PRIJE DESET GODINA PRED BANKROTOM: Ujedinjeni problemi Zagrebačkog holdinga

Autor:

23.05.2020., Zagreb - U znak zahvalnosti za angazman u vremenu epidemije koronavirusa i potresa koji je zadesio Zagreb, Milan Bandic, u drustvu suradnika, obisao je fontane u Ulici Hrvatske bratske zajednice koje su zasvijetlile u znaku Cistoce. Prije obilaska fontana, gradonacelnik je isprobao voznju smetlarskog tricikla.
Photo: Borna Filic/PIXSELL

Borna Filic/PIXSELL

Objavljeno u Nacionalu br. 818, 2011-07-19

KOMUNALNI DIV svojim je novcem omogućavao strankama izborne pobjede u Zagrebu, a danas je tvrtka pred bankrotom, opterećena viškom zaposlenih i minusom u blagajni, nenaplaćenim potraživanjima i kreditima s visokim kamatama

Procjenjuje se da će dobit Zagrebačkog holdinga na kraju 2012. biti milijardu kuna prije poreza, što je 300 posto više od dobiti za 2008.“ To je rečenica iz studije međunarodnog konzultanta Deloittea o nužnim promjenama u upravljanju Zagrebačkim holdingom, tvrtkom u vlasništvu Grada Zagreba, sedmom po veličini tvrtkom u Hrvatskoj i najvećim komunalnim poduzećem. Analiza je napisana prije tri godine kao poticaj za reforme u Holdingu, od boljeg sustava upravljanja novcem, ljudima i imovinom, pa do usmjeravanja na osnovnu djelatnost i stvaranje učinkovite uprave s jasnom podjelom odgovornosti. Prošlog je tjedna usvojeno izvješće o reviziji poslovanja Holdinga za prošlu godinu, ali revizori su dali uvjetno mišljenje. Tvrtka je prošlu godinu završila u gubitku od gotovo pola milijarde kuna, a revizori ističu i da brojni ugovori o najmu s Gradom nisu dobro vođeni. No, da jesu, Holding bi imao dodatnih 69 milijuna kuna gubitaka.

Ni revizori nisu uspjeli utvrditi točno stanje zaliha u ovoj megatvrtki. Zbog toga ni Nadzorni odbor nije podržao izvješće Uprave Holdinga, kojoj je na čelu Ivo Čović. Očito, kad je Deloitte radio svoje procjene, nije računao da će, uz krizu, politički sukobi Milana Bandića i SDP-a s partnerima zaustaviti reforme i dotok novca. Zagrebački holding danas, pet i pol godina nakon osnutka, samo u prvoj polovini ove godine ostvario je dodatni gubitak od 200 milijuna. Prihodi su lani bili 600 milijuna kuna manji nego te 2008. i iznosili su oko 3,8 milijardi. Očekivani gubitak na kraju ove godine opet je oko novih pola milijarde kuna. iako je Uprava planirala ostvariti prihod od 4,5 milijardi kuna te producirati dobit – minimalnu, ali dobit. PROŠLOG TJEDNA Holding je platio oko 130 milijuna kamata na obveznice, a novac za to i otplatu kredita podignutih lani stigao im je preko novog, 290 milijuna kuna vrijednog kratkoročnog kredita. Već drugu godinu žive od onog što financijski stručnjaci smatraju putem u propast – dignu novi kredit svakih nekoliko mjeseci da plate kamate i prošlogodišnji kredit. Uprava Holdinga, premda ga je uspjela smanjiti, ne može isplatiti ni regres od 1500 kuna, koji će isplaćivati u nekoliko rata. Sindikati su nam potvrdili da zbog toga, kao i zbog neisplaćivanja jubilarnih nagrada, planiraju čak i raskinuti aneks temeljnog kolektivnog ugovora koji im je ionako smanjio radnička prava. Holding je i Crobenzu već mjesecima dužan 36 milijuna kuna za gorivo pa bi im uskoro dug mogao biti ovrhom skinut s računa. To su samo neki primjeri Holdingovih dugova i, da se ne radi o komunalnom divu, nego o privatnoj tvrtki, dosad bi već netko pokrenuo stečaj.

