Nenad Radulović, pjevač beogradske grupe Poslednja igra leptira, bio je poznat po svom originalnom smislu za humor zbog kojeg je od svakog koncerta uspijevao napraviti spektakl, a publika ga je zbog toga obožavala.

Iako nikad nije objasnio kako je došlo do naziva benda, koncerte je često započinjao riječima: “U mojoj gitari živi jedan leptir i mnogo je stvari koje nas vežu, kad dođu kiše i zima tuge i njemu i meni krila se stežu.” Ti su mu stihovi kasnije urezani i na grob.

Tijekom 1989. godine otkriven mu je rak testisa u kasnom stadiju, jer je duže vrijeme liječen pogrešno, a prava dijagnoza je postavljena kasno. Do tada su liječeni prije svega simptomi bolesti (kronični kašalj i dr.). Nakon postavljanja prave dijagnoze, operiran je na VMA gdje je primao i kemoterapiju. Humoristički duh ga nije napuštao ni u najtežim trenucima. Nastupao je i tijekom liječenja. Nakon kratkog vremena uslijedila je i operacija metastaza na mozgu. I pored manjih poboljšanja, bolest je nastavila napredovati i Radulović je preminuo 12. veljače 1990. Dvadeset minuta prije nego što je umro, na pitanje svoga brata kako mu je, odgovorio je: “Pa, ne mogu baš da igram fudbal…”

Imao je 30 godina i njegova smrt se smatra jednom od najvećih tragedija na jugoslavenskoj glazbenoj sceni.