bila presudna. Čudi me pomisao da je odluka mogla biti drugačija. Da je SDP sudjelovao u HDZ-ovu igrokazu s minutom šutnje u Saboru, sami bismo sebi pucali u nogu. Pljunuli bismo na naše godinama iskazivano zalaganje da se pravni poredak Hrvatske mora poštovati.

NACIONAL: Je li malo falilo da se to ne dogodi?

Važno je da SDP nije nasjeo na HDZ-ovu prevaru i nije pristao na stvaranje privida o nekakvom jedinstvu oko nečega u čemu jedinstva ne može biti. Kad je riječ o ratnim zločinima, na toj platformi nema nacionalnog jedinstva. Potpuno je pogrešno i promašeno da se odavanjem počasti osobi osuđenoj za težak ratni zločin pokušava graditi nekakva zajednička politika Hrvatske.

NACIONAL: Ali bilo je nekih izjava koje su slutile na to da bi se SDP mogao prikloniti HDZ-ovim stavovima. Naprimjer, izjava Davora Bernardića da je Hrvatska svojom vojnom intervencijom u Bosni i Hercegovini spasila tu državu.

SDP nikad ne bi smio upasti u zamku da zbog rezerviranosti prema pojedinim dijelovima haaške presude relativizira ili opravdava ratni zločin. Možemo o Sudu i njegovoj odluci misliti što god hoćemo, možemo biti kritični prema nekim njenim segmentima, možemo čak poštovati ratne zasluge, pa i herojstvo nekih sada osuđenih osoba, ali SDP, kao i sve ostale stranke u Hrvatskoj, moraju prije svega poštovati vlastite zakone po kojima je Tribunal dio našeg pravosudnog sustava. Nedopustivo je da se sada umjesto osuđenih počinitelja zločina propituju i kriminaliziraju oni koji su poštovali hrvatske zakone o suradnji s haaškim sudom.

NACIONAL: Kako sada s odmakom od gotovo dva tjedna od izricanja haaške presude i samoubojstva Slobodana Praljka gledate na reagiranje državnog vrha, prije svega predsjednice Republike i premijera?

Mislim da su svojim reakcijama vratili Hrvatsku među one zemlje koje nisu sposobne za suočavanje s vlastitom prošlošću i negativnostima koje su se u jednom vremenu dogodile. Nesporno je da su zločini bacili sjenu na Domovinski rat. Te mrlje ne mogu se oprati ni poništiti činjenicom da se Hrvatska u pravednom ratu morala braniti od agresije. Poticati otpor haaškim presudama, optuživati ili diskvalificirati one koji im se ne protive, isto je kao osporavati ili napadati odluku haaškog suda kojom su pravomoćno oslobođeni Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak.

NACIONAL: Trenutno se u javnosti najviše govori o tome treba li haaškim osuđenicima oduzeti ratna odličja.

Po meni, stvari su vrlo jasne i jednostavne. Ne može predsjednica svoje odbijanje da osuđenima prema zakonu oduzme odličja pravdati njihovim sudjelovanjem u obrani od velikosrpske agresije. Nitko, primjerice, ne može reći da pokojni general Ivan Korade nije bio borac za slobodu Hrvatske. Njegova su odlikovanja bila zaslužena. Ali kada je nakon rata u rastrojstvu pobio ljude i počinio zločin nad civilima, sva su mu ratna odličja bila oduzeta. Jer junaštvo ili herojstvo traži i duboko ljudski, etičan i moralan odnos prema drugom čovjeku i ljudskom životu.

NACIONAL: Kako gledate na odlazak premijera Andreja Plenkovića odmah nakon izricanja haaške presude u Mostar? Došao je samo u Mostar, ne i u Sarajevo, samo u zapadni, hrvatski dio grada, polagao je vijence samo na spomenik braniteljima HVO-a, a žrtvama je izrazio samo kurtoazni pijetet.

Premijer nije pokazao da ima izbor povesti Hrvatsku pravim putem. Nije za to imao hrabrosti. Umjesto da se državnički postavi, odlučio se prilagođavati populističkoj histeriji, znajući da bi mu stranačka desnica svako drugačije ponašanje smatrala neoprostivom greškom. Ponašao se isto kao i lideri Srbije kad odu u Republiku Srpsku, a ne u Sarajevo. Od Plenkovića, kao bivšeg europarlamentarca, očekivao sam da će znati pokazati što znači respektiranje suverenosti susjedne države Bosne i Hercegovine.

