Psiholog Ajduković: “Stravično ubojstvo u Varaždinu ne izgleda kao nasumični slučaj”

U Varaždinu je 29. svibnja na smrt pretučen 35-godišnji profesor Nino Čengić, od zadobivenih ozljeda preminuo je dan kasnije, a ovaj stravičan zločin počinili su četvero dvadesetogodišnjaka, 24-godišnja ženska osoba i tri muške osobe starosti 20, 25 i 29 godina. Djevojka i troje mladića kazneno su prijavljeni zbog ubojstva i nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari. Kriminalističkim istraživanjem utvrđeno je da su Čengića izudarali drvenom palicom po glavi i tijelu i time mu nanijeli teške ozlijede te su ga tako teško ozlijeđenog pokrili kartonskom kutijom i ostavili ležati na asfaltu. Prema neslužbenim izvorima do sukoba je došlo kada je navodno alkoholizirani Čengić četvero okrivljenih prozvao zbog kršenja epidemioloških mjera, nakon čega su ga prozvani izbacili iz kluba. Prema informacijama koje je dobio HRT-portal Čengić je tada pozvao policiju, koja je došla i otišla, a nakon odlaska policije okrivljenici su ga fizički napali. Napadači su Čengića prvo šamarali pa onda tukli palicom, lokotom za bicikl i nogama. Zatim su mu razbili mobitel, uništili dokumente, uzeli tenisice, a naposljetku su se i pomokrili na njega. Pokrili su ga kartonskom kutijom i otišli, a navodno je sve snimljeno  mobitelom.

“Svaki takav slučaj postavlja pitanje: je li se on mogao izbjeći i koje poruke mladi ljudi dobivaju od strane relevantnih faktora u ovom društvu? Ovo je, naravno, izolirani slučaj, ali ga treba gledati u kontekstu ubojstva i upotrebe oružja, u kojima je prisutan splet više faktora – ponajviše  dostupnosti i posjedovanju oružja kao jednom faktoru i prisustvu alkohola kao drugom faktoru”, komentira za nacional.hr psiholog Dean Ajduković.

 I u Hrvatskoj postoji jedan milje kojemu oružje i nasilje nisu strani 

I u ovom slučaju vidimo da su napadači, ili barem jedan od njih, imali drvenu palicu sa sobom što pokazuje da je to jedan milje koji je spreman upotrijebiti takvu ili neku drugu vrstu oružja, a vidimo da spominju i druge vrste pronađenog oružja. Prema tome, u Hrvatskoj imamo jedan milje u kojem oružje i nasilje nisu strani. Drugi aspekt ovog čina je da obično postoji neka povijest odnosa između žrtve i počinitelja i ovo stavično ubojstvo, kako ono izgleda iz informacija kojima raspolažemo, nije nasumično. Sada se postavlja pitanje: jesu li neke okolnosti porasta tenzija i frustracija u društvu okidač za takve slučajeve? Možda nisu okidač, ali atmosfera neizvjesnosti, nesigurnosti i frustriranosti koju je sa sobom povećano donijela pandemija čine ljude podložnijima stresu i spremnijima da lakše učine stvari zbog kojih im je sigurno kasnije žao.

Policija je dobro odradila svoj posao, no percepcija se mijenja kada se ovakvi slučajevi prebace na sudbenu vlast  

Na mislim da se trebamo posebno bojati od eskalacije ovakvih slučajeva, odnosno ne treba se bojati više nego inače. Kao građani trebamo čestitati policiji na brzom otkivanju počinitelja. To je snažna i važna poruka svima u društvu da postoje mehanizmi zaštite građana. Teškoće u percepciji javnosti nastaju onda kada se to prebaci na sudbenu vlast, kada građani imaju dojam neefikasnosti procesuiranja ovakvih i sličnih događaja.

 

 

 

 

Komentiraj