Zanimljivo sjećanja na velikog glumca dao je teatrolog Boris Senker:

“Relju Bašića upoznao sam kao filmskoga glumca. Gledao sam ga, tada još niži pučkoškolac, na festivalu u pulskoj Areni kao negativca Žutog, odnosno Štakora u dječjem filmu ‘Milioni na otoku’ Branka Bauera. Mutne, ali ne do kraja izbrisane slike iz tog filma – ipak, bio je to velik, neponovljiv doživljaj: gledati s nekoliko tisuća ljudi u Areni film o avanturama dječaka, taman mojih vršnjaka, kojima novac dobiven na sportskoj kladionici pokušava oteti tipični ‘žmukler’ – osvježio sam ovih dana na internetu gdje je cijeli film dostupan.

Kao kazališnoga glumca upoznao sam ga pak posredno, putem televizije, godine 1964. Tad sam već bio gimnazijalac. Naime, u dane premijere Mjere za mjeru u režiji Koste Spaića, kojom je Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu obilježilo 400. obljetnicu bardova rođenja, televizija je u nekoj emisiji, vjerojatno jednoj od nedjeljnih, ‘mozaičkih’, ugostila Relju Bašića kao Pompeja i on je, maskom i kostimom pretvoren u grotesknu klaunovsku figuru goleme stražnjice, odigrao prizor u kojemu, s golemom sjekirom u ruci, na maloj jabuci uvježbava smaknuće. Neizbrisivi su u pamćenju ostali nelagoda, isprika, obzir kojima se on obraća toj jabučici projicirajući u nju još neprisutna osuđenika na smrt.”