Radioaktivna voda iz Fukushime završit će u oceanu: Neki odlučno protiv, IAEA ne vidi ništa sporno

Odluka Japana o ispuštanju u ocean više od milijun tona tretirane radioaktivne vode iz nuklearne centrale Fukushima, teško oštećene u potresu i tsunamiju 2011., izazvala je oštre reakcije i osude pojedinih zemalja za “neodgovornost” no IAEA ne vidi ništa sporno i tvrdi da “tu nema skandala”.

Kako prenosi France24, od nuklearne katastrofe 2011., radioaktivna voda akumulira se u postrojenju, uključujući i tekućinu za hlađenje reaktora, kišu i podzemne vode koje prodiru.

Svaki dan, naprednim sustavom za preradu tekućina (ALPS) ispumpavaju se tone novokontaminirane vode i filtrira većina radioaktivnih elemenata.

TEPCO, tvrtka koja upravlja nuklearnom centralom Fukushima, izgradila je više od 1000 rezervoara za čuvanje oko 1,25 milijuna tona obrađene vode, ali će do druge polovice 2022. ti rezervoaru biti puni.

Tricij se ne može ukloniti

Putem ALPS-a uklanja se većina radioaktivnih izotopa ispod razine koje za otpadne vode u nuklearnim centralama propisuju međunarodne smjernice o sigurnosti.

No, neki radioaktivni elementi se ne mogu ukloniti, uključujući tricij – radioaktivni izotop vodika – za koji stručnjaci tvrde da je štetan za ljude samo u velikim količinama.

Tricij ima vrijeme poluraspada 12,32 godine i raspada se emitirajući beta čestice niske energije. U ljudima, njegovo biološko vrijeme poluraspada procjenjuje se na sedam do 10 dana.

U prirodi se javlja zbog interakcije kozmičkih zraka s atmosferskim plinovima.

Japanska vlada je priopćila da bi plan ispuštanja vode u Tihi ocean trebao početi za dvije godine, a čitav proces bi trebao potrajati desetljećima.

Vlada tvrdi da plan udovoljava međunarodnim standardima te da ga je odobrila Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA).

“Ispuštanje voda u ocean se radi i drugdje, to nije ništa novo. Ovdje nema skandala”, kazao je glavni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) Rafael Mariano Grossi.

Skupine za zaštitu prirode, poput Greenpeacea, protive se nuklearnoj energiji i tvrde da radioaktivni materijali poput ugljika-14 ostaju u vodi i mogu se “lako nakupiti u hranidbenom lancu”.

Stručnjaci koji s njima rade tvrde da akumulirane doze radioaktivnog materijala mogu s vremenom oštetiti DNK te traže da se voda iz Fukushime nastavi čuvati u rezervoarima sve dok se ne unaprijedi tehnologija za filtriranje radioaktivnih elemenata.

Lokalni ribari upozoravaju da godinama pokušavaju uvjeriti potrošače u sigurnost morske hrane u vodama Fukushime te da će ova odluka to sve poništiti.

“Poruka vlade da je voda sigurna ne dopire do javnosti i to je golemi problem”, kazao je dužnosnik udruženja ribara Fukushime.

Trgovinski partneri i potrošači zaprijetili su da neće kupovati morske proizvode iz Fukushime, upozorio je.

Susjedne zemlje zabrinute, ali ne i znanstvenici 

Seul je izrazio “ozbiljnu zabrinutost da će ta odluka imati izravni i neizravni utjecaj na sigurnost ljudi i okoliša” te je hitno pozvao japanskog veleposlanika Koichija Aibishija na razgovor, dok je Kina odluku Tokija nazvala “neodgovornom”.

Peking također smatra da je “ocean zajedničko dobro cijelog čovječanstva” te da odluka o ispuštanju vode u more “nije samo unutarnje pitanja Japana”.

Tokio opetovano ističe da je prisutnost radioaktivnih čestica u vodi daleko ispod međunarodno propisanih standarda te da se otpadna voda redivito ispušta na drugim mjestima.

Čak i kad bi se sva voda ispustila u samo jednoj godini, “izloženost radijaciji bi iznosila jednu tisućinku prirodne radijacije u Japanu”, ističe vlada.

Kada je hrana u pitanju, Japan ne dozvoljava više od 100 bekerela po kilogramu, u odnosu na 1250 Bq/kg u EU i 1200 Bq/kg u SAD-u.

Bekerel je mjerna jedinica za aktivnost radioaktivnoga izvora. Aktivnost radioaktivnog uzorka od jednog bekerela odgovara jednom raspadu atomske jezgre u sekundi: 1 Bq = 1 1/s.

Michiaki Kai, stručnjak za procjenu rizika od radijacije na Sveučilištu Oita, objašnjava da je važno kontrolirati razrjeđivanje i količinu ispuštene vode, no tvrdi da “među znanstvenicima postoji konsenzus da je utjecaj na zdravlje minimalan”.

“No, i dalje ne možemo reći da rizik ne postoji i to stvara kontroverzu”, dodao je Kai.

Geraldine Thomas, voditeljica odjela patologije na Imperial Collegeu i stručnjakinja za radijaciju, tvrdi da “tricij uopće ne predstavlja rizik za zdravlje”, posebice kada se uzme u obzir čimbenik razrjeđivanja voda Tihog oceana.

Za ugljik-14 također tvrdi da nije opasan po zdravlje i tvrdi da bi živa trebala brinuti potrošače “više nego išta što dolazi iz Fukushime”.

“Ne bih uopće oklijevala kušajući morsku hranu iz Fukushime”, rekla je Thomas.

No japansko civilno Povjerenstvo za nuklearnu energiju traži da se “vlada strogo suzdrži od ispuštanja tricija u okoliš jer je to i dalje radioaktivni materijal”.

Nakon pročišćavanja vode i razrjeđivanja tricija, voda bi se mogla ispustiti tijekom perioda od 30 godina. Ova metoda,  kako kažu japanski dužnosnici, osigurat će da voda neće biti opasna za ljude.

Čak 15 zemalja i okolna regija ograničava uvoz japanskih poljoprivrednih i ribljih proizvoda više od 10 godina nakon nuklearne nesreće u Fukushimi.

Komentiraj