PROJEKT USPUTNO ZLO IZ 2020.: ‘Grafiti koji pozivaju na nasilje su govor mržnje koji se tolerira’

Autor:

Tomislav Čuveljak/NFOTO

Objavljeno u Nacionalu br. 1161, 23. srpanj 2020.

Količina grafita širom Hrvatske koji pozivaju na mržnju i nasilje i otvoreno šire netoleranciju spram drugog i drugačijeg je zastrašujuća. Projekt ‘Usputno zlo’ Tanje Dabo i Davorke Perić usmjeren je na razotkrivanje te društvene anomalije, ali i na to da institucije ne reagiraju

Umjetnica Tanja Dabo ovih dana započela je umjetničko-istraživački projekt “Usputno zlo” nastao u suradnji s udrugom Vizura Aperta i kustosicom te predsjednicom te udruge Davorkom Perić koji je usmjeren na razotkrivanja društvene anomalije i bilježenja njene brojnosti i učestalosti. Kako ističe Davorka Perić, “jedan natpis je samo incident, stotine natpisa su stanje društva. Ignoriranje toga je potvrda potpunog zastranjenja društva. Opiranje tome, dokumentiranje i javni govor o tome jest pokušaj opstanka u devijantnim vremenima.”

Količina natpisa po zidovima gradova širom Hrvatske koji pozivaju na mržnju i nasilje te otvoreno šire netoleranciju spram drugog i drugačijeg je zastrašujuća. Čudi činjenica da nadležne institucije gotovo uopće ne reagiraju na takve napise pridonoseći tome da počinitelji ostaju nekažnjeni, a takav način izražavanja gotovo je prihvatljiv. Dobitnica brojnih priznanja za svoj rad u Hrvatskoj i inozemstvu, multimedijalna umjetnica, autorica grafika, umjetničkih instalacija, performansa, fotografskih radova, urbanih intervencija i umjetničkih knjiga u razgovoru je obrazložila zašto se odlučila za ovakav umjetničko-istraživački koncept. “Posljednje tri godine u umjetničkim radovima bavim se, iz različitih aspekata, temom nacionalnog identiteta, kako općeg, tako i osobnog. Nacionalni identitet je nešto što pripada svima nama. Svi imamo pravo na takvu identifikaciju. No kako mi je u posljednje vrijeme postalo potpuno neprihvatljivim identificirati se s nekim pojavama koje se neposredno vežu uz nacionalni identitet i nacionalni osjećaj, poput govora mržnje, etničkog i nacionalističkog nasilja, netolerancije spram drugih i drugačijih, odlučila sam se tim temama baviti u radovima. Tako su nastali radovi ‘Popravljanje Ustava Republike Hrvatske’ i ‘Kolekcija za pamćenje’, a sada i umjetničko istraživanje ‘Usputno zlo’. Temeljna ideja ovog istraživanja je prikupiti što više podataka o postojećim grafitima i natpisima kako bismo stvorili arhiv obilježja govora mržnje u javnom prostoru te potakli javne institucije na njihovo uklanjanje i preveniranje. ‘Usputno zlo’, a i ‘Kolekcija’ u jednom svom dijelu, imaju cilj učiniti vidljivim rastuće nasilje u našem društvu koje se vezuje uz nacionalni identitet i nacionalni osjećaj. Želja mi je ukazati i na visok stupanj tolerancije spram takvog nasilja koje svi kao društvo imamo, ali i na propuste sustava koji takvo nasilje omogućava. Naravno, ne umišljam si da ovo umjetničko istraživanje može promijeniti cjelokupnu situaciju u društvu, ali se nadam da može senzibilizirati barem nekolicinu”, istaknula je Tanja Dabo i objasnila kako je došla na ideju projekta “Usputno zlo”. “Početna ideja razvila se iz zapitivanja kako dolazi do toga da netko može mrziti drugu osobu koju i ne poznaje i koja mu ništa nije učinila, i kako i zašto dođe do toga da ta osoba uzme u ruke boju u spreju i putem do škole, posla, utakmice ili klupice u parku posije to svoje nasilje, to svoje zlo, po ulicama kojima prođe. Meni je to nevjerojatno. Usto mi je i zastrašujuće jer ukazuje na suštinske probleme društva.”

