Objavljeno u Nacionalu br. 692, 2009-02-17

Većinski dioničari Zagrebačke burze – ZSE – jesu brokeri koji zbog globalne krize trpe štetu od sve manjeg prometa dionica i željeli bi je prodati, čemu se protive hrvatske banke, no one imaju samo 3 posto dionica

Financijska kriza i početak recesije u Hrvatskoj pogoršali su položaj Zagrebačke burze. Otežano poslovanje, pad Crobexa i dramatično opadanje trgovine dionicama, osnažili su ideju o brzoj prodaji Zagrebačke burze, ali donijeli i unutarnje antagonizme, optužbe i podjele među 38 dioničara Zagrebačke burze. U javnosti, očigledno svjesno, problem je predstavljen kao nezadovoljstvo pojedinih dioničara Zagrebačke burze, prije svih brokerske kuće Auctor, postupcima Roberta Motušića, predsjednika Uprave Zagrebačke burze, kojemu su spočitavali, navodno, zagovaranje prodaje Zagrebačke burze Varšavskoj burzi. S druge strane, Marijan Palić i Ivan Tadin, vlasnici brokerskih kuća Auctor i Hita, žele brzom prodajom Zagrebačke burze što prije doći do novca. I najlogičniji i najlakši put čini im se Bečka burza, odnosno preuzimanje Zagrebačke burze po modelu kupovine Ljubljanske burze. No, priča nije tako jednostavna. Niti je Motušić zagovarao prodaju Zagrebačke burze Varšavskoj, niti se rješenje financijskih teškoća može sažeti u dilemu – Zagrebačku burzu prodati Bečkoj ili Varšavskoj burzi. Naime, postoji interes još nekoliko europskih burzi za Zagrebačku, kao što postoji i ideja da velike velike hrvatska banke i kompanije osiguraju da Zagrebačka burza ostane hrvatsko vlasništvo. Ali, postoji i veliki pritisak Hrvatske agencije za nadzor financijskog tržišta (HANFA), koja nizom odluka i rješenja otežava normalan rad Zagrebačke burze, posebice niza hrvatskih brokerskih kuća.

Za to brokeri izravno drže odgovornim predsjednika Uprave Antu Samodola. Samodol ratuje s brokerima i upravom Zagrebačke burze, tražeći striktnu primjenu Zakona o tržištu kapitala, za koji mnogi stručnjaci misle da je u našim uvjetima preuranjen i neprimjenjiv, te da je tek igračka Ante Samodola u pokušaju da se dodvori premijeru Ivi Sanaderu. Zato je poput groma zazvučala Samodolova izjava da Zagrebačku burzu treba prodati Varšavskoj burzi. HANFA, pa ni predsjednik Hrvatske regulatorne agencije za nadzor financijskog tržišta, ne smiju i nemaju nikakvo pravo miješati se u poslovnu politiku Zagrebačke burze. Samodolovo preferiranje Varšave izazvalo je nove nesporazume i nejasnoće.

U osnovi oko prodaje Zagrebačke burze sukobila su se dva hrvatska financijska klana. U jednom su male brokerske kuće, koje su ujedno veliki dioničari Zagrebačke burze, a u drugom hrvatske poslovne banke, ZABA, PBZ, Erste, Raiffeisen i druge, ali koje drže tek 3 posto dionica Zagrebačke burze. Uz banke je i zagrebačka brokerska kuća ICF Ratka Bajakića. No, samo Auctor Marijana Palića drži oko 20 posto udjela burze, Hita oko 9,5 posto, a po posljednjim informacijama Marijan Palić je uspio prikupiti punomoći mnogih dioničara i raspolaže s 54 posto glasova. Sasvim je jasno da su male brokerske kuće spremne prodati Zagrebačku burzu što prije, i bilo kome, za što veći novac.
Poslovne banke nisu spremne srljati, već žele sačuvati burzu kao hrvatsko vlasništvo, čuvati i razvijati vlastito tržište. Utoliko su spremne razraditi plan da zajedno s HT-om, INA-om, Agrokorom i Atlantic Paperom otkupe od brokera dionice Zagrebačke burze. Takvo rješenje bi sigurno bilo najbolje, ali ima li za njega vremena. Ako se želi sačuvati Zagrebačka burza kao pomoć revitalizaciji recesijom pogođenog hrvatskog financijskog tržišta, to treba učiniti i brzo i učinkovito.

