Redovita profesorica na Katedri za zdravstvenu i kliničku psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu Nataša Jokić Begić izjavila je za N1 kako stres nakupljen strahom od koronavirusa i potresa treba kanalizirati u tjelesnu aktivnost.

“Zato je potrebno silno strukturirati dan. Idem se najesti. Idem piti dovoljno vode. Idem pokušati spavati. Ako spavanje ne ide, jer puno se ljudi žali da ne mogu spavati, uzmite nešto.”

Naglasila je kako je “psihologe i psihijatre trebalo uključiti već u baratanje krizom što se tiče pandemije. To je apsolutno ogroman propust”.

Ustvrdila je da su stručnjaci još na početku godine apelirali da se u vođenje društva kroz krizu pandemije uključe i psiholozi i psihijatri, što vlasti nisu čule. “Govorili smo da dio stanovništva taj strah više neće moći podnijeti”, kazala je, “Mi smo sada već svi iscpljeni.”

Na tako oslabljeno stanovništvo, došao je potres.

Rekla je da je na potresom razorenim područjima važno hitno angažirati građevinare, postaviti jasna pravila, odrediti brzinu i dinamiku obnove: “Da se ne ponovi ovo što se dogodilo u Zagrebu, gdje se čekalo mjesecima da se donesu zakoni, gdje je administracija zapela.”

Volonteri? “Puni su osjećaja dobrote da tako kažem: ‘Ovo je dobro što radim, sve što radim ima nekog smisla.’ Možda tu ima i euforije. Ali to neće dugo trajati. Tu treba paziti da ne dođe do burnouta, da ne nastupi umor. Par dana se odmaknite, odmorite da dođete sebi, netko će vas zamijeniti”, savjetovala je.

Rekla je da je njena struka još proljetos poručivala: “Vodite računa o psihičkom zdravlju ljudi. Već tada smo osjetili da oko trećine ljudi imaju neke nevolje”, objasnila je. “Rat nas je pripremio, ali nas je učinio i ranjivima. Znamo da traumatska situacija povećava rizik od kasnijih trauma.”

“Zadnjih godinu dana to je doslovno epska priča, epska anksioznost koju doživljavamo”, tako je opisala 2020. “To je takav napad na ljudsku psihu da je sasvim normalno da se sada osjećam i na rubu i da imamo doživljaj da nam je dosta svega, da stalno treperimo, da nam je cijelo tijelo na rubu. Sve što sada doživljavamo potpuno je normalno.”

“Imamo stalno sjećanje na to da smo vidjeli da je smrt tu, da smo krhki, da je moguće da u sekundi nestanemo. Kroz nekoliko dana to će se polako početi smirivati, ako se ponovno ne dogodi”, objašnjavala je, misleći na potres, “A nadamo se da se neće ponovno dogoditi. I polako ćemo pojam smrti početi gurati negdje tako da ga ne vidimo, da ga povremeno zaboravimo. To će dati osjećaj psihičkog mira, polako ćemo se smiriti. Kao što se sada Zemljina kora smiruje, tako se i tijelo sada smiruje.”

Rekla je da se na terenu sada tek zadovoljavaju elementarne životne potrebe, da trenutak za psihološku moć još nije došao, ali da će doći vrlo brzo:

“To će biti za pet ili deset dana i psiholozi i psihijatri se organiziraju već kako bi počeli pružati pomoć. Ono što mi imamo, Hrvatska psihološka komora je organizirala već niz telefona. Slobodono zovite, to su telefoni posebno za ovu situaciju.”

Rekla je da ih na te telefone zbog pomoći uslijed straha, tjeskobe, depresije građani zovu stalno i da se ne sjeća da je ikada bilo toliko poziva kao posljednja tri dana.

“Slobodno zovite”, apelirala je više puta i posebno istaknula zdravstvene radnike kojima je psihološka pomoć u prosjeku najpotrebnija.