PRIZNANJE SUDAČKOJ ZVIJEZDI: Počasni doktorat Collini je 2004. dodijeljen zbog znanstvenog pristupa suđenju

Objavljeno u Nacionalu br. 432, 2004-02-24

Sveučilište u engleskom gradu Hullu odlučilo je dodijeliti počasni doktorat nogometnom sucu Pierluigiju Collini: 43-godišnji Talijan bit će prvi čovjek u povijesti nagrađen na taj način zbog dostignuća u nogometnom suđenju

Sveučilište u engleskom gradu Hullu donijelo je neobičnu odluku: počasni doktorat dodijelit će nogometnom sucu. To je nezabilježeno u dosadašnjoj povijesti europskih sveučilišta. Uprava sveučilišta u Hullu dodijelila je počasni doktorat 43-godišnjem talijanskom nogometnom sucu Pierluigiju Collini, za kojeg se svi nogometni stručnjaci slažu da je danas najbolji sudac na svijetu. Obrazlažući odluku da se tom sucu, koji je sudio velik broj istaknutih nogometnih utakmica, pa i finale Svjetskog prvenstva 2002. u Japanu, u kojem je Brazil u Yokohami pobijedio Njemačku s 2:0, dodijeli počasni doktorat znanosti, dekan dr. David Sewell je rekao:

BEZGRANIČNO POVJERENJE

U posljednje vrijeme Collina dobiva za suđenje mnoge presudne utakmice jer se zna da će on posao i u teškoj situaciji dobro obaviti

NAJRIZIČNIJI SUDAČKI ZADACI Na posljednjem Svjetskom prvenstvu sudio je najrizičniju utakmicu, Argentina – Engleska, a zatim i finale

“Uvjereni smo da je Pierluigi Collina u suđenje unio znanstvena umijeća, jer je to sudac koji pomno, znanstveno pristupa svakoj utakmici, koji je objektivan i pravedan, sposoban da donosi brze odluke na temelju činjenica, a to su upravo odlike znanstvenika.”

Collini će počasni doktorat znanosti biti uručen u srpnju. To je najveće od mnogih priznanje koja je taj sudac dosad dobio. Mnogima je poznat već po svom izgledu jer se zbog svoje ćelave glave i visine na igralištu lako prepoznaje. No ljudi su ga zapamtili i po njegovu ponašanju na terenu, energičnom vođenju utakmica, autoritetu na igralištu unatoč prijateljskom odnosu prema igračima. Zapamtili su ga i zbog njegovih odluka na mnogim presudnim utakmicama koje je vodio u svojoj dugoj karijeri. U posljednje vrijeme upravo je on taj koji dobiva za suđenje mnoge takve utakmice, jer se zna da će posao dobro obaviti i da, ma koliko utakmica obilovala teškim situacijama, iza njega neće ostati repovi sumnji i afera.

Pierluigi Collina rodio se 13. veljače 1980. u Bologni. Otac Elia bio je državni činovnik a majka Lucianna učiteljica u osnovnoj školi. Završio je srednju školu prirodnog smjera i na bolonjskom sveučilištu upisao studij ekonomije i trgovine. Diplomirao je 1984. s odličnim uspjehom i pohvalom. Preselio se 1991. u ljetovalište Viareggio i zaposlio kao financijski savjetnik u banci Fideuram. No već je tada bilo jasno da će mu glavno zanimanje biti profesionalni nogometni sudac.

Iako mu je, kako sam tvrdi, najdraži sport košarka, pa je veliki navijač košarkaškog kluba Fortitudo iz Bologne, u mladosti je igrao nogomet u Bologni, u klubu svoje gradske četvrti na igralištu Don Orione. Bio je jako dobar obrambeni igrač te je počeo nastupati za popularni lokalni klub Pallavicini na mjestu libera. Igrao je nogomet na gradskoj i regionalnoj razini šest godina i došao na glas kao vrlo oštar igrač, zbog čega je u svojoj kratkoj karijeri bio čak i dva puta isključen.