Logika hrvatskih brokera može se sažeti u nekoliko rečenica komentara vlasnika jedne ugledne brokerske kuće: “Samo da se Zagrebačka burza proda. Nema se više čime trgovati! Imamo tržnicu, ali nemamo krumpira! A, tržište treba puno kupaca i puno krumpira! Mi smo malo tržište, a tržišta nemaju nacionalni karakter.” Promet Zagrebačke burze pao je na 20-50 milijuna kuna dnevno. Prošle godine bio je 120-130 milijuna kuna dnevno. U 2008. godini dobit je iznosila 5 milijuna kuna, godinu ranije 14 milijuna kuna. Negativnoj atmosferi oko burze pridonosi i HANFA. Ante Samodol otvoreno je optuživao čelne ljude Zagrebačke burze da su lopovi, baš kao i vlasnike malih brokerskih kuća, kojima Zakon o tržištu kapitala nameće velike financijske troškove i obveze da bi mogli funkcionirati. Brokeri Samodola prozivaju za samovolju, za zlouporabe u tumačenje zakonskih odredbi o poslovanju na koje se nema prava žalbe, ni priziva. “HANFA ima upravo perverzne ovlasti i može nas uništiti bilo kojim rješenjem o zabrani prestanka rada za najmanju sitnicu.” U mnogim situacijama, pokazalo se sudskim presudama, brokeri su u pravu. Svoju pravdu prisiljeni su tražiti samo dugotrajnim procesima na Upravnom sudu. HANFA se objektivno javlja kao kočnica razvoja Zagrebačke burze.
Brokerske kuće, sve nervoznije i nestrpljivije zbog pada Zagrebačke burze i neizvjesnih dana koji dolaze, svoju nadu u brzi povrat izgubljenog novca i zarade, i dobru prodaju Zagrebačke burze, vidjeli su nakon što je prodana Ljubljanska burza. Apetiti dioničara Zagrebačke burze naglo su se otvorili kada su vidjeli da je Bečka burza kupila 81 posto Ljuljanske burze za 38 milijuna eura. Vodeći hrvatski brokeri, značajni dioničari Zagrebačke burze, pomislili su – zašto ne bismo mogli i mi. Međutim, objektivno, u brzoj prodaji Bečke burze, ne bi se mogla postići ni približno ista cijena kao u slučaju Ljubljanske burze. Marijan Palić iz Auctora ključni je čovjek koji želi brzom prodajom spasiti Zagrebačku burzu od kraha. Palić je uvjeren da je, nakon boravka u Varšavi, predsjednik Uprave Zagrebačke burze Roberto Motušić postao glavni zagovornik prodaje Zagrebačke burze Varšavskoj. Međutim, njegov posjet Varšavi rezultirao je iskazivanjem interesa Poljaka za Zagrebačku burzu. U Zagreb je stiglo potpuno otvoreno pismo namjere u kojem se Varšavska burza prijavila kao jedan od kandidata s kojom bi u slučaju prodaje trebalo pregovarati. Zato medijska prepucavanja i optužbe na račun Motušića imaju sasvim drugu namjeru – prikriti efekte i posljedice prodaje Ljubljanske burze. Nakon prodaje Bečkoj, Ljubljanska burza se uopće nije oporavila, nego tiho umire. Međutim, za kupovinu Zagrebačke burze zainteresirani su i Mađari i Šveđani. Budimpeštanska burza iskazuje interes, jer nije zadovoljna odnosom s Bečkom burzom. Ozbiljan interes za kupnju Zagrebačke burze, pokazuje švedski NASDAQ OMX.

Dok Ljubljanska burza i pod Bečkom propada, Bečka burza ima velikih problema s Budimpeštanskom. Bečka je kupila 40 posto Budimpeštanske burze, jer su na njoj austrijske banke bili najveći dioničari. Ali, time je samo ojačao veliki antagonizam bečkog i budimpeštanskog tržišta kapitala. Budimpeštanski brokeri jednostavno ne prihvaćaju Bečku burzu kao vlasnika. Zagrebački brokeri su uvjereni da se na marginama posjeta austrijskog ministra financija Prölla Zagrebu, u razgovoru s hrvatskim ministrom financija Ivanom Šukerom, spomenuo i interes Bečke burze za kupovinom Zagrebačke. U tom posjetu mnogi vide početak uplitanja politike u posao prodaje Zagrebačke burze. No, kupovinu Zagrebačke burze mora odobriti HANFA. Regulatorna agencija po Zakonu mora dati svoju suglasnost na svaku kupnju veću od 10 posto. I stoga je javno izjašnjavanje predsjednika Uprave HANFA-e Ante Samodola bilo neprimjereno i nezakonito, jer je Agencija koja treba dati suglasnost, već unaprijed zagovaranjem jednog potencijalnog kupca – Varšavske burze, dovela u neravnopravan položaj druge kupce, Austrijance, Mađare, Šveđane.

