PREOKRET U WASHINGTONU: Obama demontira Bushevu politiku

Objavljeno u Nacionalu br. 689, 2009-01-27

Ukidanje Guantanama i povlačenje američkih vojnika iz Iraka samo su neke od prvih mjera novog američkog predsjednika

Novi američki predsjednik Barack Obama odmah je počeo demontirati neke od temelja vanjske i sigurnosne politike svog prethodnika Georgea W. Busha. U prva dva dana predsjednikovanja potpuno je promijenio službeni odnos prema onome na čemu je Bush gradio sigurnosnu politiku. Vojni zapovjednici moraju pripremiti povlačenje borbenih američkih postrojbi iz Iraka u 16 mjeseci, zatvorenički logor u Guantanamu na Kubi zatvara se u idućih godinu dana, a odsad se zabranjuje i mučenja prilikom ispitivanja osumnjičenika za teroristička nedjela.

Kad je u američkom ministarstvu vanjskih poslova objavio odluku o zabrani mučenja, u dvorani je odjeknuo dug aplauz. Njegova odluka dobro je primljena i u medijima, kao i odluka o 120-dnevnoj obustavi procesa protiv zatočenika iz Guantanama, optuženih za terorizam. Obama je naredio da se preispitaju slučajevi svih 245 preostalih zatočenika u Guantanamu i razmotri koje od njih treba pustiti, a koje izvesti pred američke sudove, gdje će im se suditi u skladu s američkim pravosudnim sustavom. Po svemu sudeći, svi procesi vođeni pred vojnim sudovima po posebnim propisima bit će suspendirani. I sam njegov dolazak u ministarstvo vanjskih poslova već drugog dana predsjednikovanja imao je simbolično značenje, jer je tako dao do znanja koliku važnost pridaje diplomaciji, nakon što se njegov prethodnik, naprotiv, u vanjskoj politici ponajviše oslanjao na vojnu silu.

Obama je to, obraćajući se zaposlenicima, izričito i rekao – napomenuo je da se SAD u svijetu ne može služiti samo vojnom silom, nego diplomacijom može ostvariti mnogo više svojih interesa. Bivšeg vođu demokratske većine u Senatu Georgea Mitchella, iznimno sposobnog pregovarača, zaslužnog za uspostavu mira u Sjevernoj Irskoj, imenovao je novim američkim izaslanikom za Bliski istok, a bivšeg diplomata i ambasadora u UN-u Richarda Holbrookea, tvorca Daytonskog sporazuma, izaslanikom za Afganistan i Pakistan. Zaposlenicima ministarstva vanjskih poslova rekao je da vjeruje da ta dva iskusna pregovarača ondje trebaju raditi na smirivanju situacije kako bi se našla trajna politička rješenja.
Američke novine tvrde da je Obama dao uputu da se raspusti sustav tajnih zatvora što ih je CIA imala u raznim zemljama svijeta, gdje je držala uhićenike osumnjičene za terorizam. Uvode se etičke mjere u ukupno ponašanje američkih službi, koje djeluju u međunarodnoj sferi, u skladu s Obaminom tvrdnjom da se američka sigurnost može i mora ostvariti uz striktno poštivanje američkih moralnih vrijednosti. Štampa najavljuje da će Obama uskoro slične mjere objaviti i u još jednoj važnoj međunarodnoj sferi, gdje se prijašnja vlada ponašala uopće se ne obazirući na primjedbe drugih zemalja i znanstvene javnosti – u ekologiji.

Riječ je o velikoj promjeni s dugoročnim posljedicama. Ima, doduše, već i primjedbi na neke od Obaminih poteza. Dosadašnji američki ambasador u Bagdadu Ryan Crocker, kojega je postavio Bush, izrazio skepsu prema planu da se američka vojska brzo povuče iz Iraka. S druge pak strane, američki ministar obrane Robert Gates, kojega je također postavio Bush, a Obama ga na tom položaju zadržao, nije nesklon brzom povlačenju i jačanju uloge diplomacije u usmjeravanju razvoja prilika u tom dijelu svijeta. Uostalom, sam je Gates pregovarao s iračkom vladom o bilateralnom sporazumu kojim je ona dopustila američkoj vojsci da još djeluje na iračkom tlu, a i taj sporazum predviđa relativno brzo povlačenje američke vojske iz borbenih operacija u baze izvan naseljenih mjesta do sredine ove godine, a i potpuni odlazak američke vojske s teritorija Iraka već do kraja 2011. godine. Valja napomenuti da se Obamin plan o povlačenju američkih snaga iz Iraka za 16 mjeseci odnosi samo na borbene postrojbe, dok bi američki instruktori vjerojatno u Iraku ostali i dulje.