‘Nedjelovanjem spram širitelja govora mržnje i nasilnika država provodi nasilje nad svima nama ostalima. Hrvatska je postala društvo nasilja’, smatra umjetnica Tanja Dabo

Da je udruga Vizura Aperta koja djeluje već 20 godina idealna za provođenje ovog projekta pojasnila je predsjednica udruge i kustosica projekta Davorka Perić. Vizura Aperta je udruga za suvremenu umjetnost i kulturu, podržava umjetnike i umjetničku produkciju te kroz izložbe i umjetnike podržava rad koji je društveno osviješten “Cilj nam je kroz suvremeno umjetničke prakse i istraživanja uključiti građane u umjetničke akcije usmjerene na društvo u kojem žive, u kojima su umjetnici i pojedinci akteri koji ukazuju na aktualne društvene anomalije s ciljem motiviranja šire društvene zajednice na promjene. Aktivno djelujemo na terenu u malim mjestima u kojima se bavimo problemima zajednice i uključujemo stanovnike u umjetničke akcije.” Davorka Perić je s umjetnicom Tanjom Dabo počela surađivati još prije dvadesetak godina. “Zanimao me Tanjin rad vezan uz ulogu umjetnice u društvu, prava umjetnika i umjetnički sustav općenito. Institucionalna kritika vezana uz odnose unutar tog umjetničkog mikrokozmosa, nakon duže pauze pretvorila se u zajednički interes za društvenu kritiku, ukazivanje na nepravdu, posljedice društvene krize, moralnu degradaciju, kao i političku i legislativnu neodgovornost – tu smo osjetile poziv da na sve to reagiramo. Zajednička namjera nam je da kroz projekte utječemo na kolektivno prepoznavanje činjeničnog stanja u društvu – nasilja i nemara koji su duboko uronjeni u našu kulturu. Kroz projekte na kojima radimo zajedno ili odvojeno zalažemo se za širenje istine i vraćanje dostojanstva žrtvama nasilja i kolektivnog zaborava pa u našem društvu imamo puno prilika za suradnju”, rekla je Davorka Perić.

Zanimljivo je što će za svaki pronađen natpis uputiti prijavu nadležnim institucijama i pratiti njihovo djelovanje. Istovremeno će bilježiti vrijeme potrebno za djelovanje pa će kroz ovaj projekt pratiti i učinkovitost i volju sustava da se izbori s mržnjom i nasiljem u javnom prostoru. S obzirom na doista zastrašujuću količinu napisa po zidovima hrvatskih gradova koji pozivaju na mržnju, nasilje i netoleranciju prema drugima i drugačijem, pitali smo Tanju Dabo kako objašnjava činjenicu da na mnogo znakova poziva na mržnju koje vidimo na zidovima nadležne institucije gotovo uopće ne reagiraju. “Jedino objašnjenje koje mi se nameće jest ono da smo postali društvo nasilja i da imamo visoku toleranciju na iskazivanje mržnje i nasilja. Također, sve smo slabije obrazovani i kulturni, pa dio te tolerancije dolazi iz neukosti i civilizacijskog nazadovanja. Institucije ne treba promatrati kao neke moralne osovine društva, one se sastoje od pojedinaca, običnih ljudi koji su se pukim slučajem zatekli na odgovornim mjestima, a ti obični ljudi podložni su utjecaju društva. To što netko radi u instituciji ne znači da je a priori etičan, tolerantan, osviješten, upućen, već je to stvar vlastitih standarda svake osobe. Institucija s time nema ništa. Ako pak u institucijama dođe do negativne selekcije kakvoj u našoj državi možemo svakodnevno svjedočiti, onda institucije postaju skup nekompetentnih pojedinaca koji nisu svjesni svoje društvene uloge i odgovornosti posla koji obavljaju.” Pitali smo je zašto institucije ne poštuju zakone pa na natpise mržnje i nasilja ne reagiraju, unatoč svojoj zakonskoj obvezi “Rekla bih da smo vrlo skloni selektivnom tumačenju zakona i da u mnogim važnim, suštinskim stvarima zakazujemo, a u nevažnima država provodi represiju, što je većini jasno. To je opet stvar razine civilizacijskog razvoja. I tu se opet radi o nasilju, nasilju institucija spram građana. Svojim nedjelovanjem spram širitelja govora mržnje i nasilnika država provodi nasilje nad svima nama ostalima.”

