Proslavljeni glumac Rade Marković rođen je 14. listopada 1921. godine u Beogradu, u tadašnjoj Kraljevini Srba Hrvata i Slovenaca, kao treći sin operne pjevačice Divne Marković koja je zbog osnivanja obitelji  odustala od svoje karijere.

“Moja majka Divna bila je rijedak pjevački talent. Studirala je solo pjevanje, a kada je trebalo otići u Beč na usavršavanje, udala se i rodila djecu”,  pričao je svojevremeno Rade Marković. “Bio sam usamljeno dijete, točnije, moj otac je želio da mu se rodi kći, a kada sam ja došao na svijet, braća su već bili momčići koji su često bježali od kuće. U djetinjstvu sam bio sav ojađen i vjerovatno je to bio emocionalni pokretač koji me je naveo da se kasnije kroz glumu ispoljim i iskažem. Taj snažni bol odveo me je u kazalište a da toga nisam bio ni svjestan”, govorio je Marković koji se kao četrnaestogodišnjak suočio sa strašnim saznanjem da će njegov otac napustiti svoju obitelj.
“Nije se pojavljivao godinama, ali kasnije smo se ipak vidjeli. Verujem da je u tom momentu, da se tako izrazim, moj otac poludio, ali ne zdravstveno, jer ne znam kako drugačije da objasnim da je zarad jedne beznačajne osobe pustio da iz njegovog života iščeznu tri sina i divna žena”, pričao je umjetnik kojem je lijek za tugu bilo kazalište i ne sluteći da će na taj način pronaći zanimanje u kojem će uživati do posljednjeg daha.

“Prvo sam upisao tehniku, a onda je počeo rat i bombardiranje koji su poništili čitav predratni period i život. Zbog toga sam odustao od studija, ali imao sam toplu kuću ispunjenu knjigama, gdje sam zajedno s braćom svakodnevno čitao po jedno djelo. Nakon te zime saznao sam da se na Kolarčevom univerzitetu okuplja omladina koja pravi predstave i riješio sam da im se pridružim. Izveo sam dio iz Nušićevog Sumnjivog lica, odigrao sam ga, naravno, loše, ali bio sam primljen”, prisjećao se Rade Marković svojih početaka i prvog susreta sa glumom u amaterskoj grupi.