Zagrebački hotel Sheraton 26. veljače 2014. bio je mjesto zanimljivih razgovora. S jedne strane stola sjedili su sportski direktor velikog europskog kluba Barcelona Andoni Zubizarreta i drugi direktor kluba Raul Sanllehi, a na drugoj strani bili su izvršni direktor zagrebačkog Dinama Zdravko Mamić i srpski nogometni agent Zoran Stojadinović. Tema pregovora bila je transfer jednog od tada najboljih veznih igrača Dinama Alena Halilovića. Hrvatski i međunarodni sportski mediji sa zanimanjem su pratili zbivanja oko pregovora koji su odlučivali o sportskoj sudbini vrlo talentiranog 17-godišnjeg igrača.

Nekoliko mjeseci ranije, 24. studenog 2013., obitelj Halilović potpisala je punomoć o zastupanju s Jean-Louisom Dupontom, partnerom ugledne odvjetničke tvrtke Roca Junyent iz Barcelone. Ugovor su pored maloljetnog Alena potpisali i otac Senad i majka Vanessa i vrijedio je do 2. rujna 2014., a u pregovorima s Barcelonom Halilovića je kao agent zastupao Stojadinović. Međutim, sve poluge oko Halilovićeva transfera već su duže vrijeme imali Zdravko Mamić i njegovi suradnici. Prema tajnom ugovoru koji je 3. srpnja 2012. potpisao tadašnji generalni direktor Dinama Damir Vrbanović s direktorom švicarske tvrtke Rasport Management AG Marcom de Ciaom, svakoj strani pripalo je 50% odštete kod sljedećeg Halilovićeva transfera koji je u to vrijeme tek navršio 16 godina. Ugovor je vrlo sličan drugim ugovorima kojima je obitelj Mamić izvlačila novac iz Dinama kod transfera Matea Kovačića, Tina Jedvaja i drugih. Prema tim ugovorima, Dinamo je u mnogo slabijem pravnom položaju jer Rasport Management može ta prava prodati bez suglasnosti zagrebačkog kluba, a u slučaju da Dinamo odbije ponudu trećeg kluba, treba platiti polovicu ponuđene svote Rasport Managementu u roku od 10 dana, iako do transfera nije ni došlo. Kao i kod drugih uspješnih transfera, novac koji iz trećeg kluba stigne na račun Dinama treba biti uplaćen na račune švicarske tvrtke u roku od pet dana.

Budući da je Halilović bio jedan od najperspektivnijih veznih igrača, od njegova transfera očekivao se veliki novac, osobito jer se za njega interesirao jedan od najvećih europskih nogometnih klubova – Barcelona. Poslije dugih pregovora odluka je pala 3. ožujka 2014., kada su ugovor potpisali Zoran Mamić, brat Zdravka Mamića, kao tadašnji glavni savjetnik Dinama, predsjednik i potpredsjednik Barcelone Jose Maria Bartomeu Floreta i Jordi Mestre Masdeu te Halilović koji tada još nije napunio 18 godina. To je bilo ozbiljno kršenje pravila FIFA jer su ugovor u njegovo ime morali potpisati njegovi roditelji te je pravno tim ugovorom omogućena trgovina djecom. Zanimljivo je to da je Barcelonu samo mjesec dana kasnije, 2. travnja 2014., kaznila FIFA zbog potpisivanja ugovora s maloljetnim igračima, a kazna je bila zabrana kupnje novih igrače u dvama transfernim razdobljima ili na jednu godinu. Ali ugovor koji je Barcelona potpisala s Halilovićem nisu razmotrila FIFA-ina nadležna tijela. Taj doista kompleksan ugovor je i drugačiji od drugih ugovora. Po tom ugovoru koji se nalazi u dokumentima Football Leaks koji su dostavljeni njemačkom tjedniku Der Spiegel te su proslijeđeni Europskoj istraživačkoj suradnji (EIC), minimalni iznos za Halilovićev transfer u Barcelonu iznosi 2,2 milijuna eura, a dodatnim klauzulama taj iznos bi mogao narasti do 15 milijuna eura.

Ispunjavanje tih klauzula ovisilo je prije svega o Haliloviću i njegovim sportskim uspjesima, a još više o glavnom treneru Barcelone Luisu Enriqueu koji odlučuje tko će i koliko igrati u prvoj momčadi ovog slavnog kluba. Po paragrafu 3.2 fiksni početni iznos transferne odštete iznosi spomenutih 2,2 milijuna eura koju je kao fiksni iznos odštete Barcelona trebala platiti Dinamu do 1. rujna 2014., a Dinamo proslijediti polovicu tog iznosa ili 1,1 milijuna eura do 6. rujna 2014. na račun švicarske tvrtke Rasport Management AG iz Alpnach Dorfa. Nakon toga u paragrafu 3.3 slijede tri kategorije klauzula ili varijabilnih bonusa. Pod slovom A je klauzula po kojoj Dinamo dobiva dodatnih 3,3 milijuna eura ako Barcelona u španjolskom nogometnom savezu registrira Halilovića u prvoj momčadi.