Umjetničko istraživački projekt “Usputno zlo” provodit će se do kraja godine, a Facebook stranica i e-mail adresa bit će otvorene za daljnje praćenje obilježavanja javnog prostora porukama mržnje. “Trajat će sve dok se u Hrvatskoj ne donese politička odluka u kojem se fašističko i drugo šovinističko znakovlje i poruke mržnje moraju sustavno zabranjivati, uklanjati, a govor mržnje kažnjavati”, istaknula je to Davorka Perić napomenuvši kako je riječ o umjetničkom istraživačkom projektu pa će tako krajnji umjetnički proizvod nastati kao produkt istraživanja i ovisi o prikupljenom materijalu, fotografijama, odgovorima anketiranih i reakcijama odgovornih institucija te da će tek na osnovu završenog istraživanja imati prezentacijski materijal, a moguće je izložbu ili publikaciju. Tijekom priprema za ovaj projekt koja su trajale pune dvije godine Tanja Dabo je pretraživala i javno dostupni registar sudskih odluka kako bi pronašla je li itko ikada odgovarao zbog takvih napisa, ali nije ništa našla. “No premda je i to vrlo važan pokazatelj, za istraživanje mi i nije bitno dok god tih natpisa na ulicama i dalje ima mnogo. Ako i postoji koja sudska odluka to je i dalje toliko rijetko da je na razini incidenta. Ono što me u istraživanju više zanima jest učestalost pojavnosti takvih natpisa, njihovo trajanje u prostoru i vremenu, ukazivanje institucijama na njihovo postojanje, odnosno traženje njihova uklanjanja.” Kaže da iako ni nakon njihovih prijava nadležnim institucijama nitko ništa ne poduzima, a znakovi poziva na mržnju i nasilje ostaju na istaknutim mjestima, ističe da će biti uporna. “Tražit ću iznova da se uklone. Nastojat ću te obične ljude na odgovornim mjestima u institucijama osvijestiti koliko je za cijelo društvo štetna izloženost govoru mržnje i nasilju. Pokušat ću im objasniti da natpisu ‘Ubij tovara’ nije mjesto nigdje, a kamo li na jednoj osnovnoj školi, poput Osnovne Škole Borovje u Zagrebu, u kojoj djecu trebamo upravo usmjeriti da izrastu u samosvjesne, tolerantne, intelektualno razvijene mlade osobe.”