ZAGREBAČKI HOLDING je do krize bio najmoćnija financijska poluga koju je neki grad mogao zamisliti. Jeftino se zaduživao, pa čak i kad je počela kriza. U ime svog vlasnika Grada Zagreba podizali su stanove, škole, vrtiće, kupovali autobuse i tramvaje… Preko njega su i Bandić i SDP dobivali izbore. Pred ove parlamentarne izbore postao je meki trbuh SDP-a: na kritike koje SDP upućuje programu gospodarskog oporavka HDZa, ovi odgovaraju da bi SDP upravljao državom kao Holdingom: „Ako u njemu ne možete riješiti probleme, kako ćete u državi?“ Uostalom, nedvojbeno će HDZ uzeti Holding kao primjer nesposobnosti SDP-a i pri tom prešutjeti da je Milan Bandić vodio glavnu riječ u Holdingu do prije godinu i pol. Holding je dovoljno velika i poznata kompanija u cijeloj Hrvatskoj i njen neuspjeh daje moćno oružje oponentima. Zasad tu strategiju zdušno vježba zagrebački HDZ. Na svakom zasjedanju Gradske skupštine, sva pitanja HDZ-a na aktualnom satu usmjerena su prema poslovanju Holdinga, a napadi na Bandića potpuno su prorijeđeni. Iako to ne žele potvrditi, već je poznato da bi se HDZ lakše dogovorio s Bandićem, koji će također na parlametnarne izbore, a glavna taktika je izbiti što više glasova SDP-u. Prošlog mjeseca HDZ je tri puta na Skupštini zatražio ostavku SDP-ovca Ive Čovića s mjesta predsjednike Uprave Holdinga – zbog klijentelističkog zapošljavanja, nesposobnosti da proda stanove u portfelju tvrtke te zbog propadanja Autobusnog kolodvora. I svaki mjesec prije bilo je slično.

„Doveli su Holding na rub bankrota, a grad u blokadu, pa građanima mora biti jasno da bi isto učinili u državi, unatoč lijepim obećanjima“, kaže Margareta Mađerić, predsjednica kluba zastupnika HDZ-a. Premda se preko državnih tvrtki izvlačio novac za HDZ, oni su u Holdingu našli adut koji treba pokazati da SDP i oporbena koalicija nisu nikakva alterntiva. SDP i HNS, koji su nositelji državne koalicije, ali vode i glavnu riječ u Holdingu, zasad odgovaraju šutnjom ili prebacivanjem odgovornosti na Bandića. Iako je nekoliko SDP-ovaca i HNS-ovaca neslužbeno potvrdilo da su nezadovoljni funkcioniranjem Holdinga, odlučili su „ne talasati“ do izbora, da se Holding što manje pojavljuje po medijima u ikakvom, a pogotovo negativnom kontekstu.

POGOTOVO NAKON što je proljetos Davor Bernardić, šef gradskog SDP-a, solirao i kao šef Skupštine Holdinga mimo Ive Čovića tražio izvješća od vodititeljima 19 podružnica u sastavu tvrtke. Samoinicijativno je predložio i sedam koraka reforme – od osnutka agencije za kadrove preko sustava upravljanja imovinom do prefokusiranje na energiju i komunalnu aktivnost. Nakon toga je dobio packe od predsjednika SDP-a Zorana Milanovića koji štiti Čovića. Zasad iz SDP-a stižu samo najave da će se u Holdingu voditi posve nova politika i provesti reforme – ali tek nakon izbora. Bilo kakvi potresi u predizbornom razdoblju im ne odgovaraju pa će sljedećih mjeseci sve biti gurano pod tepih. Iako je čak i Nadzorni odbor prozvao Čovićevu politiku, o tome nitko od članova neće javno reći ni riječi. U NO-u sjede – formalno nestranački, ali SDP-ovi – Ivo Družić, profesor Ekonomskog fakulteta, i Anđelka Buneta, ekonomistica i dobitnica nagrada za menadžericu godine, zatim HNS-ov ekonomski strateg Dragan Kovačević te neovisni zastupnik i profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta Josip Kregar. Koliko se prema javnosti želi prikazati da je u tvrtki sve u redu, svjedoči i to što je u planu poslovanja za ovu godinu Čović predložio gubitak više od 200 milijuna kuna, iako je i to bilo optimistično. U zadnji trenutak, kako bi se stvorila bolja slika, usvojen je plan s dobiti od nekoliko tisuća kuna: jednostavno su ubačeni veći prihode od prodaje stanova.

