PRIJE PET GODINA NAJAVLJENO: 900 milijuna eura za povratak Ine pod hrvatsku kontrolu

Objavljeno u Nacionalu br. 974, 27. prosinac 2016.

Premijer Andrej Plenković s Viktorom Orbanom završit će pregovore o otkupu Molova udjela u Ini, što će biti treća i završna faza pregovora o povratku Ine pod dominantni upravljački utjecaj Hrvatske. Prva faza bit će tiha diplomacija, a potom će se u pregovore uključiti najkompetentniji pregovarači

Hrvatski premijer Andrej Plenković osobno će završiti pregovore sa svojim mađarskim kolegom Viktorom Orbanom o otkupu Molova udjela u Ini. To bi trebala biti završna faza pregovora o procesu povratka Ine pod dominantni upravljački utjecaj hrvatske države ili konzorcija koji će tom tvrtkom upravljati tako da neće, poput Mola, godinama sustavno ignorirati preuzete ugovorne obveze i Inu pretvarati u svoju lokalnu podružnicu podređenu mađarskim energetskim interesima.

Izvor blizak vrhu Vlade Nacionalu je na Božić otkrio da Vlada namjerava preuzeti kontrolu nad Inom, koliko za Molove udjele namjerava inicijalno ponuditi te da se planira pregovarati. Pregovori će započeti doslovce odmah. U prvoj fazi bit će to na razini tihe diplomacije, odnosno povjerljivih kontakata posebnih izaslanika. Potom se u pregovore planira uključiti najkompetentnije dostupne pregovarače, kako iz političkih, tako i iz poslovnih i savjetodavnih krugova. U trećoj, završnoj fazi, pregovore bi trebali okončati Plenković i Orban.

Već od samog početka pregovori će se tretirati kao proces od prvorazrednog značenja za zaštitu nacionalne sigurnosti hrvatske države. Drugim riječima, Mol u Hrvatskoj više nije poželjan strateški partner i tako će se prema njemu država i ophoditi.

Prema tvrdnjama tog izvora, Vlada inicijalno za otkup Molovih dionica Ine planira ponuditi najviše 900 milijuna eura. Smatra se da toliko trenutno tržišno vrijedi taj dionički paket, a dijelom je cijena zasad tako procijenjena i zbog posljedica koje je na poslovanje Ine ostavilo višegodišnje samovoljno ponašanje Mola.

Mađarski Mol postao je smetnja hrvatskoj nacionalnoj sigurnosti, zbog čega bi se i druge mađarske tvrtke u Hrvatskoj mogle suočiti s poteškoćama u realizaciji svojih poslovnih interesa na hrvatskom tržištu

Vlada još uvijek nije precizno razradila model prema kojem bi se odvio otkup Molovih dionica. Međutim, izvor blizak hrvatskom političkom vrhu tvrdi da će se pokušati formirati konzorcij od više potencijalno zainteresiranih strana. Među njima se spominju obvezni mirovinski fondovi. Tvrdi se da njihov angažman u toj transakciji ne bi utjecao na razinu hrvatskog državnog duga. Osim toga, moguće je da će se u projekt otkupa uključiti i HEP. Ako bi se to dogodilo, tada bi djelomice raslo državno zaduženje. Osim toga, kao potencijalni investitor spominje se i Adris grupa, ali i jedan strani investitor iz zapadnih zemalja, koji u svom vlasničkom portfelju ima skladišta za naftu i naftne derivate. Sa svima njima, uključujući i potencijalnog stranog investitora, već su uspostavljeni kontakti, ali će se oni sada ubrzati i intenzivirati.

O svemu navedenome hrvatski politički vrh već je započeo izravno informirati svoje strateške inozemne političke saveznike. Plenković vjeruje da će pregovarački proces s Molom biti uspješan, zato što vjeruje da bi tijekom tih pregovora mađarska strana mogla shvatiti da bi to moglo dodatno olakšati poziciju Zsolta Hernádija, koji je u Hrvatskoj optužen da je dao mito bivšem premijeru Ivi Sanaderu kako bi Mol zauzvrat dobio dominantna upravljačka prava u Ini. Plenković vjeruje da će pregovarački proces s Molom biti uspješan, dijelom i zato što vjeruje da je Mađarskoj bitan sveukupni odnos s Hrvatskom.