Obama je već u predizbornoj kampanji najavio da je njegov plan povlačenje američke vojske iz Iraka, te preispitivanje strategije u Afganistanu, gdje se više mora postići diplomatskim i političkim sredstvima. Ima naznaka da bi se Obama u Afganistanu mogao početi oslanjati na druge ljude, čime bi prestala potpuna američka podrška sadašnjem nepopularnom afganistanskom predsjedniku Hamidu Karzaiju, čija je vlast nedjelotvorna i korumpirana. U tome će važnu riječ imati Holbrooke, kao i u razvijanju američko-pakistanskih odnosa, pri čemu će ključni američki interes biti jačanje proameričkih pakistanskih snaga u vojsci i politici, koje sada upravljaju zemljom. Čini se da će Obama jačati američke snage u Afganistanu. Istodobno, on nije promijenio dosadašnju politiku američke vojske kad je riječ o operacijama u pograničnom području Pakistana. U ponedjeljak je objavljeno da su američke bespilotne letjelice nastavile napadati ciljeve u pokrajini Vaziristan, a to nije bilo moguće bez izričite naredbe novog predsjednika.
Na prvoj tiskovnoj konferenciji što ju je u Bijeloj kući održao novi glasnogovornik Richard Gibbs jedan izvjestitelj rekao je da Obama ne koristi Bushevu čestu sintagmu o tome da je SAD “u ratu protiv terora”, te je upitao je li donesena odluka da se ta sintagma više ne koristi. Gibbs na to pitanje nije precizno odgovorio, ali je dao do znanja da se sada američke akcije protiv islamskog terorizma promatraju na nov način. Napomenuo je da će američki predsjednik činiti sve što je nužno da zaštiti američki narod, te će se odlučno obračunavati s onima koji žele nauditi Americi i Amerikancima, ali je sasvim jasno da je pristup drukčiji od Busheva, da Obama odbacuje dosadašnju koncepciju prema kojoj se sve mora urediti samo ratom.

Da će energično demontirati Bushevu politiku, i to ne samo u sigurnosnoj i međunarodnoj sferi, Obama je najavio već u inauguracijskom govoru. Nije običaj da novi američki predsjednici u inauguracijskim govorima napadaju svoje prethodnike, ali je Obama 20. siječnja ispred zgrade Kongresa kritizirao Busha kao nijedan noviji američki predsjednik svog prethodnika. Nije ga pritom izravno spomenuo, štoviše, on u jednoj rečenici pohvalio je njegov doprinos domovini, ali je cijeli njegov govor bio posvemašnja, sistematična kritika onoga što se događalo u prethodnom razdoblju u ekonomiji, u poštivanju američkih nacionalnih vrijednosti, u definiranju američke pozicije u svijetu. Bush je sve to stoički saslušao i nakon Obamina govora i završene inauguracijske ceremonije zajedno sa suprugom Laurom srdačno razgovarao dok ga je Obama sa suprugom Michelle pratio prema helikopteru s druge strane zgrade Kongresa. Ondje su se dva para i izgrlila prije polijetanja helikoptera. Neki Bushevi suradnici, koji su pratili Busha na njegovu posljednjem letu predsjedničkim avionom u Teksas, tvrde do nije bio zadovoljan Obaminim govorom, ali ništa javno o tome nije htio reći.
Sve je to logično, i da se Obama prvim predsjedničkim govorom distancirao od prethodnikove politike, i da je Bush odahnuo što mu je predsjednički mandat završio. Napokon se lišio funkcije u kojoj se nije snalazio i nije zadovoljio očekivanja Amerikanaca – nijedan američki predsjednik u povijesti nije imao manju popularnost u trenutku odlaska s funkcije. Bush je odlaskom u Teksas skinuo s leđa teško breme, a to je breme prihvatio Obama, kojem je prva želja da svima da do znanja kako počinje novo poglavlje američke politike i povijesti.