Karijeru igrača morao je prekinuti iz zdravstvenih razloga. Nije se na terenu štedio, bio je sklon ozljedama pa je mnoge utakmice svoje momčadi promatrao s klupe ili s tribina. Kad je bio ozlijeđen, njegovi su ga suigrači često pozivali da sudi njihove prijateljske utakmice te je zapazio da za to ima dara. Jedan njegov kolega, s kojim je često sjedio na klupi, predložio mu je 1977. da zajedno krenu na sudački tečaj, kad je Collina imao samo 17 godina.

Nakon završenog tečaja počeo je suditi na utakmicama dječjih i juniorskih momčadi, a potom je vrlo mlad  postao sudac i na raznim seniorskim regionalnim utakmicama. Svi su zapazili da je vrlo nadaren i autoritativan te da ga igrači vole i poštuju. Primijetili su da – neovisno o okolostima – sudi pošteno. Iz tog je vremena i jedini slučaj da su gledatelji na jednoj utakmici koju je on sudio uletjeli u teren. Bilo je to zato što je pošteno sudeći omogućio da gostujuća momčad pobijedi u jednoj od ključnih utakmica za ulazak u viši stupanj natjecanja. U to vrijeme završavao je studij i potom otišao u vojsku.

NAJRIZIČNIJI SUDAČKI ZADACI

Na posljednjem Svjetskom prvenstvu sudio je najrizičniju utakmicu, Argentina – Engleska, a zatim i finale

Ključna je za njega bila 1984. godina, kad je za unaprijeđen u rang nacionalnog suca, ali je po Italiji isprva sudio razne manje važne utakmice. Te godine se razbolio od rijetke bolesti, zbog koje je ostao bez kose, što mu nije bilo drago, ali je znatno pomoglo njegovoj prepoznatljivosti na terenu.

U sezoni 1988./89. počeo je suditi prve utakmice treće talijanske lige. Na kraju te sezone sudačka organizacija svrstala ga je na četvrto mjesto sudaca treće talijanske lige, zahvaljujući čemu je sljedeće godine dobio mogućnost da sudi utakmice druge lige. Te godine tako se istaknuo da je već nakon pet utakmica druge lige bio prebačen među najbolje talijanske suce, koji su sudili utakmice prve talijanske lige.

I tu se vrlo brzo istaknuo te je 1994. dospio i na međunarodnu listu sudaca i počeo suditi međunarodne utakmice. Prva velika međunarodna utakmica koju je sudio bio je finale nogometnog turnira na Olimpijskim igrama 1996. u Atlanti, u kojem je Nigerija pobijedila Argentinu s 3:2.

Nakon toga nije bilo većeg svjetskog ili europskog nogometnog natjecanja na kojem nije sudio i Collina, na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj, na Europskom prvenstvu 2000., na SP-u u Japanu i Južnoj Koreji 2002., a sudio je i mnogo utakmica Lige prvaka. Postao je ne samo vodeći talijanski nego i međunarodni sudac. Posebno mu je u sjećanju ostala utakmica finala Lige prvaka 1999. u Barceloni između munchenskog Bayerna i Manchester Uniteda, u kojoj je Bayern vodio s 1:0 do samog kraja, Manchester Utd. izjednačio u sudačkoj nadoknadi, te potom pobijedio s 2:1 u produžecima.

Na posljednjem SP-u u Japanu i Južnoj Koreji u pripremnoj fazi bio je određen da sudi vjerojatno najtežu utakmicu natjecanja po skupinama, onu između Argentine i Engleske, zemalja između kojih je stanje vrlo napeto zbog nekadašnjeg Falklandskog rata. Posao je obavio odlično, a Engleska je pobijedila s 1:0 iz jedanaesterca što ga je Collina dosudio a David Beckham realizirao. Potom je dobio čast da sudi i finalnu utakmicu između Brazila i Njemačke te je i za to suđenje dobio samo pohvale.

No Collinina utakmica o kojoj se najviše govori jest ona između reprezentacija Turske i Engleske za kvalifikaciju na EP u Portugalu, odigrana u Istanbulu u listopadu 2003. Utakmica je održana u napetoj atmosferi, jer je bila presudna za obje reprezentacije, a turska policija brutalno je postupala s engleskim navijačima, mnoge protjerujući iz Turske i prije utakmice.

