Objavljujemo rezultate jednog od najvećih sveobuhvatnih istraživanja u Hrvatskoj o psihičkim posljedicama korone i potresa u Zagrebu.

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu predstavljeni su rezultati sveobuhvatnog istraživanja o psihološkom stanju nacije za vrijeme pandemije i nakon potresa u Zagrebu. Istraživanje je provedeno online anketom na više od 3570 osoba u dobi od 18 do 95 godina te 780 učenika osnovnih i srednjih škola, s tim da je istraživanju pristupilo 83 posto žena, odnosno 54 posto djevojčica.

Istraživanje su provele profesorice s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta i Zdravstvenog veleučilišta Zagreb, njih 13. Nazvale su se “Kovidovih 13” i to je jedno od najvećih sveobuhvatnih istraživanja u Hrvatskoj o psihičkim posljedicama korone i potresa u Zagrebu. U monografiji “Kako smo? Život u Hrvatskoj u vrijeme korone” prikazani su preliminarni nalazi kako su se s ovim ugrozama nosile osobe svih generacija u različitim životnim ulogama. Također, ovo je istraživanje pokazalo kako su se doživljene promjene u načinu života odrazile na razine stresa, anksioznosti i depresivnosti različitih podskupina građana, koji su bili najveći rizični čimbenici te što se pokazalo najvažnijim zaštitnim čimbenicima nenarušenog psihičkog zdravlja.

Hrvati su se pokazali otporni u funkcioniranja i ispunjavanju svakidašnjih obaveza, međutim indikatori psihičkog zdravlja su viši nego u drugim zemljama u vrijeme korone i puno viši nego prije pojave korone u Hrvatskoj. U postotcima, istraživanje o životu u Hrvatskoj u doba koronavirusa pokazalo je kako je razinu depresivnosti imalo 20 posto ispitanika, a njih 18 posto visoku razinu tjeskobe. Sudionici u uvjetima epidemije doživjeli su prosječno pet stresnih događaja – potres, uvjete rada od kuće, razdvojenost od članova obitelji, život u okolnostima karantene i nemogućnost dobivanja redovite zdravstvene zaštite. Bez simptoma depresivnosti, anksioznosti ili stresa bilo je od 55 do 60 posto ispitanika, što znači da je gotovo polovica sudionika imala izražene razine depresivnosti i/ili anksioznosti. Također, 29 posto osoba imalo je blagu ili umjerenu razinu depresivnosti, a gotovo svaka peta osoba se tijekom krize nosila s jakom ili izrazito jakom depresivnošću. Kod svake pete osobe bila je prisutna umjerena ili blaga tjeskoba, a 18 posto imalo je visoke razine tjeskobe. Razine stresa, anksioznosti i depresivnosti u Hrvatskoj su bile na razini onih u Španjolskoj, koja je bila daleko više pogođena epidemijom nego u Hrvatskoj.

O rezultatima istraživanja za Zagreb News govorila je Željka Kamenov, profesorica na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

“Korona i potres su velike promjene, veliki stresovi koji su izazvali veliku uznemirenost ljudi. Mi smo se unatoč toj uznemirenosti dobro nosili sa svakodnevnim zadacima i dobro smo funkcionirali u svakodnevnim aktivnostima, ali ta uznemirenost je ostavila posljedice na našu psihu. Možemo očekivati da će u skorije vrijeme puno više ljudi potražiti psihološku pomoć nego što su je tražili za vrijeme ovih događaja. Ljudi su ostali tjelesno zdravi, no među njima je trećina njih iz ovih ugroza izašla narušenoga psihičkog zdravlja, i to je jako puno. Oni će sigurno, i trebali bi, potražiti psihičku pomoć“, rekla je Željka Kamenov i objasnila kako je korona podjednako psihički pogodila sve generacije stanovništva:

“U svim dobima, i među muškarcima i među ženama, postoje oni koji su bili otporni i oni koji pokazuju simptome narušenoga psihičkog zdravlja. Uznemirenost i neizvjesnost je jako velika, međutim više od elementa tjeskobe i straha od budućnosti primjećujemo povećane rezultate na depresivnosti – na tuzi. Depresivnost je zapravo pokazatelj razočaranosti za onim što je bilo, što smo izgubili, što ne možemo, a ne straha od budućnosti. Više žalimo za onim što smo izgubili, za gubitkom, nego da imamo strah od onoga što će biti sutra. Među onima koji prije epidemije nisu imale smetnje, 25 posto ispitanika procijenilo je da se osjeća gore nego prije pandemije, a kod 37 posto ispitanika koji su otprije imali psihičke smetnje stanje se pogoršalo. Također, 16 posto dječaka i 25 posto djevojčica imali su izražene psihičke teškoće, a ti su simptomi bili učestaliji kod starijih učenika. Najviše je djece bilo zabrinuto zbog mogućnost da se koronavirusom zarazi njima bliska osoba. Djeci je za vrijeme epidemije najviše nedostajalo druženje s prijateljima i vršnjacima, a zatim s djedovima i bakama te članovima šire obitelji, izlazak iz kuće i bavljenje sportskim aktivnostima”, rekla je Željka Kamenov.