DUG, KOJI SADA S KAMATAMA iznosi oko 7,5 milijardi kuna, nastao je najviše 2007. i 2008. kad je Holding vodila uprava na čelu sa Slobodanom Ljubičićem, tadašnjom desnom rukom Milana Bandića. Izdane su obveznice vrijedne 2 milijarde kuna, podignut kredit od 900 milijuna, pa zatim još pola milijarde, te niz manjih (100, pa 150 milijuna za investicije). Na leasing je uzeto novih 70 tramvaja i 214 autobusa vrijednih više od dvije milijarde kuna. No najvažnije je da je novac od obveznica, umjesto u izgradnju plinovodne i vodovodne mreže, uglavnom otišao na kupnju zemljišta i gradnju vrtića, škola i stanova. Bandiću se već počeo prazniti proračun, a Holding, za razliku od Grada, nije imao limite zaduživanja. Kad je Bandiću nedostajalo novca u proračunu za pokrivanje investicija, prodao je Holdingu zemljište bivše mesne industrije Zagrepčanka i Tvornice željezničkih vozila Gredelj. Umjesto da je 900 milijuna kuna potrošeno na nove priključke koji bi generirali prihod, Holding ih je dao za mrtvi kapital. Nadalje, izgrađeno je naselje u Sopnici vrijedno više od 2,5 milijarde kuna, a i sada je 500 stanova prazno. Aubusi i tramvaji su kupljeni pred izbore, ali da se loše planiralo, svjedoči banalan primjer: oko 40 novih autobusa na plin stoji na skladištu jer nije izgrađena nova punionica autobusnih rezervoara. Rate svih tih obveza redovito stižu i iznose oko 700 milijuna kuna godišnje. Ivi Čoviću treba dugoročni kredit od barem milljardu kuna kako bi uspio da tvrtka dođe do daha. Agencija Standard and Poors srušila je Holdingov kreditni rejtnig na razinu „smeća“, pa će i svako novo izdavanje obveznica ili kredit biti sve skuplji. Međutim. Nadzorni odbor Čoviću ne dopušta dugoročno zaduženje: već godinu dana traže od njega planove restrukturiranja, da smanji troškove i kreira sustav za upravljanje imovinom. Kako on to ne uspjeva, zadužuje se kratkoročno za servisiranje obveza jer mu za to ne trebaju dozvole Nadzornog odbora. Ali to je tek dio opće krize upravljanja Holdingom. Kad su Milan Bandić i Slobodan Ljubičić 2006. osnovali Holding, u njemu su zapošljavali razne podobnike – od čuvenog slučaja Bandićeva mesara koji je postao kontrolor u Tržnicama, pa do bivših gradskih zastupnika, poput Joška Morića, Nenada Ivankovića, Stipe Tojčića i Pere Kovačevića. Kad je prije tri godine Ljubičić morao napustiti Holding zbog afere Zagrebačke ceste (u kojoj je pretučen direktor Cesta Igor Rađenović), na inzistiranje Zorana Milanovića na čelo tvrtke dođao je Ivo Čović te se uskoro sukobio s Bandićem. Nije ga htio slušati, iako je Bandić jedini predstavljao Grad Skupštini Holdinga. Situacije je rezultirala Čovićevim dovođenjem svojih ljudi, funkcije su udvostručene, a ni jedna reforma nije provedena. Jedino pozitivno bilo je zaustavljanje daljnjih neisplativih investicija koje je forsirao Bandić. Kad je krajem 2009. Bandić otišao iz SDP-a, njegova bivša stranka uspjela ga je razvlastiti u Holdingu. Godinu i pol su trajali dvovlašće i podmetanja, a o tvrtki se najmanje brinulo. Kako Holding oko trećinu svojih prihoda ostvaruje iz gradskog proračuna, gradonačelnik je jednostavno prestao plaćati subvencije i već obavljene radove na održavanju grad, a prestao je isplaćivati i rate za leasing. Ni danas ti problemi nisu dokraja riješeni. Prije godinu dana Bandić je napokon i službeno izgubio kontrolu nad tvrtkom, osim što im i dalje može rezati prihode kroz proračunskom neisplatom. Međutim, zamjena njega sa 11 zastupnika SDP-a, HNS-a, HDZ-a i nezavisnih lista iz sastava Gradske skupštine nije donijela bitnu promjenu. Ni danas se ne može imenovati nužni član Uprave koji bi bio zadužen za financije jer zbog pravnih začkoljica to treba jednoglasno učiniti Skupština tvrtke – dovoljan je jedan protiv, ili da bude bolestan ili se ne pojavi, i odluke se ne donesu.

