Prihod od streaminga hrvatske glazbe veći za 349 posto

ZAMP Hrvatskog društva skladatelja objavio je da je za domaće i inozemne autore i nositelje prava u prvoj polovici ove godine prikupljeno sedam i pol milijuna kuna za korištenje glazbe u inozemstvu, uglavnom putem streaming servisa, čiji značaj u industriji sve više raste

Nedavno je stručna služba ZAMP Hrvatskog društva skladatelja objavila rezultate obračuna mehaničkih prava, digitalnih glazbenih servisa i prihoda prikupljenih iz inozemstva za prvu polovicu 2020. godine, prema kojima je prihod od streaminga hrvatske glazbe porastao nevjerojatnih 349 posto. U brojkama to znači da je za domaće i inozemne autore i nositelje prava u spomenutom periodu prikupljeno ukupno 7.442.574,56 kuna za korištenje glazbe u stranim zemljama, na digitalnim servisima i od mehaničkih prava. U obračunu mehaničkih prava sudjelovalo je 6122 autora i nositelja prava, iz inozemstva je honorare zaradilo njih 3706, dok je najviše autora i nositelja prava, njih 9715, sudjelovalo u obračunu honorara s digitalnih glazbenih servisa.

Nakon što je Emil Berliner 1887. godine izumio mehaničku napravu za snimanje i reprodukciju zvuka koju je nazvao fonograf, a malo potom je usavršio Thomas Alva Edison nazvavši je gramofonom, glazbena industrija krenula je u razvojni put nosača zvuka koji traje već 130 godina. Od tada do danas nosači zvuka su mijenjali format pa je nakon gramofonske vinilne ploče na red došla magnetofonska vrpca, a potom i kaseta koju je krajem 20. stoljeća zamijenio „compact disc“ odnosno CD. U razvoju nosača zvuka bilo je i propalih pokušaja, poput DAT kasete ili minidiska. Dolaskom novih tehnologija, a prvenstveno interneta, glazba ulazi u novo razdoblje svog razvoja te biva gotovo u cijelosti prebačena u digitalni život. S digitalizacijom glazbe pojavio se i novi način distribucije odnosno konzumiranja glazbe putem streaming servisa. Riječ je o vrsti multimedijalnog sadržaja odnosno tehnologije u kojoj korisnik istovremeno prima podatke i reproducira ih. Da je streaming postao broj jedan u slušanju, reproduciranju i samom konzumiranju glazbe, pokazuje sljedeći podatak:

„Prema službenim podacima Svjetske diskografske organizacije – IFPI u 2019. godini prihodi od streaminga iznosili su 56,1 posto ukupnih prihoda snimljene glazbe, a najveći prihodi u tom pogledu dolaze od plaćenog streaminga, tj. pretplatničkih računa čiji je prihod u odnosu samo na prošlu godinu (2019/2018) narastao 24,1 posto“, rekla nam je Maja Vidmar Klarić, direktorica Udruge za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava (ZAPRAF), koja nam je i dodatno pojasnila veličinu i značaj streaming servisa u svijetu danas. „Svi streaming servisi na svijetu, njih preko 230, imaju ukupno 341 milijuna pretplatnika u 2019. Samo Spotify kao najveći digitalni glazbeni streaming servis ima preko 138 milijuna pretplatnika diljem svijeta. Najviše pretplatnika na streaming servise može se naći u zemljama kao što su Švedska, Norveška i Danska, gdje više od 35 posto populacije ima premium račune, odnosno plaćene pretplatničke račune za neometano slušanje glazbe na streaming servisima. Kad govorimo o ‘streamanju’ glazbe, kako domaćeg tako i stranog repertoara u Hrvatskoj, prema podacima Hrvatske diskografske udruge u 2019. u odnosu na 2018. ostvaren je porast prihoda od 42,7 posto.“

 

‘Najzastupljeniji izvoðači koji objavljuju za hrvatske kuće su Oliver, Dino Merlin, Severina, Magazin, Parni valjak, Čolić, Bijelo dugme, Crvena jabuka, Prljavo kazalište i Gibonni’

 

