PRITISAK PRGOMETA I LUSTIGA: Bandić popušta, u Zagrebu spomenik žrtvama ustaškog režima

Iako je zagrebačka skupština donijela zaključak da se gradi spomenik žrtvama Holokausta, zbog pritiska židovske zajednice i HDZ-ovca Drage Prgometa, Milan Bandić po svemu sudeći pristaje da se spomenik posveti žrtvama NDH, što se dosad izbjegavalo

Grad Zagreb je s Udruženjem hrvatskih arhitekata polovicom 2017. proveo Natječaj za izradu idejnog urbanističko-arhitektonsko-oblikovnog rješenja – Uređenje javne površine i oblikovanje spomen obilježja žrtvama holokausta u Branimirovoj ulici u Zagrebu – Spomenik za šest milijuna Židova stradalih u Holokaustu te je ocjenjivački sud, na čelu s predsjednikom Brankom Lustigom, između 38 radova izabrao onaj dvojice autora, akademskog kipara Dalibora Stošića i arhitekta Krešimira Rogine. Novac za izgradnju tog spomenika – šest milijuna kuna – osiguran je a zagrebačka Gradska skupština”glatko” je prihvatila prijedlog da se spomenik izgradi. Jedino je troje zastupnika skupštinskog Kluba Lijevog bloka – Rada Borić, Svibor Jančić i Zlatko Nikolić, jer je četvrti član kluba Tomislav Tomašević bio odsutan – glasovalo protiv izgradnje spomenika na način na koji je predloženo jer su tvrdili kako Zagrebu ne treba spomenik za šest milijuna Židova stradalih u Holokaustu, takav već postoji u Berlinu. Zagrebu treba spomenik svim žrtvama ustaškog režima i zločinačke Nezavisne Države Hrvatske, jer bi se tako najbolje”opravdao” razlog postavljanje takvog spomenika. Kako je rekla Rada Borić, glasala je protiv zbog posvete spomenika, u kojoj stoji da se podiže u”sjećanje na šest milijuna Židova ubijenih u Holokaustu” jer takvom posvetom spomenik ostaje tek”velika gesta”, a da se izrijekom ne komemorira zagrebačke ili hrvatske Židove – a da ne govorimo da se ne komemorira ni Srbe, Rome i ostale protivnike NDH ubijene u logorima, već ih se čini posve nevidljivima.

Međutim, unatoč njihovim obrazlaganjima, zaključak u Skupštini je donesen i odlučeno je da će se spomenik graditi onako kako je prvotno namjeravano. Nedugo nakon izglasavanja tog zaključka u zagrebačkoj Gradskoj skupštini na posljednjoj sjednici prije ljetne stanke, sredinom srpnja, Židovska općina Zagreb objavila je da je zatražila poništenje “sramotne odluke” o podizanju spomenika žrtvama Holokausta u Zagrebu jer smatra da se time želi prikriti istina o stradanjima Židova u NDH. Svjetski židovski kongres također je oštro upozorio da se takav spomenik – na način na koji je predviđeno – ne bi trebao postaviti u Zagrebu jer Hrvatskoj treba spomen-obilježje svim žrtvama ustaškog režima, a ne Holokausta. U dopisu hrvatskim medijima rečeno je da se”Svjetski židovski kongres pridružuje svojoj zajednici u Hrvatskoj u osudi odluke zagrebačke Skupštine, o podizanju spomenika za šest milijuna židovskih žrtava Holokausta kojom se bezočno ignorira aktivna uloga Nezavisne Države Hrvatske za vrijeme ustaškog režima u počinjenju tih zločina tijekom Drugog svjetskog rata.’