Ispričala nam je da je kao umjetnicu zanima utjecaj umjetnosti na pojedince i društvo, njena moć ili nemoć u transformaciji društva te da je zanimaju društveni fenomeni, a na prvom mjestu je zanima čovjek. “Umjetnost pruža mogućnost identifikacije, a samim time može potaknuti na osobnu i društvenu promjenu. Želim vjerovati i da će ovaj umjetnički istraživački projekt potaknuti i druge ljude da vide i da reagiraju na natpise na zidovima svojih škola, igrališta, usputnim zidovima i drugim javno vidljivim površinama. Jedino tako svi možemo spriječiti normalizaciju govora mržnje i nasilja.” Prije četiri godine svjetski poznati grafički dizajner Mirko Ilić održao je seriju predavanja “Simboli mržnje” inspiriran napisima koji pozivaju na mržnju i nasilje te tom prilikom u intervjuu za Večernji list izjavio: “Imam tone fotografija iz svih dijelova Zagreba. U Splitu i Dubrovniku postoje ozbiljni, oslikani grafiti, svojevrsni murali s neonacističkim znakovima i to je svima normalno. Hrvati to prešućuju”. Rekao je da je oduvijek bio politički angažiran i kao grafički dizajner je morao reagirati na te simbole. Stoga smo pitali kustosicu projekta Davorku Perić koliko ih je predavanje Mirka Ilića inspiriralo za njihov projekt. “Za projekt je inspiracija bio govor mržnje koji nas direktno okružuje i želja da potaknemo ljude da reagiraju i ušutkaju ga. Drago mi je da je Mirko Ilić napravio seriju predavanja koja se bavi ovim fenomenom i ukazuje na globalnu pojavu simbola mržnje u društvu do koje dolazi zbog lošeg obrazovnog sustava, revizionističke edukacije mladih i općenito neznanja. Mirko Ilić ukazuje na nasilničke, fašističke prakse upisane u te simbole i na duhovit način zaista dopire do tih mladih ljudi. Isto tako drago mi je da postoje umjetnici i institucije koje dokumentiraju govor mržnje, primjerice fotograf Jovica Drobnjak i Bilten SNV-a. Iako govor mržnje nagrđuje javni prostor i truje sve jednako, posebno me veseli i daje mi nadu u zdravije društvo suprotstavljanje govoru mržnje koje dolazi od pojedinaca na koje se taj govor mržnje direktno ne odnosi. To je upravo ono što želimo da postane novo normalno.”

‘Želimo utjecati na kolektivno prepoznavanje činjeničnog stanja u društvu – nasilja i nemara koji su duboko uronjeni u našu kulturu’, kaže Davorka Perić

Na kraju našeg razgovora smo postavili pitanje Tanji Dabo zašto su se ti simboli mržnje i poziva na nasilje pojavili u mnogim dijelovima Hrvatske. “Dio odgovornosti leži u manjkavoj edukaciji kroz osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Dapače, vidjeli smo i da su u nekim hrvatskim školama učenici izloženi upravo promoviranju govora mržnje koji, suprotno hrvatskim zakonima, u obrazovni sustav isporučuju nekompetentni nastavnici koji se nikad nisu smjeli naći na tom mjestu, no slab sustav ih je propustio. Nesankcioniranje širenja govora mržnje sigurno ohrabruje i potiče bivše i buduće počinitelje na djelovanje. A budući da sankcioniranja nema, nestao je i osjećaj da se radi o nečemu protuzakonitome, lošemu, štetnome. Ono što ipak najviše zabrinjava jest da očito sve više osoba ima potrebu za takvim izražavanjem i s identifikacijom sa zločinačkim znakovljem. Vjerujem da tome pogoduje činjenica da se u posljednja tri desetljeća rijetko mogla čuti jasna, nedvojbena i nedvosmislena osuda ustaških, nacističkih i fašističkih parola i obilježja. To je sramotno. Oko toga ne bi trebali postojati sudski presedani ili kalkuliranje političara zbog podilaženja interesnim skupinama.”

U ovo istraživanje koje provode umjetnica Tanja Dabo i kustosica Davorka Perić, udruga Vizura Aperta uz financijsku podršku Zaklade Kultura nova i Srpskog narodnog vijeća te podršku Saveza antifašista i antifašističkih boraca Hrvatske, mogu se uključiti svi zainteresirani te svoje materijale, odnosno fotografije napisa koji pozivaju na mržnju, nasilje i netoleranciju mogu poslati na e-mail adresu [email protected] ili putem Facebook stranice “Usputno zlo”.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.