NACIONAL: Čak je i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić otišao u Srebrenicu, Plenković nije otišao, naprimjer, u Ahmiće.

Najgore je što se Hrvatska dala navući da pod navodnom zaštitom nacionalnog identiteta Hrvata u Bosni i Hercegovini sada brani nešto što je neobranjivo. Brani politiku koja je otvarala logore i počinila zločine nad Bošnjacima. Činjenica da su u Bosni i Hercegovini sve tri strane, i srpska, i hrvatska, i bošnjačka činile zločine, nikoga ne može abolirati. Najbolje je poslušati izjavu male Lane Prlić, nećakinje osuđenog Jadranka Prlića koja je potpredsjednica SDP-a BiH, a koja kaže da svatko mora odgovarati za svoj dio ratnih posljedica. Daleko od toga da je pitanje Hrvata u Bosni i Hercegovini riješeno. Ima tu još jako puno problema. Ali zaoštravanje situacije ne vodi dobru. Haaški sud pokrenut je još u vrijeme rata s idejom da se kažnjavanjem zločina nešto takvo više nikada ne ponovi. Nažalost, danas ponovno imamo zveckanje oružjem. Šalju se poruke da bi se rješenje opet moglo tražiti vojnim sredstvima. Čini se da neke koji su zahvaljujući ratu postali netko i nešto opet svrbe prsti za oružjem. Kao da im fali još neki rat u kojem bi opet mogli profitirati.

NACIONAL: Milijan Brkić, formalno drugi čovjek HDZ-a, tvrdi da svi oni koji nisu došli na komemoraciju Slobodanu Praljku ne osjećaju Domovinski rat ni Hrvatsku. Bili ste branitelj, kako gledate na te diskvalifikacije?

Vrlo rijetko spominjem da sam bio u ratu i branio Hrvatsku. Po Ustavu, a i po mom osobnom osjećaju, čast je i dužnost svakog građanina Hrvatske participirati u obrani države. Međutim, neki branitelji očito misle da su sudjelovanjem u ratu stekli povlašteni status, kao da im je sve dozvoljeno. To se, izgleda, prvenstveno odnosi na one s HDZ-ovom iskaznicom. Prisvajaju Domovinski rat, u kojem su građani Hrvatske sudjelovali ne gledajući na stranačku i političku obojenost. Tvrdnje da onaj tko ne dođe na komemoraciju Slobodanu Praljku ne voli Hrvatsku toliko su deplasirane da o njima ne želim ni govoriti. Država koja drži do elementarnih demokratskih načela i ljudskih prava ne organizira komemoracije za osuđenog ratnog zločinca. Ovo je i moja zemlja i upravo to mislim mijenjati. Ako su Brkićeve izjave namijenjene unutarstranačkim potrebama, s ciljem da diskreditiraju onaj dio HDZ-a koji se na komemoraciji nije pojavio, svejedno, mora se reći da su za svaku osudu. Dok kao odgovorni ljudi i političari ne budemo govorili i o žrtvama ratnih zločina, zvučat ćemo kao psi rata, a ne domoljubi koji su se hrabro borili za slobodu pravno uređene demokratske Hrvatske.

NACIONAL: Đuro Glogoški, jedan od kolovođa šatoraške bune, sada kaže da će oni, valjda misli na dio veterana, morati održati predavanje o vrijednostima Domovinskog rata za predsjednicu države i premijera. Što bi to značilo? Da zemljom dirigiraju neformalne skupine? Da se uvodi nekakvo izvanredno stanje? Da vlast u Hrvatskoj preuzimaju veterani?

Po meni, to je pravo silovanje demokracije. U čije ime govori Glogoški? Koju snagu predstavlja? Poruka da će dio veteranskih struktura naučiti čelne ljude države kako bi se trebali ponašati spada u arsenal pučističke retorike. Bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko poticao je veterane u huškačkoj borbi protiv komunjara na vlasti, kako su nazivali demokratski izabranu SDP-ovu vladu. Jednoga dana to će primitivno i nazadno uzurpiranje hrvatske države morati prestati. Je li Plenković spreman poslati jasne poruke da neće stati iza takve politike? Ako se to ne dogodi, još dugo neće biti pravne države u ovoj zemlji. A puno je više veterana koji su se borili za demokratsku Hrvatsku i koji podržavaju red i rad u ovoj zemlji.

