Boris Cyrulnik, francuski neuropsihijatar i psihoanalitičar židovskog porijekla, uspio je kao šestogodišnjak pobjeći nacistima, a ovo traumatično iskustvo potaklo ga je da život posveti tumačenju ljudskih ponašanja, motivacija i emocija u ratovima i nakon njih, o čemu je napisao niz knjiga od kojih su dvije objavljene i u Hrvatskoj

Da su Primo Levi ili Imre Kertész, istaknuti književnici koji su preživjeli Auschwitz i o tome napisali romane “Zar je to čovjek” i “Čovjek bez sudbine”, kao predložak za fikcionalno djelo iskoristili priču šestogodišnjeg dječaka koji se uspio sakriti i pobjeći nacistima, čitatelj bi to percipirao kao književnost na klimavim nogama. Ono što zvuči nevjerojatno čak i prema kriterijima umjetničke proze, zapravo je stvarni život Borisa Cyrulnika (1937.), francuskog neuropsihijatra i psihoanalitičara, jednog od najčitanijih i najpriznatijih autora u Francuskoj u tom području. Njegovi su roditelji bili poljski Židovi koji su 1930. stigli u Francusku. Otac mu se angažirao u francuskoj vojsci, da bi ubrzo nakon toga bio deportiran u Auschwitz i nestao, kao i veći dio Cyrulnikove obitelji, a on sam uhićen je u dobi od šest i pol godina…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje