“Proslava Oluje treba se redefinirati, da nitko ne ostane zaboravljen, inače falsificiramo povijesti”

Bivša premijerka Jadranka Kosor u emisiji Radia Nacional odala je posebno priznanje i prisjetila se pokojnog generala Petra Stipetića kojem je pukovnik vojske Krajine Čedo Bulat na Baniji kod Topuskog 8. kolovoza 1995. osobno predao 21. kordunski korpus i pritom čestitao Hrvatskoj vojsci na pobjedi. Jadranka Kosor u intervjuu za Radio Nacional rekla je da general Stipetić nije dobio priznanje kakvo uistinu zaslužuje iako on spada u ljude bez čijeg sudjelovanja pobjeda ne bi bila tako blistava.

“Sjećanje na Oluju treba se redefinirati da se na dostojan način obilježava i na Glini i u Petrinji i da se onda ponovno sjetimo među ostalim i generala Petra Stipetića. Predlažem svima koji o tome odlučuju da pokušaju razmisliti da se proslava redefinira, da nitko ne ostane zaboravljen. A general Stipetić bio je sjajan hrvatski vojnik, vojnik koji brani i voli svoju domovinu u pravom smislu te riječi, a nepravedno je zapravo gotovo zaboravljen. A sjećam se onoga što je jučer rekao Zoran Milanović koji je imao zaista dobar, suverenistički govor, da sve te ljude ne smijemo zaboraviti, da je moguće da ljudi dvaput umru, prvi put kad stvarno umru, a drugi put kad ih se zaboravi. I sve ove ljude koji su zaista zaslužni za slobodu Hrvatske, zaista ne bi trebali zaboraviti i zaista se mi koji u tome nismo sudjelovati ne bi trebali trpati u prve planove. Zato se moramo boriti protiv zaborava. Nitko nema pravo na selekciju, koga ćemo zvati, koga nećemo zvati. Koga ćemo spomenuti, koga nećemo spomenuti. To je jednostavno falsificiranje povijesti. I mi koji smo svjesni toga, mislim da se moramo nastaviti dalje boriti”, poručila je Jadranka Kosor.

Na kraju se sjetila i mnogih Zagrepčana koji su u tenisicama među prvima krenuli u obranu Republike Hrvatske:

“I samo za kraj napomena, to je prijašnjih godina isto bio običaj, ali se izgubilo po putu, da neka vrsta dostojanstvenog obilježavanja mora biti i u Zagrebu, glavnom gradu Republike Hrvatske. Jer, gotovo svi zaboravljaju koliko je mladih ljudi iz Zagreba, Zagrepčana otišlo braniti Hrvatsku diljem Hrvatske – od Vukovara evo do Knina. I Zagrebu mislim da treba vratiti to dostojanstvo grada čiji su mladi ljudi branili Hrvatsku u tenisicama, osobno ih znam mnoge. Na žalost, znam i majke mnogih Zagrepčana koji su poginuli ili koje još uvijek traže. Na tome treba raditi i srcem i dušom. Braniteljima od srca želim sretan praznik i ogroman zagrljaj svima.

Komentiraj