Kantautorica zabavne glazbe  i autorica brojnih urbanih šansona i šlagera intimnijeg muzičkog izražaja iz kasnih 1970-ih i 1980-ih godina, rođena je u Sarajevu 24. srpnja 1950. godine. Roditelji su joj se razveli dok je još bila beba, pa se s majkom seli po malim bosanskim gradićima.

“Ne pamtim majku i oca u zajednici, jer su se razveli malo nakon mog rođenja. Nemam sjećanje na naš zajednički život, to pamtim samo po fragmentima iz majčine priče. Nakon razvoda, ona se razboljela, vratila joj se tuberkoloza, koju je, kao dijete, preboljela u Drugom svjetskom ratu i otišla na liječenje. Tako je baka postala moje utočište, kao i svima koji su dolazili i odlazili, majka, ujaci, tetke.
Oca sam ponovo srela u osmoj godini, do tada nisam znala ni kako izgleda. Nikada mi nisu objasnili zašto. Vjerojatno nisu bili u dobrim odnosima. Kada sam upoznala njegovu novu obitelj, samo se proširio krug mjesta u koja sam povremeno odlazila, a nigdje dugo boravila. Pa, ni u Doboju, gdje je živio moj otac, sa mojom mlađom sestrom i maćehom, koja je bila dobra žena. Prihvatila me je kao svoje rođeno dijete i tek sam tada razumijela šta je prava porodica. Da imaš oca i majku, brata ili sestru, najbolje oboje, familiju na okupu, sklad i harmoniju.

U kući moje bake svi su bili neoženjeni i neudati, dolazili i odlazili za vlastitom znatiželjom, samo sam ja bila svjedok svih tih mjena. Voljela sam moju baku, majku još više, ali uvijek sam bila u potrazi za istinskim porodičnim utočištem, identitetom, pa čak i danas.”

Jadranka Stojaković umrla je prije četiri godine.