Za šest mjeseci porazit ću teroriste Boko Harama”, glasilo je predizborno obećanje Muhammadua Buharija, novoga predsjednika Nigerije, koji je na tu dužnost izabran 1. travnja. Nešto više od 170 milijuna stanovnika te najmnogoljudnije afričke države u tom je obećanju vidjelo posljednju nadu za obračun sa skupinom koja već godinama terorizira sjever njihove zemlje. Buhari i sam potječe sa sjevera. Spomenuto obećanje odnosi se na cjelokupni nigerijski teritorij, uz jamstvo da će brojnim prognanicima, nesmiljenim terorom otjeranima iz njihovih kuća, biti omogućeno da se u njih vrate (ili barem, budući da su mnoge sravnjene sa zemljom, na njihova zgarišta) i ono je, uz beskompromisan i nedvosmisleno odlučan Buharijev stav prema Boko Haramu, glavni razlog izborne pobjede. Goodluck Jonathan, predsjednik na odlasku, podrijetlom s naftom bogatoga juga, nastanjenog kršćanima, dugo je bio gotovo ravnodušan prema užasima i zvjerstvima što ih već toliko dugo trpe ljudi sa sjeveroistoka. Nakon otmice nekoliko stotina učenica, što ju je teroristički Boko Haram (čije je službeno, duže i cjelovito ime, u doslovnom prijevodu s arapskoga: Zapadnjačko obrazovanje je zabranjeno!) divljački izveo prije godinu dana, Jonathan čak nije bio spreman posjetiti ni njihove obitelji u gradu Chiboku.

Buhari je već bio na čelu Nigerije. Prije 32 godine predvodio je vojni puč i dvije godine bio šef diktatorskog režima, pod kojim je pohapšeno nekoliko stotina tisuća ljudi. Upravo je zbog toga poprilično ironično da je baš on prvi nigerijski predsjednik koji je vlast preuzeo na temelju demokratskih izbora, nakon kojih, štoviše, čak nije bilo ni nemira na ulicama. Za stabilizaciju demokratskih običaja u Nigeriji nije nevažno ni to što je izborni gubitnik Goodluck Jonathan čestitao pobjedniku Buhariju i pozvao svoje pristaše da priznaju izborni rezultat, kao ni to što je Buhari na tome javno zahvalio Jonathanu, kojega su birači kaznili jer se u četiri godine mandata nije uspio obračunati s Boko Haramom.

Nekoliko tjedana prije izbora Jonathan je najavio mogućnost njihove odgode jer je smatrao da se ne mogu održati dok Boko Haram nije potpuno poražen. Nigerijci su nakon te izjave ostali u nevjerici: zar je moguće da Jonathan govori o (običnim) “teroristima”, a oni već šest godina ubijaju, pljačkaju, muče i otimaju ljude, držeći u strahu cijeli sjeveroistok zemlje – područje veće od Portugala? Nisu mogli vjerovati da bi nakon šest godina jezivih zločina Boko Harama taj teroristički pokret vjerskih fanatika mogao biti pobijeđen u samo nekoliko tjedana.

Uspjesi kojima su se nigerijska vojska i njeni saveznici posljednjih tjedana mogli pohvaliti doista su impresivni. Iz svjedočenja očevidaca, koja se podudaraju s novinarskim izvještajima, proizlazi da je Boko Haram potisnut s mnogih područja i stjeran u tjesnac. I to bi svakako bio razlog za slavlje – kad ne bi bilo pitanja: zašto se to nije dogodilo prije šest godina?

Nekoliko dana prije izbora sada već bivši predsjednik pokušao je odgovoriti na to pitanje. Jonathan je rekao da Nigerija još od krvavih građanskih ratova 1960-ih (uključujući i neuspješni i upravo apokaliptički rat za neovisnost Biafre, jugoistočnoga dijela te velike i mnogoljudne afričke zemlje, od 1967. do 1970.) uopće nije ratovala. Osim toga, ta zemlja sama ne proizvodi oružje, nego ga mora skupo plaćati u inozemstvu i zbog toga je sve toliko potrajalo. Zbog takvog odgovora Jonathan je izgubio i zadnju nadu da će pobijediti na izborima, a Buhari ga je uvjerljivo porazio.