To se može negativno reflektirati i imati posljedice na prodaju Zagrebačke burze, ako do nje dođe.
Dioničari Zagrebačke burze ne bi se smjeli ponašati kao “rogovi u vreći”. Jednom se već 12 velikih kuća, ZABA, PBZ, Erste, Interkapital, Auctor, FIMA, Interfinanc, Raiffeisen, dogovorilo kako da ublaže silne napetosti i sukobe između Zagrebačke i Varaždinaske burze, da se ne osniva treća hrvatska burza, već da se pripajenjem Varaždinske Zagrebačkoj, napravi jedna ozbiljna burza. Taj zadatak je operativno vrlo uspješno proveo sadašnji predsjednik Uprave Zagrebačke burze, nekadašnji broker Erste banke Roberto Motušić. Zagrebačka burza preseljena je sa Ksavera u nove prostore, a može se pohvaliti da je na njoj trgovalo 48 članova, te da ima 38 dioničara. No, svima je veliki uteg ponašanje HANFA-e i Ante Samodola u primjeni Zakona o tržištu kapitala. Primjena Zakona, u kojem je sadržana praksa stranih tržišta i funkcioniranja burza zadnjih 150 godina, nemoguća je i preteška, jer destimulira i koči razvoj mladog tržišta kapitala. Prevelikim financijskim obvezama i uvjetima načina rada vlastitih računovodstava, revizora, pravnih službi novi Zakon o tržištu kapitala velikim troškovima uništava male brokerske kuće. U njihovim očima, nebriga za razvoj i obračun HANFA-e s brokerskim kuća oduzimanjem licencija, prekršajnim prijavama i zabranama rada, protiv kojih nema prava žalbe i odgađanja rješenja, najveći je krimen Ante Samodola. Znakovito je da ni HANFA ne poštuje novi Zakon o tržištu kapitala, ali za svoj rad nikome ne odgovara. Ni tri godine nakon osnivanja, HANFA nema Savjet – tijelo kojemu su Agencija i Uprava agencije odgovorni za rad. HANFA je i dalje, suprotno Zakonu, izravno odgovorna Saboru RH.

U financijskoj krizi i recesiji koje tek slijede, za male brokerske kuće i značajne dioničare Zagrebačke burze, prodaja burze se čini najboljim rješenjem. Brokeri koji su pretrpjeli značajne gubitke u posljednje vrijeme, dobit će financijsku injekciju. Istina, neće postići cijenu, ni približnu onoj u prodaji Ljubljanske burze, a dodatno će je smanjiti i najava mirovinske reforme Sanaderove vlade. Stoga sa Zagrebačke burze stižu upozorenja da nije vrijeme da se prekrajaju mirovinski fondovi. Međutim, istina je da su banke, a ne mali brokeri, najveći generatori prometa na Zagrebačkoj burzi, a jedino su promet i zarada smisao trgovanja na burzi. Dobra strana prodaje Zagrebačke burze bilo kojem od ponuditelja jest dolazak novog vlasnika, čime će nestati sukobi i podjele unutar dioničara Zagrebačke burze. I HANFA će prema novom vlasniku morati biti obazrivija, pa regulatorna Agencija više neće moći šikanirati ni Zagrebačku burzu, ni male brokerske kuće.

Zato se očekuje reakcija velikih banaka, prije svih Zabe, PBZ-a, Erste i Raiffeisena, i hoće li HT-u, Ini, Agrokoru i mirovinskim fondovima predložiti zajednički otkup dionica Zagrebačke burze od njezinih sadašnjih dioničara. Učine li konkretan korak, to će značiti da nikome izvana ne žele prepustiti svoj posao, nego razvijati hrvatsko financijsko tržište. Veliki vlasnici bi tako održali Zagrebačku burzu i dokapitalizirali je. Novi Zakon o tržištu kapitala treba primjenjivati s tolerancijom i odgodom, odnosno početi ga primjenjivati nakon ulaska Hrvatske u EU. Proces prodaje Zagrebačke burze je počeo. Prodaja se treba dogoditi uz jasnu proceduru, iskazana jamstva i propise. Tko će kupiti Zagrebačku burzu, i hoće li ta prodaja nužno značiti doprinos stabilizaciji financijskog tržišta, još nije jasno. Ali, sigurno je da je njezina prodaja moguća.