Udruga B.a.B.e. krenula je s objedinjavanjem argumentiranih slučajeva svojih korisnica, žrtava famozne teorije otuđenja roditelja i hrvatskog sustava socijalne skrbi.

Naime, nakon serije tekstova Jelene Jindre o radu Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba i ravnateljice Gordane Buljan Flander, pokrenula se javna diskusija kao reakcija na navedene tekstove.

“Imajući u vidu da određeni akteri u debatama propituju autentičnost i argumentiranost iznesenih svjedočanstava pa čak i samo postojanje bilo kakvih problema i manipulacija unutar sustava, odlučili smo se na objavu argumentiranih slučajeva svojih korisnica”, kažu B.a.b.e.

Prvi slučaj

Počet će sa slučajem gđe. Željke Posavec (ranije Borić).

“Argumentirane slučajeve koje ćemo objavljivati jedan po jedan temelje se na izjavama te dokumentaciji kojom raspolažu same korisnice te članice pravnog tima udruge B.a.B.e.

Radi zaštite privatnosti većine korisnica ne iznosimo njihova puna imena, a osobito poštovanje iskazujemo gospođi Željki koja je istupila imenom i prezimenom o tome kako je izgubila dvije i pol godine života s danas punoljetnom kćerkom Leonardom koja je dodijeljena ocu nasilniku temeljem vještačenja Poliklinike.

Slijedom navedenog, ovim putem postavljamo pitanje prvenstveno stručnoj javnosti i institucijama unutar sustava, radi li se u brojnim problematičnim slučajevima povezanim s Poliklinikom za zaštitu djece i mladih grada Zagreba o stručnosti, nestručnosti ili nečem trećem?”, poručuju iz udruge B.a.B.e.

Tata je plavuši predao plavu kuvertu

Kao prva hrvatska Laura s imenom i prezimenom gđa. Željka Posavec svoje je svjedočanstvo ispričala i pred kamerom.

Navodi kako joj je bivši suprug slomio kralježnicu pred kćerkom Leonardom te da je kao moćna osoba imao utjecaja na institucije u Sisku.

Željka je očekivala da će Poliklinika za zaštitu djece i mladeži grada Zagreba na čelu s Gordanom Buljan Flander prepoznati potrebu da Leonarda živi s njom, a ne s ocem nasilnikom.

U svom svjedočanstvu navodi kako joj je Leonarda ispričala da neće moći živjeti s njom, nego će pripasti ocu, jer je u Poliklinici vidjela kako tata plavokosoj ženi daje plavu kuvertu.

Tako je i bilo, ispričala je Željka pred kamerom. Leonarda je nakon mišljenja Poliklinike bila dodijeljena ocu nasilniku. To joj je najteže palo, kaže Željka. Teže od batina i loma kralježnice čije posljedice i bolove osjeća i danas.

Udruga B.aB.e. o slučaju Željke Posavec

“Željka Posavec naša je dugogodišnja korisnica. Udruzi B.a.B.e. se obratila kao žrtva zlostavljanja od strane supruga, kao i s pritužbom na tijek i ishod parničnog postupka tijekom kojeg je njezina kći Leonarda povjerena na čuvanje i odgoj ocu.

Odluka o povjeravanju djeteta ocu, koji je bio ugledna osoba u sredini u kojoj je obitelj živjela (tzv. lokalni moćnik) temeljila se na vještačkom nalazu koje su izradile stručnjakinje Poliklinike za djecu Grada Zagreba te mišljenju Centra za socijalnu skrb u Sisku koji je zaključio da majka ima „zaštitnički i posesivan odnos prema djetetu“ i izraženu sklonost narušavanja pozitivne slike o ocu kod djeteta.

Također je navedeno da je manipulativno ponašanje majke rezultiralo konfliktom lojalnosti kod djeteta što se očitovalo u negativnom stavu prema ocu. Za oca je primijećeno da je razriješio partnerski odnos te razdvojio partnerstvo od roditeljske uloge, veće kapacitete za održavanje pozitivnog odnosa majke i djeteta te sređene stambene i materijalne uvjete.

Mišljenje je Poliklinike bilo da otac pokazuje adekvatnije roditeljske kompetencije, da majka ne može razdvojiti svoje potrebe od potreba djeteta, a na istaknuti prigovor vještaci su naveli da su uzeli u obzir i kaznenu osuđivanost oca.

Kod majke je utvrđeno vršenje emocionalnog pritiska na dijete. Nakon vještačenja dijete je reklo majci, „mama, ja ću pripasti tati jer je teta pričala s tatom i pitala je li blizu škola u koju ću ići“ te da je vidjelo da je otac plavokosoj ženi dao plavu kuvertu.

Policija vratila dijete majci

Prema preporuci Poliklinike roditeljima je određen nadzor nad izvršavanjem roditeljske skrbi koji je provodila socijalna radnica imenovana od strane CZSS koja je tijekom provođenja nadzora, a nakon donošenja presude izvijestila da majka uopće ne viđa dijete jer joj je otac to priječio, te je prigodom jednog dolaska u dom oca utvrdila da otac ostavlja dijete bez nadzora do kasnih večernjih sati.

Jednom prilikom je nadzornica odlučila pričekati oca ispred kuće kako bi utvrdila vrijeme njegovog dolaska te utvrdila da je otac došao kući tek u 23.00 sata do kada je dijete bilo samo.

Budući da otac nadzornicu nije htio pustiti u kuću te se zaključao u kuću, zatražena je intervencija policije uz čiju je asistenciju dijete vraćeno majci te s majkom do danas živi i uspješna je učenica srednje medicinske škole.

U novom postupku pokrenutom na inicijativu majke, utvrđeno je da su sva prethodna utvrđenja nadležnih stručnjaka bila pogrešna te da je u najboljem interesu djeteta da živi s majkom.

Kazneni postupak protiv oca

Paralelno s postupkom radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi vođen je i kazneni postupak protiv oca temeljem prijave koju je 3. svibnja 2007. podnijela majka uz navod da je u protekle dvije godine bila žrtva višestrukog obiteljskog nasilja od strane svojeg supruga. Na temelju rezultata istrage, državno odvjetništvo podiglo je optužnicu protiv oca za obiteljsko nasilje temeljem članka 215.a Kaznenog zakona.

Mjerodavni dio optužnice je glasio: „U razdoblju od 1. siječnja 2004. godine do 26. travnja 2007. … napao je suprugu Ž.B. nekoliko puta, rekavši joj da se „vrati natrag ološi na smeću iz kojeg je došla” i da je bezvrijedna.

Podigao je ruku [prijeteći] da će je udariti, tukao je po licu i tijelu i naredio joj da ode u kut sobe. U prosincu 2004. godine primio je za glavu i lupio je o zid kupaonice, a 27. travnja 2007. godine gurnuo ju je sa stolice, zbog čega je pala na tlo.

Na taj je način doveo Ž.B. u položaj bespomoćnosti i poniženja …” nakon što je otac prethodno u postupku dva puta nepravomoćno osuđen, Općinski sud je 16. siječnja 2013. godine obustavio postupak zbog toga što je Kaznenim zakonom iz 2011. godine ukinuto kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 215.a Kaznenog zakona.

Zbog navedenih zakonskih izmjena izostala je konačna osuda nasilnika što je bio povod za obraćanje Ž.B. Europskom sudu za ljudska prava.

Postupak je uspješno okončan krajem 2017. god. uz zastupanje odvjetnice Ines Bojić, suradnice Udruge B.a.B.e., na način da je utvrđena povreda Europske konvencije te je korisnici isplaćena odšteta zbog propusta nadležnih tijela da nastave i dovrše kazneni progon počinitelja nasilja”, javili su iz udruge B.a.B.e.