Skladatelj, interpretator šansone, tekstopisac, aranžer i likovni umjetnik, u glazbenom opusu najpoznatije su mu skladbe koje se vežu uz Zagreb. A još smo tamo daleke 1985. godine čitali u časopisu Studio:

“Zvonko Špišić pripaljuje tko zna koju po redu cigaretu toga dana. Svuda oko nas je Trešnjevka. I u sobi u kojoj se 1937. godine rodio i u okolnim dvorištima u koja ulazi prvi sumrak, u kloparanju tramvaja koji Končarevom odlazi u veliki grad. Kažu da svaki grad ima svog pjevača. Ali nijedno predgrađe nema pjevača kao Trešnjevka. Nezaobilazna tema svakog razgovora sa Zvonkom Špišićem. On se od nje ne odvaja. Od prvoga dana. I priča kako je još 1935. godine kuća u kojoj sada stanuje bila predviđena za rušenje, a danas je, eto, prošla ‘prijemni’ kod gradskih urbanista i uvrštena je u urbanističke planove, tj. ostaje tu gdje jest.
Priča o dojučerašnjem selu pokraj Zagreba, koje je grad odavno opkolio šireći se po ledinama, ali nikada nije i asimilirao. Trešnjevčani i danas govore odlazeći prema centru da ‘idu u grad’, iako je grad svuda oko njih.

‘Dobri duh periferije. To je Trešnjevka!’,  govori Špišić. ‘Poseban senzibilitet ljudi iz susjedstva, koji me zovu na kavu i koje ja pozivam kad mojoj ženi uspiju kolači. Ljudi koji sudjeluju u svemu što se u mojoj obitelji događa, žalosno ili sretno. Trešnjevka je jednostavnost života. A najteže je živjeti jednostavno.’ “