NACIONAL: Je li to znači da se više ne prijeti samo novinarima i ljudima koji imaju drugačije mišljenje, nego se prijetnje adresiraju i državnim dužnosnicima? Treba li reagirati saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, čiji ste predsjednik?

Odbor u svom funkcioniranju ima jedan ogroman problem. Predsjednik je po zakonu iz opozicije, ali većinu čine članovi vladajuće koalicije. Dakle, uglavnom članovi HDZ-a. Stranke koja je zapravo porodila takvu vrstu paralelnih institucija, tipa šatoraša, kao svoju strukturu za pritisak. Nisam uvjeren da problem mogu riješiti oni koji su ga proizveli. Pomaganje i financiranje takvih grupacija najgora je moguća usluga demokraciji u Hrvatskoj. Aktualna vlast itekako bi se morala zamisliti nad onim što je stvorila i što se iz toga može izroditi. Nije to pitanje samo jednog saborskog odbora, to je problem koji traži reakciju najviših struktura vlasti, kao i oporbe.

NACIONAL: Kako ga je moguće riješiti?

Prije svega drugačijim odnosom prema svakom uzurpiranju demokracije. Ne podržavati takve skupine, ne povlačiti se pred njima, ne financirati ih, javno i jasno osuditi ono što je neprihvatljivo, promptno reagirati na provokacije, na postavljanje spomen-ploča okaljanih ustaškim pozdravom i slične incidente. Premijer mora pokazati da on, a ne neke neformalne, veteranske ili slične skupine, vladaju situacijom. Vjerujem da će se zbog upozorenja koja u posljednje vrijeme stižu iz Europe stvari ipak morati mijenjati. Da se u Bruxellesu danas o nama odlučuje, siguran sam da Hrvatsku ne bi primili u članstvo EU-a.

NACIONAL: Je li vaša skepsa da bi saborski Odbor mogao djelovati na mijenjanje sadašnje prilično histerizirane situacije dolazi iz iskustva rasprave o Agrokoru, kada je HDZ sabotirao i onemogućio vaš pokušaj razmatranja mogućeg utjecaja sloma kompanije Ivice Todorića po nacionalnu sigurnost zemlje?

Nije se opstrukcija dogodila samo u slučaju Agrokora. Možda se još gori primjer dogodio ljetos, kad smo htjeli ukazati na neke problematične i opasne situacije u borbi s požarima. Ili, Odbor evo već dvije godine ne može izabrati Vijeće za građanski nadzor sigurnosnih službi. Unatoč tome što je to demokratski standard. Čak su i tajne službe zainteresirane za uspostavu takvog nadzora. Ali HDZ nikako da se sam sa sobom dogovori i napokon prihvati formiranje tijela građanske kontrole nad sigurnosnim aparatom.

NACIONAL: Jako ste kritični prema veteranskim udrugama, SDP je bio protiv novog zakona o braniteljima… Zašto?

Zato što smatram katastrofalnim da se rat smatra profesijom. Četvrt stoljeća nakon okončanja rata neki su svoje sudjelovanje u obrani pretvorili u profesiju. Uvijek sam bio za to da se onima koji su stradali osigura dostojanstven život. Ali prevoditi veteranske beneficije u nasljedno pravo, to je potpuno neprihvatljivo. Ako djeca nekog veterana imaju prednost, primjerice, u zakupu poslovnog prostora i sličnim stvarima, to onda podrazumijeva uvođenje diskriminacije među građane Hrvatske. Ustav govori o jednakosti svih građana, zakon o braniteljima dijeli ih u dvije kategorije: privilegirane i one koji to nisu. Uvjeren sam da takvo stvaranje veteranske kaste nije rezultat brige za ratne stradalnike, nego je prije svega motivirano izbornom matematikom. Izbori u Hrvatskoj osvajaju se s 800 tisuća ili milijun glasova. Potpuno je jasno što u tom kontekstu može značiti 500 tisuća – ili po novom zakonu još više – raznim pogodnostima kupljenih glasača.

NACIONAL: Bivši ministar obrane Ante Kotromanović rekao je nedavno da je SDP-u jako odgovaralo postavljanje šatora u Savskoj. Uplašilo je građane i utjecalo na dizanje SDP-ova rejtinga. Bili ste u to vrijeme ministar unutarnjih poslova. Zašto niste uklonili više od godinu dana duge prosvjede koji su cijelu zemlju držali na rubu izvanrednog stanja?