Sve ono što se događalo u danu prijenosa vlasti pokazalo je koliko mnogo Amerikanci očekuju od novog predsjednika, ali i otvorilo pitanja je li on spreman i sposoban ispuniti ta očekivanja. Dok Bush odlazi sa scene nepopularniji od bilo kojeg drugog predsjednika, Obama se popeo na taj položaj popularniji od bilo kojeg predsjednika novoga doba. Čak 80 posto Amerikanaca danas podržava Obamu, što je mnogo više od postotka na izborima. Većina Amerikanaca vjeruje da će se sada obrnuti i opća situacija u zemlji, da će Obama preokrenuti ekonomske trendove, a to bi bio temelj za opći brzi izlazak zemlje iz krize, ne samo ekonomske, nego i društvene. Ali nisu svi tako optimistični, prilično su skeptični američki poslovni krugovi, što rječito pokazuju i kretanja na američkoj burzi. Dok je Obama primao predsjednički položaj ispred Kongresa, dok mu je klicalo više od milijun ljudi, na newyorškoj burzi industrijski indeks Dow Jones, glavni indikator kretanja američke privrede, ponovno se strmoglavio zbog najnovijih negativnih podataka o kretanju privrede i rastu nezaposlenosti. U danu inauguracije pao je za 4,18 posto, za 332 poena, te završio na samo 7940 poena, što je najniži indeks u posljednjih 14 godina. Čak i pesimistični američki ekonomski analitičari još su prije nekoliko mjeseci bili uvjereni da indeks neće pasti ispod 8000, a to se, eto, ipak dogodilo. Sljedećih dana indeks je opet prešao iznad 8000, ali je i dalje vrlo nizak.

Privreda ostaje najveći Obamin problem, koji će morati najenergičnije, najbrže i najdrastičnije rješavati. Postoje različita mišljenja kakve mu mjere stoje na raspolaganju i što treba činiti, ali opće je uvjerenje da će biti skloniji subvencioniranju privrede i financijskog sektora od svog prethodnika, te da će u tome imati i jaču podršku Kongresa. No nije to pitanje samo količine novca na raspolaganju, nego i ekonomske dalekovidnosti, a imaju li Obama i njegovi ljudi te dalekovidnosti, vidjet će se već za nekoliko mjeseci. Po svemu sudeći, Obama će u toj najkritičnijoj sferi problemima pristupiti vrlo široko, a to će biti pristup i u drugim sferama, barem je to najavio u svom govoru. Za razliku od Busha i njegove ekipe, koja se baš nije trudila problemima pristupati načelno i široko, nego je to činila utilitarno, gledajući samo neposredne koristi, a ne opće posljedice, Obama najavljuje da će svoje poteze donositi procjenjujući ih u mnogo širem kontekstu. Činit će to, na primjer, povezujući ekonomske poteze s ekološkom problematikom, pravne poteze promatrajući jesu li u skladu s osnovnim društvenim američkim vrijednostima kad je riječ o ljudskim pravima i slobodama, a međunarodne poteze u svjetlu onoga što svijet očekuje od SAD-a – da bude predvodnik demokratskog svijeta u širenju razumijevanja, tolerancije i slobode.
Ovdje nije riječ samo u razlikama u shvaćanju politike, političkih koncepcija i odnosa prema neposrednoj utilitarnosti političkih poteza, nego o kapacitetima dviju ličnosti. Bush nije bio ni dovoljno obrazovan, ni politički iskusan da bi mogao svladati zahtjeve funkcije najmoćnijeg čovjeka svijeta, okružio se pogrešnim ljudima, koji su, doduše, bili sposobniji od njega. Zapravo je zemlju iza kulisa uvelike vodio njegov potpredsjednik Dick Cheney, čovjek mračnih pogleda na političku praksu.
Za razliku od nedoraslog Busha, koji je otvoreno priznavao da mu je najveće zadovoljstvo uzeti motornu pilu i sjeći suho drveće na ranču u Teksasu, Obama je čovjek sasvim drukčijeg kova. Tko god je pročitao neku od dviju njegovih knjiga, posebno onu prvu, autobiografsku “Dreams From My Father” – objavljenu 1995., može uočiti njegovo duboko razmišljanje, široko znanje, svijest da je život mnogo kompleksniji od onoga kako ga je prikazivala Busheva administracija.
I u intelektualnom smislu između dva predsjedništva postojat će velika razlika, koja se osjetila već u govoru novog predsjednika, punom intelektualnih, retoričkih, kulturoloških i povijesnih referencija na razne ljude, umjetnička djela i događaje iz američke povijesti i suvremenosti, koje pokazuju odakle će novi predsjednik crpiti inspiraciju. A prvi njegovi potezi pokazuju da ambiciozno ulazi u duboku reformu SAD-a. Kad su mu neki republikanski senatori na sastanku u Bijeloj kući predbacili da se u reforme upušta bez konzultiranja s njima, on im je resko odgovorio: “Ja sam pobijedio.” Reformu je, eto, počeo na nekima od najosjetljivijih pitanja.

Komentiraj