BIVŠI NIGERIJSKI PREDSJEDNIK GOODLUCK JONATHAN IZGUBIO JE IZBORE ZBOG PASIVNOSTI PREMA TERORISTIČKOJ ORGANIZACIJI VJERSKIH FANATIKA BOKO HARAM FOTO: PHOTOSHOT JIANG XINTONG
BIVŠI NIGERIJSKI PREDSJEDNIK GOODLUCK JONATHAN IZGUBIO JE IZBORE ZBOG PASIVNOSTI PREMA TERORISTIČKOJ ORGANIZACIJI VJERSKIH FANATIKA BOKO HARAM
FOTO: PHOTOSHOT JIANG XINTONG

Nigerijci nisu povjerovali da njihova zemlja, s najjačim gospodarstvom u Africi i budžetom za obranu od 5 milijardi eura godišnje, koja je minulih godina sudjelovala u brojnim mirovnim misijama od Južnog Sudana do Liberije – nije u šest godina bila kadra nabaviti oružje i naći saveznike za rat protiv brutalne terorističke paradržave na vlastitu teritoriju. Shvatili su kako je trenutak za obračun s Boko Haramom pažljivo odabran i kako nipošto nije slučajno da je djelotvorna akcija protiv terorista poduzeta baš uoči predsjedničkih izbora. Takva je politika na vlast dovela bivšega diktatora, koji je u međuvremenu postao velikim poklonikom demokracije.

Izabrani je 72-godišnji predsjednik na političkoj pozornici Nigerije gotovo pola stoljeća. Sudjelovao je 1966. u vojnom udaru što ga je predvodio Murtala Mohammed. Tadašnji predsjednik Johnson Aguiyi-Ironsi, koji je na vlast također došao vojnim udarom i ukinuo prvu nigerijsku republiku, ubijen je, a na vlast je došao Yakubu Gowon. Državni udar iz 1966. glasovit je po tome što su u njemu sudjelovali brojni budući predsjednici. Murtala Mohammed predsjednikom je postao 1975. (ubijen 1976.), Ibrahim Babangida 1993. je odstupio s vlasti nakon osam godina zbog velikih prosvjeda i nereda nakon što je objavio da će raspisati izbore, pri čemu je bilo očito da oni neće biti pošteni. Novim državnim udarom te je godine na vlast došao Sani Abacha, a pet godina poslije umro pod sve dosad nerasvijetljenim okolnostima.

Naposljetku, sam je Buhari predsjednikom prvi put postao 31. prosinca 1983. novim pučem, kojim je ukinuo kratkotrajno razdoblje višestranačke demokracije, u kojoj je pak cvjetala korupcija. zasjeo Na položaj predsjednika zasjeo je s dužnosti zapovjednika 3. oklopne divizije i pokrenuo radikalne promjene, među inim i nepomirljivu borbu protiv korupcije (što je djelomice iskoristio na nedavnim predsjedničkim izborima), kao i korjenite ekonomske reforme. Nastojao je uravnotežiti državne financije, koje je zatekao u katastrofalnom stanju, srezao državne troškove, inzistirao na industrijalizaciji. Ali pokušaj uravnoteženja proračuna zasnovan na oštroj štednji rezultirao je zatvaranjem brojnih radnih mjesta u uvozno orijentiranim poduzećima. Prekinuo je odnose s Međunarodnim monetarnim fondom, a potom počeo provoditi mjere i strože od onih što ih je zahtijevao MMF. Poput svakog diktatora, ni on se nije mogao podičiti respektiranjem ljudskih prava. Osnažio je ulogu čelnika sigurnosnih službi i vojske, proširio im ovlasti u borbi protiv onih koji prosvjeduju protiv vlasti, zabranio štrajkove, a uhićivane su i proganjane stotine tisuća ljudi, njegovih političkih oponenata, među ostalima i poznati glazbenik Fela Kuti.

Nakon što ga je nakon dvije godine njegove diktature svrgnuo Babaginda, tri je godine bio interniran, a 1990-ih predsjednik Abacha postavio ga je na čelo Naftnog fonda, što ga je vlada osnovala kako bi se prihod od nafte, koja je tada poskupjela na svjetskom tržištu, investirao u razvojne projekte diljem Nigerije. Taj je fond pod Buharijevim predsjedanjem bio hvaljen zbog transparentnosti, ali se prigovaralo zbog toga što je 20 posto novca iz tog izvora bilo usmjeravano u nigerijsku vojsku.