Kao ministar morao sam se držati zakona. Sve dozvole za podizanje šatora osigurao je Grad Zagreb. Treba znati da je čador u Savskoj postavljen u trenutku uhićenja Milana Bandića. Nije to bio nikakav spontani prosvjed veteranskih nezadovoljnika, nego dobro organizirana akcija koja je suportirana i vođena iz Gradskog ureda za branitelje. Šator je odmah bio opskrbljen potrebnom dokumentacijom, od odobrenja za korištenje javne površine do elektro-priključka i svega ostaloga. Gotovo pa da ga se moglo legalizirati. Kad je zbog iznošenja plinskih boca na Savsku podnesena prijava, pravosudna tijela odbacila su je tvrdeći da plinska boca na otvorenom ne predstavlja nikakvu ugrozu jer ne može eksplodirati.

NACIONAL: Počeli smo razgovor s lutanjem SDP-a oko haaške presude. Nije to prvo nesnalaženje i lutanje koje se stranci dogodilo. Kakva je danas situacija u SDP-u?

SDP je trenutno okupiran izradom svojih programskih dokumenata i statuta. Kad se taj posao privede kraju, vidjet ćemo odgovara li rezultat najavama što ih je aktualni predsjednik davao u predizbornoj kampanji, a to znači da bi novi dokumenti morali voditi širenju prostora unutarstranačke demokracije. Uskoro će i konvencija.

NACIONAL: Kad bi trebala biti konvencija? Vidim da se stranačko saborovanje stalno odgađa.

Trebala je biti ovih dana, ali je valjda došlo do odgode jer je nacrt statuta odbačen, pa se mora raditi novi. Osobno me najviše zanima hoće li SDP nakon usvajanja novih temeljnih dokumenata provesti izbore od vrha do dna stranke. To bi bilo logično i sukladno predizbornim obećanjima. Logično je da nakon donošenja novog statuta rukovodstvo stranke izađe pred članstvo i po novim pravilima provjeri svoj legitimitet. Eskiviranje izbora predstavljalo bi Bernardićev bijeg od obaveza preuzetih u prošlogodišnjoj kampanji.

NACIONAL: Ali nedavno su Predsjedništvo i Glavni odbor SDP-a izglasali gotovo unisono povjerenje šefu stranke. Ne vidite da postoji problem u velikom raskoraku između lošeg Bernardićeva rejtinga u javnosti i podrške koju uživa u stranci.

To je možda najgora stvar koja se dogodila SDP-u.

NACIONAL: Javnost ga ne prihvaća, stranka je više-manje zadovoljna.

Na temelju čega zaključujete da je SDP zadovoljan?

NACIONAL: Pa na temelju glasanja Glavnog odbora, naprimjer.

Teško je reći da je to stav stranke. Stranku čini tridesetak tisuća ljudi, a povjerenje ne tražiš na Glavnom odboru, pogotovo ne onda kad je tamo prisutno tek šezdeset od 103 člana, koliko ih on ima. Predsjednika SDP-a bira članstvo, pa se ni ocjena o njegovu radu ne može formirati na stranačkim tijelima, nego na izborima. Glavni odbor protustatutarno je upao u zamku da glasa o nekakvom povjerenju Bernardiću, što smatram farsom, vjerojatno i namjernim stvaranjem dojma – koji, bojim se, ne odgovara činjenicama – da uživa gotovo jednoglasnu potporu. Predsjednik je legalno izabran i do novih izbora ima puni legitimitet voditi stranku, osim ako dođe do nekih krajnje ozbiljnih kršenja statuta stranke ili slično. Kritika, međutim, ne znači da netko osporava ili ugrožava njegov položaj. Osobno nisam zainteresiran da šef moje stranke ima loš rejting i spreman sam pomoći da se to popravi. Ali ako zaista misli da u SDP-u ima sigurnu većinu, zašto je problem da poslije usvajanja novih temeljnih dokumenata izađe pred članstvo i na izborima potvrdi svoj status?

NACIONAL: U SDP-u se trenutno provode izbori po lokalnim organizacijama, nerijetko uz jako mali odaziv članstva.

