Posljednji ostaci Sofije di Prate, udane u hrvatsku plemićku obitelj Kaštelanović s kraja 15. i početkom 16. stoljeća, otkriveni su slučajno u samostanskoj crkvi na današnjem prostoru Sisačko-moslavačko županije

Ponekad se najbolja otkrića događaju slučajno. To vrlo dobro zna Tajana Pleše, ravnateljica Hrvatskog restauratorskog zavoda koja je vodila arheološka istraživanja pavlinskog samostana Blažene Djevice Marije na Moslavačkoj gori, započeta 2009. i financirana sredstvima Ministarstva kulture RH. Jednom je prilikom na šumskoj cesti Moslavačke gore koja povezuje Garić-grad s najstarijim pavlinskim samostanom onodobnog kasnosrednjovjekovnog slavonskog prostora, naišla na planinara zadubljenog u raširene karte. Ispostavilo se da je to Ugel Alvaro, umirovljeni profesor povijesti umjetnosti koji je pokušavao doći do samostana koji se nalazi u teško pristupačnom klancu potoka Kamenjače. U razgovoru je saznala da je iz grada Pordenonea u sjevernoj Italiji, odakle je plemićka obitelj di Prata koja će se pokazati važnom za ovu priču. Da stvar bude zanimljivija, upravo je o toj obitelji on tada pisao knjigu ‘’Oporuka Giovannija grofa di Prate’’ koju joj je, po dogovoru, poslao godinu dana nakon toga. Tajana Pleše tada nije znala da će zahvaljujući toj knjizi, i onoj povjesničara Ivana Jurkovića o plemićkoj obitelji Kaštelanović uspjeti dešifrirati natpis u ligaturama na masivnoj nadgrobnoj ploči koja je u samostanskoj crkvi čuvala posljednje zemaljske ostatke Sofije di Prate, udane Kaštelanović…

Pročitajte više u novom broju Nacionala…

Komentiraj