Prijedlog za izmjenu spomenika došao je iz Antifašističke lige RH, a taj njihov prijedlog podržao je i Svjetski židovski kongres koji je zaključak zagrebačke Skupštine ocijenio sramotnim

Stoga je Antifašistička liga Republike Hrvatske, organizacija osnovana 2014. godine s ciljem integracije antifašizma u temelje hrvatskog društva te suprotstavljanje svim manifestacijama nacifašizma, uputila zahtjev Gradskoj skupštini Grada Zagreba i predsjedniku Skupštine, HDZ-ovcu Dragi Prgometu, da se izmijeni Zaključak o podizanju spomenika žrtvama Holokausta u Zagrebu te da na postamentu spomenika u posveti umjesto “žrtvama Holokausta” stoji “žrtvama ustaškog režima”. Ligu čine organizacije Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Srpsko nacionalno vijeće, Savez antifašističkih boraca i antifašista, Građanski odbor za ljudska prava, Romsko nacionalno vijeće, Židovska općina/Šoa Akademija, Židovska vjerska zajednica Bet Israel, Vijeće romske nacionalne manjine Grada Zagreba i još neke organizacije. Kako je rekla Vesna Teršelić iz Documente, s kolegama iz židovskih, srpskih, romskih i organizacija za ljudska prava osnovana je Antifašistička liga jer je posebno zabrinjavajuće što se pokušava gurnuti u zaborav, negirati ili relativizirati užasne zločine počinjene od nacifašističkih pokreta i državnih tvorevina, poput Nezavisne Države Hrvatske te ideologija koje su te zločine osmislile i legitimirale. Vesna Teršelič, ujedno i zamjenica predsjednika Antifašističke lige Republike Hrvatske, kaže da Documenta, s drugima u Ligi, zahtijeva da Hrvatska dosljedno primjenjuje ustavne odredbe o pravnoj, demokratskoj, sekularnoj i socijalno osjetljivoj državi. Liga se zalaže za znanstveno i stručno istraživanje povijesnih događaja, zločina rata i poraća utemeljeno na činjenicama, a protiv njihova falsificiranja i povijesnog revizionizma u svim njegovim oblicima, posebice u javnim nastupima i školskim udžbenicima, otvarajući vrata dijalogu svjetonazora u stvaranju tolerantnijega društva.

Vesna Teršelič pojasnila je razloge zbog kojih je Liga uputila ovaj zahtjev zagrebačkoj Gradskoj skupštini:

“Zaključak Skupštine izazvao je nedvosmislenu osudu i židovskih organizacija iz Hrvatske kao i Svjetskoga židovskog kongresa. Židovska općina Zagreb je u pismu odluku skupštine nazvala ‘sramotnom’, tvrdeći da se tim spomenikom ‘želi prikriti prava istina o stradanjima Židova na području NDH’. Temom koja obuhvaća šest milijuna Židova pobijenih diljem Europe, tvrdi Židovska općina Zagreb, ‘želi se umanjiti značaj i težina zločina nad više desetaka tisuća naših članova pobijenih temeljem rasnih zakona u periodu od 1941. do 1945. Godine’. Tražimo da se provede konzultacija sa židovskim, srpskim, romskim i antifašističkim organizacijama, pripremi dopuna zaključka u skladu s njihovim preporukama te Zaključak o podizanju spomenika žrtvama Holokausta preimenuje u Zaključak o podizanju spomenika žrtvama ustaškog režima i kao takav što prije uvrsti na dnevni red sjednice Gradske skupštine Grada Zagreba.”

Vesna Teršelič potvrdila je da su se Antifašističkoj ligi, nakon upućivanja zahtjeva, javili neki od gradskih zastupnica i zastupnika s obećanjem da će u dogovoru s kolegama pripremiti zahtjev za stavljanje izmjene zaključka na dnevni red Gradske skupštine.

Pojasnila je i zašto je važno da se na spomeniku istakne da je spomenik žrtvama ustaškog režima: “Prvotni naziv izmješta odgovornost za počinjene zločine izvan tadašnje Hrvatske. Holokaust je naziv koji se uvriježio za nacistički genocid nad Židovima. Veći dio židovske populacije u NDH nije stradao od nacista nego po ustaškim logorima. Židovi, Srbi i Romi proganjani su na osnovu rasnih zakona donesenih u NDH. Spomenik žrtvama Holokausta ne samo da ne bi uključivao većinu žrtava ustaškog režima koji su žrtvama postali samo zbog svoje etničke ili vjerske pripadnosti, nego bi, s nepodnošljivom količinom licemjerja, i krivnju za pogrom nad Židovima, počinjen u NDH s uporištem na vlastite rasne zakone, prebacio na naciste.

