Prije malo više od 1600 godina, posljednji rimski car koji je vladao istočnim i zapadnim dijelom Rimskoga carstva, Teodozije I., zabranio je tradicionalno održavane Olimpijske igre. One su bile simbol mira, kada bi svi ratovi na nekoliko dana prestali kako bi se najbolji mogli natjecati u disciplinama koje su oni smatrali važnima. Igre su ukinute jer je tada već kršćansko Rimsko carstvo taj događaj smatralo poganskim ritualom.

“Prve” Olimpijske igre oživljene su na kraju 19. stoljeća pod službenim imenom Igre I. Olimpijade. Pierre de Caubertin je netom prije osnovao Međunarodnu olimpijsku komisiju koja je jednoglasno odlučila kako će se prve igre održati u rodnoj grudi olimpijade – Ateni. Počele su 6. travnja 1896. a završile 15. travnja 1896. godine.

Tada su pravila bila malo drugačija. Pobjednici su za prvo mjesto dobili srebrnu medalju, a drugoplasirani su osvajali broncu. Na igrama je sudjelovalo ukupno 14 zemalja, a njih deset su kući odnijeli osvojene medalje. Sjedinjene Američke Države osvojile su najviše prvih mjesta (11), dok su domaćini Grci osvojili najviše medalja ukupno (46).
Povjesničari procjenjuju kako je otvaranju igara prisustvovalo 80.000 ljudi na Panathenaiko stadionu, a sportaši su se natjecali u sljedećim disciplinama: atletika, biciklizam, mačevanje, gimnastika, plivanje, hrvanje, tenis, dizanje utega i streličarstvo. Nastup je bio dozvoljen samo muškarcima, jer je tada predvladavalo mišljenje organizatora kako bi natjecanje žena bilo “nepraktično, neinteresantno, neestetično i pogrešno”.

Olimpijske igre su se od ovog događaja događale svake četiri godine, osim triput kada su bile otkazane zbog I. i II. svjetskog rata (1916., 1940. i 1944.)