HDS ZAMP objavio je povodom dobivenih rezultata da uz honorare sa streaming servisa koji su već neko vrijeme u Hrvatskoj, a to su Deezer, YouTube Music i Google Play, ovaj obračun prvi put obuhvaća i honorare Spotifya koji je od srpnja dostupan u Hrvatskoj, a neslužbeno smo doznali da su jako zadovoljni brojem pretplatnika u regiji. Drugim riječima, autorski prihodi s digitalnih glazbenih servisa bilježe značajan rast. U aktualnom listopadskom obračunu ukupno prikupljena svota iznosi 2.485.937,62 kuna, što predstavlja rast od čak 349 posto u odnosu na prethodni obračun u travnju 2020. Najveći iznos stiže od YouTubea, slijede ga Spotify, Deezer te Google Play. Međutim, da se ne bismo zanosili, podaci o streamingu hrvatske glazbe izvan granica Hrvatske najviše se odnose na Sloveniju, Srbiju, Mađarsku, Njemačku i Veliku Britaniju, a prema podacima koje smo dobili od Hrvatske diskografske udruge, najzastupljeniji izvođači koji objavljuju za hrvatske diskografske kuće su Oliver Dragojević, Dino Merlin, Severina, Magazin, Parni valjak, Zdravko Čolić, Bijelo dugme, Crvena jabuka, Prljavo kazalište i Gibonni. Treba pritom istaknuti da su to podaci samo za Deezer, ali i da nedostaju brojni nezavisni hrvatski izvođači ili pak oni koji objavljuju za inozemne diskografske kuće. Zanimljivo je da te podatke Hrvatske diskografske udruge nemaju u HDS ZAMP-u. Njihov voditelj sektora komunikacija i odnosa s javnošću Milan Majerović Stilinović rekao nam je sljedeće: „HDS ZAMP evidentira streaming pjesama po njihovim autorima, ne izvođačima, pa s obzirom na to da neki autori skladaju za više izvođača i kroz duži niz godina, ne mogu u ovako kratkom roku odgovoriti koji su izvođači najpopularniji. No navest ću deset autora s najvećim honorarima od digitalnih prava, prikupljenima kroz prvih šest mjeseci ove godine, objedinjeno za sve servise s kojima je ZAMP imao ugovor za neki teritorij u 2019. godini, zahvaljujući upravo svojim glazbenim ‘katalozima’ koji se protežu kroz više desetljeća: Miro Buljan, Miroslav Drljača – Rus, Tonči Huljić, Husein Hasanefendić Hus, Stjepan Stipica Kalogjera, Nenad Ninčević, Đorđe Novković, Marko Perković Thompson, Zlatan Stipišić Gibonni i Miroslav Škoro. Autori koje sam spomenuo navedeni su abecednim redom, a ne prema visini honorara. Moram napomenuti da se obračun honorara prikupljenih u prvoj polovici 2020. godine, koji su isplaćeni u listopadu 2020. godine, odnosi na honorare za streamove na servisima YouTube, Deezer i Google Play koji se koriste izvan i unutar Hrvatske u 2019. godini, ali i neka razdoblja prethodnih godina jer su neki od tih servisa imali naknadne uplate zaostataka, te servis Spotify u 2018. godini.“ Možda ne bi bilo loše da HDU i HDS ZAMP napokon sjednu za stol i dogovore suradnju na obostranu korist, a prije svega u korist glazbenika zbog kojih su kao udruge i osnovani.

Mimo tih podataka vezanih uz najprofitabilnije autore, zanimljiv je podatak da su streaming servisi istovremeno zamijenili i klasične nosače zvuka, ali i konzumaciju radijskog programa, pogotovo među mlađim generacijama, jer putem streaming servisa mogu birati između stotina milijuna pjesama i sami si slagati liste omiljenih koje potom reproduciraju ako je potrebno i cijeloga dana. To nam je potvrdila i glazbena novinarka Ana Hotko:

„Hrvatska diskografska udruga je u travnju 2018. provela istraživanje o navikama slušanja glazbe u Hrvatskoj, prema kojem su plaćeni servisi, a pretpostavljam da se misli na streaming, ‘najrjeđi način pronalaženja nove glazbe – u tu svrhu ih koristi tek 13 posto ispitanika’, a radio je bio najčešći kanal pomoću kojeg su se ispitanici informirali o novoj glazbi. Zanimljivo je da su radio preferirali ispitanici u dobi od 45 do 54 godine, dok su ispitanici u dobi od 15 do 34 godine za novu glazbu saznavali pomoću YouTubea i društvenih mreža. Tada je od poznatijih streaming servisa u Hrvatskoj legalno bio dostupan samo Deezer. Bilo bi vrlo vrijedno kada bi HDU ponovio istraživanje. Vjerujem da bismo dobili bitno različite podatke, bez obzira na to što Hrvatska ‘kaska’ za svijetom u otkrivanju i korištenju streaming servisa. Što se tiče zamjene za radijski program, direktor BBC-ja Bob Shennan još je 2018. izjavio da su streaming servisi izravna prijetnja radiju i da se taj dugovječni medij mora reformirati kako bi preživio. Apple Music je vrlo pametno spojio streaming servis i radio, dok ostali servisi, uz glazbu, nude širok spektar podcasta. U tom smislu bih se složila sa Shennanom te se nadam da će se radio vrlo brzo probuditi i pronaći načine da se prilagoditi novom dobu i navikama i zahtjevima nove generacije potencijalnih slušatelja.“

Pitali smo Anu Hotko zašto Hrvatska toliko kaska za streaming servisima i takvim načinom konzumiranja glazbe, s obzirom na to da je tek ove godine jedan od najvećih streaming servisa Spotify došao u Hrvatsku, u kojoj je od 2013. godine postojao samo Deezer iako u svijetu ima čak 230 streaming servisa. „Nažalost, mi kasnimo za gotovo svim trendovima. Dok se u razvijenijim zemljama već rade analize utjecaja pametnih zvučnika na konzumiranje glazbe, kod nas su oni još uvijek novotarija. Što se plaćanja streaminga tiče, kod nas se još mora raditi na svijesti da je glazbeno djelo nečiji proizvod. Kako bi se on stvorio, potrebno je uložiti vrijeme i novac, ne samo u konačni proizvod, već prethodno u vještine koje su za to potrebne. Glazbenici su se trebali školovati, što formalno, što neformalno, kupiti instrumente i glazbenu opremu, plaćati prostor za probe, odvojiti vrijeme za osmišljavanje pjesme, platiti studio, snimatelja i producenta, ponekad i autora pjesme, te uložiti sredstva u promociju. To je samo u kratkim crtama. Glazbena industrija ne naziva se industrijom bez veze, koliko god ona kod nas imala prostora za razvoj. Glazbenici i diskografi ulažu ozbiljan novac u taj konačni proizvod. Mjesečna pretplata na streaming servise je uistinu mala cijena za to da su vam dostupni milijuni pjesama. Mene mjesečna pretplata na tri servisa košta koliko i jedan novi album, a prosječnom korisniku jedan servis bit će sasvim dovoljan. Žalosno je da glazbenici zapravo jako malo mogu dobiti od prodaje svojih snimki, u digitalnom ili fizičkom obliku, već su im koncerti glavni izvor zarade, a svi znamo da je njihovo održavanje radi pandemije vrlo otežano, čak i onemogućeno. No to je druga tema. Nadam se da će dolazak Spotifya i Apple Musica u Hrvatsku, a s vremenom i drugih streaming servisa, popularizirati taj način slušanja glazbe – kao što se, uostalom, desilo s Netflixom u domeni filmova i serija – omogućujući otkrivanje nove glazbe te veću vidljivost i novih domaćih izvođača“, zaključila je Ana Hotko.