Ako Skupština sprovede prvotno rješenje, Antifašistička liga nastavit će s građanskim akcijama otpora u Hrvatskoj i na međunarodnoj razini kako bi na postamentu spomenika osvanula primjerena posveta: ‘Žrtvama ustaškog režima’. Ta posveta bi bila ispisana na latinici i na jezicima i pismima zajednica žrtava, ćirilicom, jidišem i romskim jezikom.”

Vesna Teršelič objasnila je kome je u interesu da se ne ističe narav ustaškog režima, odnosno da se na ovakav način relativizira karakter tog režima:

“Nije lako pobrojati sve kojima je skrivanje karaktera i zločinačkih djela ustaškog režima te sustavnog poricanja, pa i demoniziranja antifašizma, u zadnjih dvadeset i pet godina postalo dio dnevne političke prakse, pretežno vezanog uz djelovanje nekih predstavnika stranaka desnice te izostanak odlučne reakcije ljevice, kao i uz angažman određenog broja predstavnika katoličkog klera.”

Prema Nacionalovim neslužbenim informacijama, dogodio se preokret – unatoč donesenom zaključku Gradske skupštine, po svemu sudeći usvojit će se prijedlog Antifašističke lige o izmjeni te bi na spomeniku zaista moglo pisati da se odaje počast žrtvama ustaškog režima. No da bi se to dogodilo najprije prijedlog mora biti”službeno” podnesen u Skupštini, odnosno mora ga predložiti neki klub. Rada Borić, zastupnica Lijevog bloka, potvrdila je da je da će opozicija podržati prijedlog Antifašističke lige Republike Hrvatske te da je njezin klub apsolutno zainteresiran da, u dogovoru s SDP-om, službeno zatraži uvrštenje prijedloga na dnevni red Skupštine. Nakon toga bi zastupnici glasovali o tome žele li da se taj prijedlog izmjene uvrsti na dnevni red sjednice, pa bi se išlo dalje s procedurom. Koja je točno procedura i na koji način i u kojem roku bi se to sve moglo dogoditi Nacional nije dobio odgovor, unatoč poslanom upitu i Stručnoj službi Gradske skupštine i predsjedniku Skupštine Dragi Prgometu koji se ispričao jer je bio na stručnom usavršavanju u Barceloni. Objašnjenje zašto skupštinska Stručna služba tri dana nije poslala odgovore Nacional nije dobio.

Rada Borić, zastupnica Lijevog bloka, potvrdila je da će opozicija podržati prijedlog Antifašističke lige te da je njezin klub zainteresiran, u suradnji s SDP-om, da službeno zatraži uvrštenje prijedloga na dnevni red

Unatoč tome što Nacional nije dobio odgovore koji bi pojasnili proceduru, vrlo je izvjesno da će do izmjena na spomeniku doći. Postavlja se pitanje kako je došlo do tog preokreta. Odgovor na to pitanje zapravo je jednostavan – pritisak na gradonačelnika Bandića postao je prevelik i gradonačelnik je po svemu sudeći popustio. Dvojica ljudi bila su”najaktivnija” u tom lobiranju prema Bandiću koja su, očito, dovela do toga da prvi čovjek mijenja odluku. Jedan je Branko Lustig, dvostruki oskarovac koji je i sam kao Židov preživio užase Auschwitza i još nekolicine nacističkih logora. Kako kažu Nacionalovi sugovornici, židovska organizacija je, s punim pravom, vršila pritisak na njega da stvari pokuša promijeniti. Drugi je čovjek, možda iznenađujuće, ali za bolje poznavatelje prilika u Skupštini i ne toliko, Drago Prgomet. Predsjednik gradske Skupštine, koji je na to mjesto došao nakon iskompromitiranog Andrije Mikulića, posve je drugačiji tip HDZ-ovca, čovjek koji svemu pristupa racionalnije i pristojnije, kažu mnogi zastupnici iz oporbe. Prgomet je, saznaje Nacional, taj koji je zapravo konačno”presudio”. Za Nacional je u SMS poruci rekao:

“Kao što znate Skupština je prihvatila odluku o izgradnji spomenika na prijedlog gradonačelnika i to glasovima većine i dijela oporbe. Nakon toga smo dobili prijedlog o kojem govorite i o tome još nisam razgovarao s predlagateljem niti gospodinom Lustigom jer sam bio na stručnom usavršavanju u Barceloni.”