S DRUGE STRANE, Čović ima otvorene ruke u kadroviranju zbog potpore Zorana Milanovića i vlada uglavnom uz pomoć Branimira Delića kojeg je doveo iz svoje bivše tvrtke – HEP-a. Druge dvije članice Uprave, Alenka Košiša Čičin-Šain iz HNSa i Vlasta Pavić, bivša gradonačelnica iz SDP-ovih redova, postale su nevidljive nakon što im je politika omogućila ta mjesta. Čović je postavio novih 12 direktora u tvrtki, a iako je bio natječaj, već i prije objave konačnih rezultata za većinu se znalo tko je iz čije stranačke kvote i čiji je čovjek. Zadovoljene su struje SDP-a, HSLS, HNS, Tatjana Holjevac… Novi direktori dovode svoje ljude, a sukladno staroj praksi, stari direktori su zadržani na savjetničkim mjestima s plaćama iznad 10 tisuća kuna. Čović je već digao ruke od reformi jer računa da u slučaju pobjede Kukuriku koalicije ide ili na mjesto ministra energetike ili natrag u HEP. Za to vrijeme broj zaposlenih u tzv. Direkciji, sektoru unutar Holdinga koji objedinjuje zajedničke funkcije poput nabave ili pravnih pitanja i direktno je pod Čovićem, stalno raste: dosegnuo je 147 zaposlenih, dok ih je na kraju 2009. imao 103, a prije toga 60-ak. „U Holdingu nema viška radnika, nego viška zaposlenih. Mi ne pristajemo na daljnje rezanje prava dok vidimo da administracija i zapošljavanje preko veze buja, a problemi se ne riješavaju“, kaže Darko Kleinberger, predsjednik koordinacije svih 49 sindikata unutar Holdinga. I to je razlog zašto Holding ne uspjeva smanjiti troškove za zaposlene koji iznose trećinu svih troškova – 1,6 milijardi kuna godišnje. U Holdingu ima 12.000 zaposlenih, dodaju li se i zaposleni u Plinari, gradskim ljekarnama i ostalim povezanim društvima, broj prelazi 13.000 ljudi. Još kad je Ekonomski fakultet prije šest godina radio studiju koja je postala podloga za osnivanje Holdinga, rečeno je da je oko 2500 ljudi previše u sustavu. Zbog ugovora koji je još 2003. godine potpisao Bandić, radnici su zaštićeni, a prosječna plaća u Holdingu iznosi gotovo 6000 kuna. Problem se ne uspjeva riješiti iako su radnici zadnje dvije godine pristali na rezanje nekih prava, poput zamrzavanja rasta plaća ili ovogodišnjeg prepolovljavanja božićnice i regresa. No više ne žele da se smanjuju njihova prava. Uvijek kad počnu pregovori, sinidkati nađu desetke onih koji su zaposleni preko veza, a ništa ne rade. Tako je ove godine izbio skandal kad se otkrilo 13 osoba s lažnim diplomama, a zabavlja i podatak da je u Zagrebačkim cestama od 700 zaposlenih pola bilo u administraciji, a pola radilo na – popravaljanju cesta. No, ako nije htio u rezanje rashoda, Holding je imao na raspolaganju snaženje prihoda, pa i boljom naplatom dugova. Krajem prošle godine imali su više od milijardu kuna nenaplaćenih potraživanja za vodu, čistoću, plin i sl. Morali su otpisati 440 milijuna koje nisu naplatili. Nije još zaživjela ni jedinstvena uplatnica za cijeli teritorij Zagreba, a ni posebna služba koja bi ih trebala naplaćivati nije postigla uspjeh. Drugi način za rast prihoda je bolje upravljanje imovinom, ukupno vrijednom 16,2 milijarde kuna. Od toga na zemljišta otpadaju gotovo 4 milijarde, iako još nije sve upisano. Jedinstvena služba za imovinu nije zaživjela, a primjeri dvaju najpoznatijih zemljišta pokazuju da se i dalje dugoročno ne planira. Grad je 2006. kupio zemljište Gredelja, Holding ga je preuzeo 2008., a ove je napokon ono i ispražnjeno jer se Gredelj odselio. Parcela u centru grada vrijedna 88 milijuna eura trebala se pripremiti za investitore, ali zadnjih pet godina nisu napravljeni urbanistički planovi ni dogovoreni sadržaji. Čak i da se sada počne s procedurama, proći će barem još dvije godine da se zemljište pripremi za građenje. Gotovo je identična situacija s bivšom mesnom industrijom Zagrepčanka nakon što je propala prodaja polovice zemljišta.

KAD JE HOLDING osnovan, gradonačelnik Bandić poručio je da će se uštedjeti još jedan proračun u roku od četiri godine – tada je proračun iznosio oko 5 milijardi kuna. Otada su porasle cijene vode, odvoza otpada, parkiranja, plina, zakupa tržnica, javnog prijevoza, ukopa na grobljima… No Holdingu, koji je od moćne financijske poluge postao tek lomljivom šibicom, ništa od toga nije pomoglo.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.