Drugim riječima, Mađarskoj bi se trajno zatvorila vrata suradnje s Hrvatskom, ne uspiju li najavljeni pregovori zbog opstrukcija s mađarske strane. Slično bi se dogodilo i ako bi Mol odlučio prodati svoj dionički paket Rosneftu ili nekoj drugoj ruskoj naftnoj kompaniji. Strateške inozemne političke saveznike precizno će se informirati o tomu da Hrvatska od Ine opet želi stvoriti jaku nacionalnu, ali i regionalno utjecajnu tvrtku. Naročito će se u tom kontekstu ponovo pokušati maksimalno zaštititi interesi koje Ina ima u Siriji.

Strateški hrvatski politički saveznici bit će informirani o tomu da se Plenković na taj potez odlučio iz više razloga. Prvo da bi zaštitio nacionalne energetske interese koji nisu u suglasju s mađarskim prioritetima kojima su u prilog išli brojni poslovni potezi koji su se u Ini godinama povlačili pod dominantnim utjecajem mađarskog Mola. Potom kako bi se zaštitili interesi hrvatskih radnika, naročito u dijelu rafinerijskog poslovanja. Primjerice, Nacional je početkom prosinca dobio uvid u tajne i strogo čuvane podatke o poslovanju Rafinerije Sisak. Ona je u 2015. ostvarila dobit od najmanje 14 milijuna dolara, a u samo tri mjeseca rada 2016. Molu je donijela novih 35 milijuna. Mol je putem raznih knjigovodstvenih manipulacija prikazuje kao kroničnog gubitaša s minusom od 300 milijuna kuna, kako bi opravdao njezino zatvaranje. Dokumenti koji su dostavljeni Nacionalu otkrivaju da ta Inina rafinerija koju mađarski MOL želi ugasiti i pretvoriti u “logističko-distributivni centar”, ne samo da ne posluje s gubitkom, nego s dobiti koja bi se čak i u sadašnjim uvjetima mogla višestruko povećati kad bi postojao interes mađarskog strateškog partnera. O tome da to mađarskom MOL-u nije interes, svjedoče i dva ugovora o uvozu koja je Ina potpisala s MOL-om, a koja je Nacional također ekskluzivno dobio na uvid. Iz tih ugovora, koji su označeni kao strogo povjerljivi, jasno je da je Ina od mađarskog MOL-a samo na jednoj stavki – poluproduktu VGO (Vacuum gas oil), vrsti teškog naftnog ulja koje se koristi za podmazivanja u specifičnim procesima – samo u srpnju prošle godine uvezla vrijednosti od milijun eura, a u kolovozu prošle godine 900 tisuća eura.

Moguće je da će se u projekt otkupa uključiti i HEP. U tom slučaju raslo bi državno zaduženje. Kao potencijalni investitor spominje se i Adris grupa, ali i jedan strani investitor sa zapada

To je samo dio gospodarskih razloga zbog kojih se Plenković odlučio za otkup dionica Ine od Mola. Mol se posljednjih godina, unatoč preuzetim ugovornim obvezama, prvenstveno ponašao kao multinacionalna kompanija sa svojim prioritetnim poslovnim interesima, koje nije prilagođavao onomu što bi strateški bilo najbolje i za Inu, čiji je strateški partner. Pritom u realizaciji svojih poslovnih interesa, koji nisu kompatibilni s Ininima, nije birao sredstva.

Više je Plenkovićevih suradnika procijenilo da je najavom otkupa Ininih dionica od Mola, Plenković povukao politički potez koji će obilježiti njegov premijerski mandat. Neki od njih smatraju da se tu počinju nazirati i Plenkovićevi državnički kapaciteti. Plenković je još sredinom kolovoza u Nacionalu u ekskluzivnom intervjuu posvećenom samo Ini, među ostalim, izjavio: “Kao hrvatski premijer insistirat ću i učiniti sve da osiguram jedinstvene i konzistentne hrvatske stavove u pogledu stretegije razvoja Ine, što posljednjih godina nije bio uvijek slučaj i što je mađarski partner često pokušavao koristiti. Ina nije bilo koja tvrtka ili trgovačko društvo, nego tvrtka od nacionalnog interesa jer njezine rezerve nafte i plina te sposobnost njihove proizvodnje određuju energetsku neovisnost Hrvatske. To znači da mi kao država želimo ulaganja u nove koncesije radi povećavanja rezervi nafte i plina, modernizaciju kapaciteta prerade, pokretanje novih poslovnih aktivnosti sukladno najnovijim trendovima u naftnoj industriji i kontinuirano jačanje kvalitete, znanja i vještina Ininih zaposlenika. A to nisu samo naše želje, već i obveze Mola utvrđene dioničarskim ugovorom. Hrvatska s Molom ima poslovno partnerstvo u Ini, ali očekujem da i mađarski partner shvati i razumije posebnosti dioničarskog partnerstva u kojem je dioničar država.”