Otprilike na prijelomu stoljeća Buhari, sudionik vojnih udara i diktator, pretvorio se u demokrata. To je potvrdio upornim sudjelovanjem na predsjedničkim izborima i osvajanjem neutješnog drugog mjesta tri puta uzastopce. Ove godine napokon je uspio, osvojivši 3 milijuna glasova više nego prije četiri godine, dok je Jonathan nakon iste četiri osvojio 9 milijuna glasova manje.

[quote_box_center]

  • Predizborno obećanje Muhammadua Buharija, novoga predsjednika Nigerije, dovelo ga je na tu dužnost 1. travnja
  • Obećao je da će za šest mjeseci poraziti teroriste Boko Harama, što je bilo dovoljno za 170 milijuna stanovnika

[/quote_box_center]

Kad su ga upitali kako će uništiti Boko Haram, Buhari je podsjetio na svoje uspjehe dok je početkom 1980-ih bio zapovjednik 3. brigade nigerijske vojske koja se na sjeveru Nigerije borila s pobunjenicima na gotovo istom području na kojem danas žari i pali Boko Haram. Kao general Buhari se uspješno borio protiv pobunjenika, a nasilje je dosegnulo vrhunac baš kad je Buhari pučem preuzeo vlast. Islamistički fanatici iz skupine Maitatsine pokrenuli su niz napada na kršćane i umjerene muslimane na sjeveru Nigerije. Ta je skupina imala “program” posve nalik onomu kakav ima i Boko Haram. Bili su protiv upotrebe automobila, radioprijemnika, satova, bicikala i napadali sve koji se nisu pokoravali njihovim zakonima. Buhari je na pobunjenike poslao vojnu ekspediciju koja ih je uništila, ali su u vojnim operacijama život izgubili i brojni civili. Na kraju je uhvaćeno više od tisuću agresivnih fanatika iz Maitatsinea, koji su uskoro bili pogubljeni i danas u Nigeriji nema više ni jednog pripadnika te skupine, ona je, ukratko, zbrisana s lica zemlje.

Više od 10.000 ljudi ubijeno je otkako je Boko Haram 2009. rasplamsao pobunu na sjeveru Nigerije, a Nigerijci se nadaju da će se Buhari jednako efikasno obračunati i s tim fanaticima. Vrijeme i okolnosti su se promijenili, argumentiraju pristaše Boko Harama i ističu da su se u međuvremenu u zemlji etablirale više-manje funkcionalne demokratske institucije koje mogu ograničiti predsjednikovu moć. Čak i kad bi htio, kažu, ne bi mogao vladati kao nekoć. Mogu li Nigerijci mirno dočekati njegov dolazak na vlast? Kad je mogao, Buhari je vladao kako je vladao. Kad je imao nedodirljivu moć, nemilice ju je primjenjivao, a to što su okolnosti sada drukčije, nije njegova zasluga. Naprotiv, dok je bio diktator, nije htio ni čuti za povratak demokraciji. Kaže se da svaki narod ima političare kakve zaslužuje. Kad bi se to reklo i za Nigeriju, bila bi to uvreda za 170 milijuna stanovnika te zapadnoafričke države, jer oni su morali birati između lažljivog predsjednika Goodlucka Jonathana i nekadašnjega diktatora Muhammadua Buharija. Zbog toga je jedini izvjestan rezultat predsjedničkih izbora da je Nigerija, unatoč demokratskom napretku, propustila šansu za novi početak, jer se izborom Buharija zapravo vratila 30-ak godina unatrag.

Komentiraj

FOTO:flickr.com//JIANG XINTONG, PHOTOSHOT
PODIJELI
Rođen u Zagrebu 21. kolovoza 1978., novinarstvom se bavim od 2000. godine kada sam počeo pisati za sportski web portal Sportnet.hr. Nakon nekoliko godina u sportskom novinarstvu, 2009. godine prvi put dolazim u redakciju tjednika Nacional gdje radim na portalu www.nacional.hr, a povremeno pišem i za tiskano izdanje Nacionala. Sredinom 2011. s nekoliko drugih novinara Nacionala prelazim u tjednik Aktual, a od ožujka 2013. do lipnja 2014. bio sam zamjenik glavnog urednika poslovne dnevne novine Business.hr. U prosincu 2014. vraćam se u Nacional gdje pišem o aktualnim političkim i gospodarskim temama.