Stranka zaslužuje priliku da se konsolidira. No varaju se oni koji misle da mogu ovladati SDP-om brisanjem članstva ili raspuštanjem organizacija, strašenjem, sankcioniranjem i izbacivanjem onih koji slobodno govore ono što misle. Takvo se ponašanje vraća poput bumeranga, kako im se nedavno obilo o glavu, primjerice u Splitu. Nametanje povjerenika iz središnjice stranke rezultiralo je otporom prema Ibleru. Oko 330 članova SDP-a potpisalo je zahtjev da se glavni tajnik stranke Zvane Brumnić makne iz Splita, a čovjek koji je vodio tu protestnu akciju potom je izabran za šefa splitske organizacije. Članovi SDP-a ne podnose oktroiranje. Takvi pokušaji vode mobilizaciji revolta i ujedinjavanju otpora protiv rukovodstva stranke ili napuštanju SDP-a, odnosno samoinicijativnom ispisivanju iz članstva. Slobodnomisleći socijaldemokrati ne daju se lomiti totalitarnim metodama.

NACIONAL: Je li sukob između ljudi Zorana Milanovića i Bernardićeva kruga još dijeli SDP?

Jesu li oni u sukobu, to ne znam, ali znam da su i jedni i drugi članovi Predsjedništva. Približavanje i pretrčavanje izvršeno je u nekoliko dana nakon prvog kruga izbora za Milanovićeva nasljednika.

NACIONAL: Vi se ne smatrate Milanovićevim čovjekom? Što se to dogodilo da je bivši šef stranke na tim izborima podržavao trojicu kandidata: vas, Orsata Miljenića, a nešto je mutio i sa Sinišom Hajdaš-Dončićem?

Što se mene tiče, to nije točno. Nisam ni tražio, niti sam imao njegovu podršku. Kandidirao sam se prvi, čim sam vidio da Zoran neće prihvatiti savjet kako je nakon izgubljenih izbora njegova ostavka jedino prihvatljivo rješenje. Preuzeo je odgovornost, ali je to napravio polovično. Najavio je da se neće kandidirati. Po mom mišljenju, trebao je odmah dati ostavku. Da se to dogodilo, vjerojatno bih kao potpredsjednik stranke s najviše glasova dobio zadaću da do izbora vodim SDP i u tom se slučaju posve sigurno ne bih se ni kandidirao za predsjednika.

NACIONAL: Hoćete reći da je Milanović prema vama bio nekorektan?

Ne bih to tako gledao. Ali sigurno je to da mene nije podržao. Imao je svoje razloge zašto je bio za druge kandidate.

NACIONAL: Bernardić se ovih dana hvali SDP-ovim navodno šampionskim koalicijskim potencijalom: od Mosta do Amsterdam koalicije, kako je rekao.

Puste priče. Neki njegovi papiri s potpisanim paktovima već su otišli u vjetar. Odluku o koalicijama donosi Glavni odbor i to bi morala biti odluka strateškog značenja. Nikako improvizacija. Srljanje u partnerstvo sad s ovima, sad s onima nikamo ne vodi. Najgora je ipak izjava da bi SDP mogao sa svakim, osim s HDZ-om. Znači li to da nam je prihvatljiv i pakt s Glasnovićem ili Hasanbegovićem? Oni koji misle da će dodvoravanjem desnici nešto postići, grdno se varaju. Zbog takvih smo ludorija neslavno izgubili prošle izbore.

NACIONAL: Što je Pozitiva?

Udruga građana za razvoj slobodnog društva. Mogu se pohvaliti da je angažmanom i naših članova i organiziranih tribina pala i studija o zaštiti okoliša u slučaju sliva Cetine. Rezultat je postignut sinergijskim djelovanjem različitih grupacija civilnog društva.

NACIONAL: U kakvom je odnosu vaša Pozitiva sa SDP-om? Neki je smatraju svojevrsnom stranačkom frakcijom.

Nismo ničija stranačka frakcija. U Pozitivu je uključen dio ljudi iz SDP-a, ali jednako tako i iz drugih stranaka, kao što u članstvu imamo i nestranačke osobe.

NACIONAL: Neki će reći da je to poluga za osvajanje vlasti u SDP-u. Hoćete li se ponovno kandidirati za šefa SDP-a?

Pozitive se mogu bojati samo konzervativne i reakcionarne snage koje bi ukinule dosegnute građanske slobode u hrvatskom društvu. A za kandidaturu ne znam. Vidjet ćemo kad bude vrijeme za izbore. Ne moram biti predsjednik stranke, ali spreman sam se staviti na raspolaganje u službi konsolidiranja SDP-a. Ima više ljudi koji mogu dobro voditi stranku i vrlo rado ću im pomoći. Vjerujem da će najveću prednost imati onaj tko se okruži sposobnim ljudima. Jer bez umijeća okupljanja nema ni uspješnog lidera.