 

‘Nadam se da će dolazak Spotifya i Apple Musica u Hrvatsku, a s vremenom i drugih streaming servisa, popularizirati taj način slušanja glazbe’, kaže Ana Hotko

 

Slično razmišlja i Milan Majerović Stilinović iz HDS ZAMP-a: „Starija online publika naviknuta je na besplatno putem YouTube servisa jer tako sluša glazbu za nula kuna, zbog čega nije primjerom otvorila put mlađim generacijama; mlađe generacije tek trebaju usvojiti naviku pretplaćivanja na servise, ali i za njih i dalje postoji dovoljno besplatnih i povoljnih izvora glazbe, za njihove potrebe. Uostalom, YouTube je i dalje prvi izvor glazbe publici i u zemljama u kojima takvi servisi odavno funkcioniraju. I dalje nam je slaba javna svijest o povezanosti honoriranja nekog kreativnog autorskog djela makar i mikro-plaćanjem, kao i posljedicama koje to ima za autore. Stalno stanje ekonomske krize doprinosi razmišljanju ‘uštedi i ne plati kad god i gdje god možeš’. Znajući za sve to, uz nizak životni standard i mali broj stanovnika te trpajući Hrvatsku iz vlastitih poslovnih i praktičnih razloga u isti koš s drugim zemljama regije, u kojima su prethodno spomenuti problemi još izraženiji, veliki servisi dugo su nas stavljali na kraj reda. Zato je tek ove godine većina njih stigla i u Hrvatsku – a tu je publika kojoj sad treba i vremena i novca da se na njih navikne. No to će se izvjesno ipak dogoditi.“

Da je streaming postao apsolutno nezaobilazan način distribucije i prodaje glazbe, pokazuje i podatak da se i u Hrvatskoj sva izdanja najvećih diskografskih kuća objavljuju i fizički i digitalno, kako bi svaki korisnik glazbe mogao odabrati format izdanja koji mu najviše odgovara – ili možda oba. Potvrdila nam je to Maja Vidmar Klarić iz Hrvatske diskografske udruge koju smo pitali i koliko je streaming smanjio zaradu od prodaje nosača zvuka.

„Prodaja fizičkih nosača zvuka i dalje zauzima bitan udio u ukupnim prihodima glazbene industrije. Štoviše, bilježi se i znatan rast prodaje vinila unatrag nekoliko godina. Unatoč tome, možemo očekivati da će se, kao i svugdje u svijetu, taj udio u prodaji fizičkih nosača zvuka smanjivati u korist digitalne prodaje odnosno streamanja glazbe na digitalnim servisima.“

Uz sve nabrojeno, streaming servisi su, između ostalog, i odličan putokaz odnosno platforma koja može olakšati posao ljudima koji žele ili moraju pratiti glazbena zbivanja. Kako u svijetu tako i kod nas, što nam je potvrdila i Ana Hotko: „Streaming servisi, kao i društvene mreže, uvelike mi olakšavaju posao. Pretplaćena sam na tri servisa jer svaki ima neku svoju specifičnost. Najiskrenije, ni ne znam kako sam mogla funkcionirati prije no što sam ih otkrila. Naravno, koristila sam YouTube i Bandcamp kao sjajnu platformu za nezavisne izvođače i male diskografe, no streaming servisi su mi pregledniji u kontekstu diskografije pojedinih izvođača, pretraživanja sličnih izvođača, slušanja playlista i tome slično. Kako volim izrađivati playliste, streaming servisi su mi za to odličan alat. S druge strane, službene playliste samih servisa i korisničke liste olakšavaju mi istraživanje nove glazbe, a ima ih uistinu raznih – od listi posvećenih pojedinom (pod)žanru, povijesnom razdoblju, sličnim izvođačima, do onih koje su usklađene s određenom emocijom, godišnjim dobom ili dijelom dana. Veliku važnost igraju algoritmi pojedinih streaming servisa, koji ‘uče’ ukus korisnika te personaliziraju prijedloge i daljnje iskustvo korištenja servisa. Drugim riječima, što više koristite pojedini servis, to on bolje prepoznaje vaš glazbeni ukus i nudi vam glazbu koju niste ni znali da trebate.“

Nema sumnje da su streaming servisi danas u svijetu broj jedan u reprodukciji glazbe. Sad još samo da se na globalnoj razini postigne dogovor da ipak najveći dio zarade pripadne glazbenicima koji su stvorili glazbu zbog koje najviše zarađuju svi ostali, a ponajmanje oni sami. Naročito u ovo novo vrijeme kada nam se život zbog koronavirusa promijenio iz temelja i kada su potpuno stale koncertne aktivnosti koje glazbenicima donose najviše prihoda.

Komentiraj