Boris Milošević, predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba, kaže da je Srpsko narodno vijeće jedan od osnivača Antifašističke lige Republike Hrvatske koja je u vrijeme osnivanja mišljena kao široka platforma sačinjena od različitih udruga i pojedinaca čiji je zajednički imenitelj prije svega svijest o sve opasnijim trendovima fašizacije našeg društva. Zahtjev koji je prema zagrebačkoj Gradskoj skupštini uputila Liga, Milošević smatra u skladu s ciljevima Lige, a među njima jedan od važnijih je svakako suočavanje s poviješću nasilja, osobito onom Drugog svjetskog rata. Milošević je rekao i što očekuje od Skupštine:

“Očekivanja jedne manjinske organizacije odnosno koordinacije u našem slučaju prema bilo kojim vlastima u ovoj zemlji, bile one gradske ili županijske ili državne, jeste poštivanje zakonskih propisa, pružanje dobrih primjera drugima i jasna osuda svega što ponižava ljudsko dostojanstvo kako Hrvata tako i građana svih drugih nacionalnosti u ovoj zemlji. Na žalost, stvarnost koju živimo vrlo često demantira naša očekivanja. Smatramo da bi se u slučaju prihvaćanja zahtjeva Antifašističke lige otvorio prostor za razgovor ne samo na ovu temu već i generalno razgovor o odnosu prema baštini koja komemorira žrtve Holokausta na prostorima NDH, a nalazi se s jedne strane u nemilosti sustava, a s druge u milosti zainteresiranih udruga i pojedinaca koji naravno ne mogu raspolagati niti jednakim sredstvima niti vremenom onako kako bi se to očekivalo od odgovornih institucija.”

Milošević je pojasnio zašto je za srpsku zajednicu važno istaknuti da se radi o žrtvama ustaškog režima:

“Važno je zato što je to jedini način autentičnog sjećanja na njih. Naime, odlazak naših političara u Yad Vashem u Izraelu ili stratišta židovskog naroda pod Trećim Reichom posve su neuvjerljivi ako znate da nisu u stanju u svojoj domovini razumjeti i izgovoriti stravični karakter i posljedice Drugog svjetskog rata. Što se tiče zahtjeva da se na postamentu upotrijebe tri jezika u tekstu, moram reći da ako žrtvama ne priznajete pravo na sva njihova obilježja, ako ne poznajete njihove živote prije momenta progona, deportacije, mučenja u logorima ili prije momenta neposrednog terora na kućnom pragu, onda se vi zapravo ne sjećate već uveliko zaboravljate. Hrvatska je to dopustila i danas nosimo teret tog zaborava.”

Ono što bi, unatoč tome što je odlučeno da se spomenik mijenja, odnosno da će umjesto”Holokausta” na njemu pisati”ustaški režim”, moglo biti problematično jest činjenica da procedura neće biti baš tako jednostavna. Prva prepreka je ta da, saznaje Nacional, gradonačelnik Bandić ne želi da ispadne kako su on ili njegov klub prihvatili prijedlog oporbe. Stoga će se s ovim izmjenama ići, smatraju Nacionalovi sugovornici, ili za neka dva mjeseca kao prijedlog Kluba Milana Bandića s možda nekim izmijenjenim elementima ali suštinski isti, ili će Bandić odluku o izmjenama na spomeniku donijeti Aktom gradonačelnika. Iako se to ne događa često, u povijesti se takvo što događalo i ne bi ovo bio nikakav presedan. Nedavni primjer takve prakse je prijedlog Radničke fronte kad su u pitanju bili oprosti računa za komunalne usluge najsiromašnijim građanima. I tad je taj prijedlog bio odbijen, ali je dva mjeseca poslije Klub Milana Bandića Skupštini predložio vrlo slično rješenje koje je na kraju i prihvaćeno.