Postoje i oni koji smatraju da se Plenković zaletio s izjavom o otkupu dionica od Mola, jer tvrde da unatoč najavi da hrvatska strana nije uspjela u arbitražnom postupku, to ne znači da Mol može ignorirati obveze preuzete dioničarskim ugovorom. Smatra se da je Plenković time Molu omogućio početnu pregovaračku prednost, ali i da mađarski utjecaj u Hrvatskoj dodatno jača u svjetlu činjenice da je mađarska OTP banka nedavno otkupila 100 posto udjela u Splitskoj banci. Ta je banka članica grupe Societe Generale, koja je peti najveći igrač na hrvatskom bankarskom tržištu. Time bi tržišni udio OTP banke u Hrvatskoj porastao na 10 posto. Financijsko zaključenje transakcije očekuje se u ljeto 2017.

Vlada inicijalno za otkup Molovih dionica Ine planira ponuditi najviše 900 milijuna eura jer se smatra da taj paket toliko vrijedi na tržištu. Mol u Hrvatskoj više nije poželjan partner i tako će se prema njemu ophoditi

Međutim, u svjetlu činjenice da je mađarski Mol postao smetnja hrvatskoj nacionalnoj sigurnosti, neki izvori tvrde da bi hrvatska država mogla prouzročiti znatne poteškoće u realizaciji brojnih drugih poslovnih interesa mađarskih tvrtki na području Hrvatske. Među ostalim, jedan dio poslovnih izvora tvrdi da takvo kompliciranje odnosa ide u prilog PPD-u u ambicijama da preuzme kutinsku Petrokemiju, jer država vjerojatno neće pozdraviti ulazak stranog, posebice mađarskog kapitala u tu tvrtku. Kada su u pitanju nove okolnosti i poteškoće koje se mogu proizvesti ostalim mađarskim investitorima u Hrvatsku, Nacionalu su prezentirani i neki mogući scenariji.

“To je nešto što se relativno lako može proizvesti. Međutim, to se može raditi na mudre kapilarne načine, tako da se sigurno neće moći povezati ni s kakvom državnom politikom. U svemu ohrabruje što se u Hrvatskoj počeo stvarati zametak reciprociteta u ponašanju u odnosu na ostatke mađarskih kolonijalnih refleksa iz prošlosti. Izgleda da se u Hrvatskoj već na početku Plenkovićeva mandata stvorio neočekivani konsenzus, koji bi on mogao politički kapitalizirati. Posve je to suprotna situacija od one u kojoj bi se Hrvatska našla da joj je na čelu bio Karamarko. On bi vjerojatno pognuo glavu i rekao da se moramo drugačije dogovarati s mađarskim predstavnicima”, zaključio je za Nacional izvor blizak Vladi.

Uz sve navedeno, hrvatski politički vrh svoj dodatni optimizam temelji i na još nečemu. Tvrdi se da su iz EU-a primili izraze zabrinutosti zato što je Ustavni sud srušio pravomoćnu presudu bivšem premijeru Ivi Sanaderu. Ako bi to bilo točno, pokazivalo bi da i u visokim međunarodnim političkim krugovima također raspolažu indicijama o korupciji na visokim pravosudnim razinama u Hrvatskoj, koje su možda i presudno utjecale na negativni ishod arbitražnog postupka s Molom kada su u pitanju ključni hrvatski državni interesi u Ini. A sve to pokazuje da bi daljnji pravosudni tijek tog postupka čije je ponavljanje naloženo, također mogao imati utjecaja na najavljene pregovore o otkupu dionica Ine od mađarskog Mola.

Komentiraj