Prvo poluvrijeme prošlo je u vrlo oštroj igri pa je Collina jedva održavao disciplinu na terenu. A kad su nakon završetka prvog poluvremena igrači krenuli prema svlačionicama, u tunelu ispod stadiona došlo je do tučnjave u kojoj je ? kako se vidjelo na videosnimci ? sudjelovalo nekoliko desetaka osoba, među kojima i ključni igrači obiju momčadi. Na toj videosnimci vidi se da je Collina bio u neposrednoj blizini tučnjave i odmah počeo intervenirati.

Iako nije više bio na terenu, počeo je zapovijedati igračima i jedne i druge momčadi, pozvao k sebi engleskog kapetana Davida Beckhama i ključnog turskog igrača Alpaya Ozalana te ih upozorio da će rigorozno postupiti ako smjesta ne smire igrače, što su i učinili. Tada se među igračima čak pročulo da je Collina njih dvojicu isključio iz igre – dok su bili u tunelu. To se pokazalo netočni pa su na igralište u drugom poluvremenu izišli svi igrači obiju momčadi, a utakmica je u mnogo mirnijoj atmosferi završila neriješeno, 0:0, zahvaljujući čemu se Engleska kvalificirala, dok je Turska morala odigrati još dvije dodatne utakmice, a u njima je senzacionalni izgubila od autsajdera Latvije.

Collina je već izabran da sudi na skorašnjem Europskom prvenstvu u Portugalu. On tvrdi da dobar sudac mora paziti na nekoliko stvari. Mora potpuno poštovati pravila i primjenjivati ih u skladu s duhom u kojem su napisana. Mora biti iznimno koncentriran na igru. Collina za sebe kaže da redovito proučava taktiku i način igre svake momčadi kojoj sudi, kako bi znao što ga čeka na terenu. Posebno napominje da sudac mora nastojati suditi što poštenije i točnije, uz napomenu da su i suci ljudi, a da je ljudski griješiti. Tvrdi da je jedna od osnovnih zadaća sudaca da štiti igrače od ozljeda te stoga mora biti strog prema grubijanima na terenu. Smatra da treba štititi i dostojanstvo igrača. Svojedobno je odbio u Piacenzi započeti utakmicu talijanskog nogometnog prvenstva dok se iz gledališta ne ukloni parola koja je rasistički vrijeđala igrača gostujuće momčadi.

Uvjeren je da suci danas mnogo bolje sude nego prije i da je to pridonijelo razvoju nogometne igre, koja je sada kudikamo dinamičnija. On smatra da je danas i teže suditi nego prije, jer su – zbog velikog novca koji se obrće u nogometu – i obveze i odgovornost sudaca veće. Uz to, svaka sudačka greška danas je mnogo uočljivija. Do prije desetak godina samo na vrhunskim nogometnim utakmicama bila bi pokoja televizijska ili filmska kamera, a danas svaku običnu prvenstvenu utakmicu u Europi prati po dvadesetak televizijskih kamera, svaka je povezana s magnetoskopom, pa se svaka sporna situacija može reproducirati iz brojnih kutova i utvrditi svaka sudačka greška. Njih će, kaže Collina, uvijek biti, ali suce zbog pojedinačnih nenamjernih grešaka ne treba osuđivati i proganjati.

Za sebe kaže da – iako je sudio tisuće utakmica a košarka mu je najdraži sport – i dalje uživa u nogometu, pa i kada ne sudi često, odlazi kao gledatelj na utakmice ili ih gleda na televiziji. Najboljim igračima na svijetu smatra Diega Maradonu, Roberta Baggia, Raula, a posebno cijeni Davida Beckhama. Skuplja majice slavnih igrača u kojima su igrali slavne utakmice koje je on sudio. Ima majicu Davida Beckhama u kojoj je lani igrao protiv Argentine, Zinedinea Zidanea s Europskog prvenstva 2000. te Ronalda iz finalne utakmice Svjetskog prvenstva u Japanu.

Komentiraj

Source:Maroje Mihovilović