Unatoč neslužbenim ali provjerenim informacijama Nacionala da se ide u izmjene na spomeniku, Rada Borić smatra da je takvo što moguće, ali ipak kod nje postoji mala sumnja. Prvi razlog zbog kojeg se kod nje javlja sumnja u pozitivan ishod jest to što, kako kaže, Bandić stalno radi i na jačanju svog desnog biračkog tijela, ali i na jačanju odnosa s Katoličkom Crkvom. Drugi razlog zbog koje se kod Rade Borić javlja sumnja jest taj što bi takva izmjena vjerojatno značila i mijenjanje natječaja prema kojem se izabrao pobjednički rad. Za mišljenje o tome Nacional je pokušao dobiti jednog od autora, arhitekta Krešimira Roginu, ali nije se javio niti je odgovorio na poruke.

Niti stručna služba zagrebačke Gradske skupštine ni Krešimir Rogina, autor spomenika, nisu odgovorili Nacionalu na upit, pa procedura prema kojoj bi se išta na spomeniku mijenjalo nije posve poznata

Inače, kako je objašnjeno u obrazloženju Skupštine, Spomenik žrtvama Holokausta gesta je sjećanja na šest milijuna Židova stradalih u Holokaustu s porukom da se prošlost ne ponovi. Holokaust je sustavan i organiziran progon Židova koje su počinili Treći Reich i njihovi saveznici od 1933. do 1945.: “Prije deportacije, Židovima je rečeno da se spakiraju i sa sobom ponesu samo najnužnije stvari. Progon iz svojih domova žrtvama je nudio barem utjehu da sa sobom mogu ponijeti ono najdragocjenije. Redukcija prtljage svela je čitav dotadašnji život čovjeka na jedan kofer. Po dolasku na kolodvor, nacisti su im naredili da ih ostave, s obećanjem da će im biti poslani, a zarobljenici su im u nadi vjerovali. Ideja spomenika s oko tri stotine kofera na zagrebačkom Glavnom kolodvoru kao mjesta odlazaka i dolazaka esencija je prisutne odsutnosti i metafora otetih života. Jedan od koraka u procesu oduzimanja humanosti statusa bio je oduzimanje osobnih stvari, dragocjenosti i uspomena. Koferi su spomen njihovoj oduzetoj ljudskosti.

Spomenik je sastavljen od dva osnovna elementa betonskog postamenta i željeznog Spomenika. Oblikovno je Spomenik koncipiran kao zid od kofera koji stvara i snažnu asocijativnu vezu sa “Zidom plača” u Jeruzalemu. Kompozicija Spomenika je zid kofera postavljen na horizontalu betonsku monolitnu ploču iscrtavan u formu monumentalnog groba. Spomenik čini monolitna, horizontalna, tamno siva betonska ploha dimenzija oko 300 četvornih metara, debljine 35 cm, izdignuta pet cm iznad hodne plohe. U beton je utisnuto šest milijuna sitnih Davidovih zvijezda, nepravilno u svim smjerovima, većim valjkom s uzorkom, jedna preko druge. Spomenik je koncipiran kao longitudinalan nepravilan zid pred rušenje načinjen od Cor-Tena, dimenzija 7 x 11 metara, debljine 1.60 m, apstraktno i dramatično posložen od velike količine kofera raznih dimenzija. Svaki kofer pojedinačno je sastavljen od 2 dijela, kape i tijela, Cor-Tena debljine 1-2 mm te su tako međusobno svi povezani i statički neupitni. Cor-Ten je suvremeni kiparsko-arhitektonski materijal koji se često koristi zbog estetike, njegove dugotrajnosti i lakog održavanja.”

Taj bi spomenik trebao biti postavljen u Branimirovoj ulici, ispred glavne pošte, na ulazu u Glavni kolodvor, uz dozvolu infrastrukture na čijoj će se površini postaviti. Takav će spomenik, ako će se prihvatiti prijedlog Antifašističke lige Republike Hrvatske, autori očito morati prerađivati ili će se ići na novi natječaj. Koliko god to komplicirano zvučalo, Nacionalovi sugovornici vjeruju da će gradonačelnik Milan Bandić pronaći način da izbjegne novi natječaj, a da rješenje bude slično onome što je Antifašistička liga predložila.

Komentiraj