Potpuno se isključiti iz svega tijekom ljetnog godišnjeg odmora san je svakog zaposlenika, no u Španjolskoj se pod utjecajem pandemije mnogi teško mentalno opuštaju pa nedovoljno svježi vraćaju na radna mjesta.

“Nisam se uopće odmorila”, kaže Carla, zamjenica direktora jedne marketinške agencije, nakon što se vratila u Madrid s plaže u Andaluziji, na jugu Španjolske. “Kada vidim e-mail svojih kolega, ili da nešto nije učinjeno dobro, ne mogu ostati mirna kao da se ništa ne događa. Čitavo vrijeme sam zbog toga gledala u mobitel”, dodaje.

Time nestaje stereotip o Španjolcima kao južnjacima kojima ništa ne može poremetiti popodnevno spavanje, poznato kao “siesta”.

Stres zadržan i na godišnjem odmoru

Psiholozi upozoravaju da je stres zadržan tijekom godišnjeg odmora postala učestala pojava. Posljednja anketa koju je provela tvrtka za zapošljavanje Adecco pokazala je još 2019. da se 39,3 posto Španjolaca ne može mentalno opustiti tijekom odmora a situacija je postala gora nakon izbijanja koronavirusa.

Rad od kuće videovezom je izbrisao strogu granicu između radnog i slobodnog vremena. “Prije su mnogi odlazili u ured, a po izlasku bi počinjalo njihovo slobodno vrijeme. Više ne bi razmišljali o poslu. No to sada više nije tako”, kaže psihologinja Silvia Álava za španjolsku javnu televiziju TVE.

“Puno nas radi od kuće ili bilo kojeg mjesta s mogućnošću spajanja na internet pa se zbog toga teže ‘isključiti’ kada dođe vrijeme za to”, objašnjava.

Od travnja do lipnja je od kuće umjesto iz ureda radilo oko 1,3 milijuna Španjolaca, pokazuje anketa Španjolskog instituta za statistiku (INE).

“Većina ljudi odlazi ljetos na godišnji odmor iritirana i s manje energije neko ikada. Prošlo ljeto nije bilo tako jer smo odlazili na ljetovanje nakon dugog razdoblja provedenog u kućama pa smo išli na put puni želje, uvjereni da dolazi kraj pandemije. No sada vidimo da kraja nema pa smo emocionalno oslabljeni a mozak iscrpljen”, napominje Álava.

“I upravo sada kada bismo se trebali odmoriti bolje nego prije, ljudi se ne uspijevaju mentalno opustiti tijekom ljetovanja”, upozorava.

Zbog čega se ne možemo opustiti?

Više je razloga zašto se osobe ne uspijevaju opustiti i odmoriti čak i kada odlaze na pješčane plaže poput onih u Andaluziji.

Neki rade na zahtjevnim poslovima ili pred sebe stavljaju prevelike zahtjeve ili pak kompanije od njih previše traže. Drugi razlog je povezan s funkcioniranjem mozga koji se ne uspijeva brzo prilagoditi razdoblju mira nakon proživljene stresne situacije. Treći razlog je, kaže psiholog Alberto Alemany, u posebnosti svake osobe.

“Još uvijek je puno kompanija koje ne poštuju odmor radnika. To pokazuje kako ima onih koji ne razumiju da tako smanjuju učinak zaposlenika”, ističe Alemany koji u sklopu centra Mentevita u Madridu radi s kompanijama na poboljšanju psihološkog zdravlja radnika.

Većina Alemanijevih pacijenata su ljudi pod stresom, što je štetno i za njih osobno ali i za kompanije. Alemany tvrdi da je krivnja podjednaka jer i sami zaposlenici nekada ne žele reći svom šefu: “Ne mogu, na godišnjem odmoru sam”.

Tijekom godine se nakupljaju umor, stres i tjeskoba pa se nije odmah  lako opustiti niti kada se najednom osoba nađe u tišini, uz šum valova ili na ležaljci uz plažu.

Mozgu treba vremena

Psihologinja Lina Romillo kaže kako mnogim zaposlenicima “trebaju 3 ili 4 dana” da njihov mozak uopće shvati da je na odmoru.

“Posljednja 2 ili 3 dana prije povratka na posao opet počinju razmišljati o radu, pa ako su ukupno 15 dana na godišnjem polovicu tog vremena potroše ne odmarajući se. Njihova tijela su na plaži a misli u uredu”, upozorava Romillo.

Neke osobe zbog svoje vlastite specifičnosti same sebi ne dopuštaju odmor, narušavajući si zdravlje. “Moja je krivnja što se ne znam opustiti”, priznaje Carla po povratku u Madrid. “Ja naprosto ne mogu biti dva tjedna bez gledanja e-mailova, svjesna sam i da općenito previše tražim od sebe same kada je riječ o poslu”, dodaje.

Živjeti tako s nakupljenim stresom i ne dopuštajući mozgu da se odmori čak i kada je na godišnjem odmoru, može uzrokovati mentalne i fizičke zdravstvene probleme.

Álava napominje kako je “mozak produktivniji nakon odmora” a Romilla upozorava kako “mentalna iscrpljenost može dovesti i do teškog fizičkog umora”.

“Nakon istrčanog maratona nisi spreman za trčanje još jednog idući dan. S mozgom je ista situacija kao i s mišićima, potreban mu je odmor”, kaže psihologinja Álava.