Prijatelji i kolege oprostili se od pisca Bekima Sejranovića

Toplim riječima prijateljske privrženosti, profesionalnog poštovanja i duboke tuge zbog praznine nastale nakon njegova iznenadnog odlaska, prijatelji i kolege oprostili su se u utorak u Zagrebu od književnika Bekima Sejranovića, koji je preminuo prošli tjedan u Banjoj Luci.

Na komemoraciji u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića o književniku rođenom 1972. godine u Brčkom, koji je svoj dom u jednom životnom razdoblu našao i u Zagrebu, gdje su objavljene i sve njegove knjige, govorio je književnik Zoran Ferić.

Istaknuo je kako je riječ o sjajnome piscu koji je pripadao trima književnostima – bosanskohercegovačkoj, hrvatskoj i norveškoj, čiji je odlazak ostavio nenadoknadivu prazninu, kako u književnostima unutar kojih je djelovao, tako i u srcima svih koji su ga poznavali.

“Ako je količina žaljenja koje dolazi poslije nečije smrti pokazatelj kako je čovjek živio, koliko ga je ljudi voljelo, i što je on bio, onda bi Bekim Sejranović ovim što se dogodilo nakon njegove smrti mogao biti zadovoljan”, rekao je Ferić. “No, skroman kakav je bio, on bi o ovome itekako imao svoje mišljenje i pokušao se s time i ‘šegačiti'”, dodao je.

O Sejranoviću kao romantičnom buntovniku kojemu je uobičajeni okvir života uvijek bio preuzak govorio je glavni urednik njegova hrvatskog nakladnika VBZ-a Drago Glamuzina. Usporedio ga je s junacima svojega djetinjstva, kao što su Huckleberry Finn, Mister No i Corto Maltese, “koji uvijek idu svojim putem”. “Bio je dobar čovjek, pošten, topao, iskren, i bio ga je lako voljeti. Najgori je bio za sebe, imao je jednu mračnu, autodestruktivnu stranu, što znaju svi koji su čitali njegove knjige”, kazao je Glamuzina.

Ispričao je anegdotu kako je Sejranović na neuobičajen način “službeno” postao norveškim piscem – njegova prva knjiga objavljena u toj zemlji, tiskana u 10 tisuća primjeraka, objavljena je s pogreškom: iz romana je propustom nakladnika “ispalo” 60 ključnih stranica. No, Sejranović je tome doskočio tako da je sam isprintao stranice koje su nedostajale, koje je dijelio uz svoje knjige na promocijama.

Bekim Sejranović pohađao je srednju pomorskoj školu u Rijeci, te je jednu godinu studirao na Pomorskom Fakultetu u Rijeci, da bi potom odlučio studirati kroatistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Rijeci. U Oslo se preselio 1993. gdje je na Povijesno-filozofskom fakultetu 1999. magistrirao hrvatsku književnost. Od 2001. do 2006. radio je kao lektor na istom fakultetu i predavao južnoslavenske književnosti, jezike i prevođenje. Od 2000. radio je kao sudski tumač i književni prevoditelj.

Autor je knjige kratkih priča “Fasung” (2002.) te romana “Nigdje, niotkuda” (2008.), “Ljepši kraj” (2010.), “Sandale” (2013.), “Tvoj sin, Huckleberry Finn” (2015.) i “Dnevnik jednog nomada” (2017.). Romani i kratke priče prevedeni su mu na norveški, engleski, slovenski, makedonski, njemački, češki, talijanski i poljski. Za roman “Nigdje, niotkuda” dobio je 2009. Nagradu Meša Selimović. Od 2011. do 2014. živio je u Ljubljani, a od svibnja 2015. živio je i radio u Zagrebu.

Na srednjoškolske dane provedene sa Sejranovićem u Rijeci osvrnuo se književnik Ivica Prtenjača. Rekao je da je Sejranović oduvijek bio vrlo strastven čovjek, s velikom ljubavlju za život, za druge ljude. “Bio je riječki dečko u najboljoj izvedbi, pri čemu mislim na ono slobodarstvo, kozmopolitizam i potpunu odsutnost mržnje prema bilo kome”, kazao je Prtenjača.

Brojnih i vedrih i tužnih trenutaka sa Sejranovićem prisjetili su se i njegov urednik i prijatelj Kruno Lokotar, književna kritičarka Jagna Pogačnik te pisac Marko Tomaš, blizak Sejranovićev prijatelj.

Pogačnik je Sejranovićeve romane opisala kao neke od neupitno najuspješnijih primjera bespoštedne, autentične i iskrene literature, iz pera nepretencioznog pripovjedača, pisca punog energije, u neprekidnom pokušaju uobličavanja svojega identiteta. Lokotar je rekao kako je Sejranović bio “tamni karizmatični princ” regionalne književnosti, čije je djelo “veliko i nemilosrdno, i prema samome autoru i prema svima drugima”.

Tomaš je uz suze kazao kako je izgubio velikoga prijatelja i druga, čovjeka kojega su svi voljeli, čiji je odlazak ostavio u njemu trajnu, nenadoknadivu prazninu.

Izabrane ulomke čitala je glumica Daria Lorenci.

Bekim Sejranović umro je prošloga tjedna u Banjoj Luci u 48. godini, a pokopan će biti sutra u Tuzli.

Komentiraj