Halilović se nije baš proslavio u Barceloni, u prvoj sezoni 2014/2015. igrao je za Barcelonu B, a za njezinu prvu ekipu odigrao je samo jednu utakmicu. To se dogodilo 15. siječnja 2015., kada je Barcelona igrala s drugoligaškim klubom FC Elche u Kupu kralja, što znači da Halilović nije zaigrao u prvoj ligi. Ali i tih 28 minuta koje je tog dana odigrao Halilović, bilo je pravno dovoljno za ispunjenje uvjeta iz točke 3.3 (A), po kojem je Barcelona platila Dinamu dodatnih 3,3 milijuna eura. Ugovorni rok za plaćanje bio je 30 dana od ispunjenja uvjeta, što znači da je Dinamo trebao primiti taj novac do srijede, 11. veljače 2015., a onda u roku od pet dana proslijediti polovicu ili 1,65 milijuna eura na račun švicarske tvrtke povezane sa Zdravkom Mamićem. Ukupno je ta švicarska tvrtka koju istražuju švicarski tužitelji, trebala primiti 2,75 milijuna eura od 5,5 milijuna koje je Dinamo zaradio kod prestupa Halilovića u Barcelonu. Ostale klauzule pod slovima B, C i D nisu se realizirale. Klauzula B govori o mogućoj posudbi igrača. U tom slučaju Dinamo bi primio od Barcelone 1,1 milijuna eura za svaku sezonu koju bi Halilović igrao za treći klub, ali to bi vrijedilo samo ako prije toga ne bi bio registriran u prvoj momčadi Barcelone. Najzanimljivija je klauzula C, po kojoj bi Dinamo primio 500.000 eura za svakih pet utakmica koje bi Halilović igrao za prvu momčad Barcelone. Taj iznos bio je ograničen na najviše 9,5 milijuna eura, odnosno 95 utakmica. Klauzula D govori o tome da Dinamu pripada 50% od razlike od transfera u sljedeći klub u slučaju da Barcelona proda Halilovića. Razlika se računa između svih fiksnih i varijabilnih iznosa koje je Barcelona već platila za Halilovića i transferne cijene s trećim klubom. Budući da je Barcelona prodala Halilovića u srpnju 2016. u njemački Hamburger SV za pet milijuna eura, što je manje od 5,5 milijuna eura koliko je Dinamo već primio, i ta klauzula je nerealizirana.

Poslije avanture u Barceloni sportska karijera jednog od nekad najperspektivnijih mladih veznjaka kojeg su nekad zvali i ”balkanski Messi”, nije se razvila u smjeru u kojem su svi predviđali da bi se trebala razviti. Poslije prve sezone u Barceloni B i s jednom jedinom utakmicom u prvoj momčadi, Barcelona ga je posudila španjolskom prvoligašu Sportingu iz Gijóna, u kojem je igrao jednu sezonu. U srpnju 2016. prodali su ga u Bundesligu, ali Hamburger SV već nakon pola sezone, u siječnju 2017., ponovo ga je posudio drugom španjolskom prvoligašu Las Palmasu. Iako nije igrao za prvu momčad Barcelone, Halilović nije malo zaradio. Profesionalni ugovor o zapošljavanju s Barcelonom Halilović je sklopio 26. svibnja 2014. Tada su ugovor potpisali i njegovi roditelji, a po njemu je prvo primio 250.000 eura bonusa za potpis, a nakon toga je primao po 100.000 eura po sezoni dok je bio igrač jedne od Barceloninih momčadi. Plaća za sezonu 2014./2015. kao članu Barcelone B iznosila je 150.000 eura godišnje, a ako bi u toj sezoni postao član prve momčadi, zaradio bi 700.000 eura godišnje plaće. Sljedeće sezone iznos bi se povećao na 900.000 eura i onda svake godine po 100.000 eura više, sve do 1,2 milijuna eura, koliko je bilo predviđeno za sezonu 2018./2019. Te visoke plaće koje donosi igranje u prvoj momčadi ostale su samo na papiru, ali Halilović je primio i dodatni bonus u iznosu od 300.000 eura kada je registriran u prvoj momčadi Barcelone. A registracija je uvijek obavezna za svaki nastup na nogometnom igralištu. Na pitanja novinara Nacionala o potpisivanju ugovora s Rasport Management AG, iz zagrebačkog Dinama do zaključenja ovog broja nisu odgovorili, a na pitanja nije odgovorio ni Zdravko Mamić. Iz ugovora dostupnih preko platforme Football Leaks može se zaključiti da je onih 28 odigranih minuta za prvu momčad Barcelone na gostovanju u Elcheu bilo najprofitabilnije vrijeme u Halilovićevu životu. Od tih 28 minuta mnogo je zaradio Dinamo, obitelji Zdravka Mamića, ali i Halilović. Vrlo je vjerojatno da je Halilović odigrao tih 28 minuta samo zato da bude registriran u prvoj momčadi Barcelone, a na temelju toga je nastala pravna osnova za isplatu dodatnih 3,3 milijuna eura Dinamu koji je polovicu tog iznosa trebao transferirati Rasport Managementu.