Tematiziranje antisemitizma: ‘Prekasno je za borbu protiv radikalizacije jer se zbog potrebe za desnim glasačima nije na vrijeme reagiralo’

Sudionici seminara ‘Antisemitizam, Holokaust, stradanja – prošlost u sadašnjosti’ smatraju da su društvene mreže plodna platforma za širenje antisemitizma i radikalizaciju društva koja se ciljano provodi nad mladima

Koliko su mediji etični u izvještavanju i komentiranju holokausta, stradanja Židova, Srba, Roma i političkih neistomišljenika u razdoblju nacizma? Koliko su relevantni povijesni izvori koje koriste? Kako umjetnost, književnost i film tematiziraju antisemitizam? To su samo neke od tema online seminara “Antisemitizam, holokaust, stradanja – prošlost u sadašnjosti” koji se u organizaciji Centra za promicanje tolerancije i očuvanja sjećanja na holokaust održao od 9. do 11. studenoga. Nataša Popović, ravnateljica Centra, objasnila je da je cilj seminara “informiranje i educiranje izravnih sudionika – studenata novinarstva, komunikologije, sociologije, politologije i povijesti, novinara i urednika, ali i cjelokupne javnosti te stvaranje javnog mnijenja o potrebama i vrijednostima točnog i argumentiranog prenošenja istine o holokaustu”. Kroz predavanja renomiranih sveučilišnih profesora, znanstvenika i stručnjaka, nastavila je, seminar donosi saznanja o tome kako razlučiti istinu od povijesnih preinaka, mitomanija i lažiranja.

Partner projekta koji se održava uoči Međunarodnog dana borbe protiv fašizma i antisemitizma i u povodu sjećanja na Kristalnu noć je Festival suvremenog židovskog filma Zagreb, uz potporu Grada Zagreba i Veleposlanstva SR Njemačke. O etičkoj strani izvještavanja u medijima govore teolog, profesor etike i dugogodišnji rektor Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku Peter Kuzmič i profesorica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Gordana Vilović. Ostali predavači su profesori povijesti s Filozofskog fakulteta u Zagrebu – Goran Hutinec i Ivo Goldstein – te Nebojša Blanuša, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, zatim povjesničar filma Daniel Rafaelić koji obrađuje temu o antisemitizmu i holokaustu na filmu, Igor Hofman s Filozofskog fakulteta u Zagrebu analizira utjecaj tih tema na književnost, a o glazbenim utjecajima govori dirigent Tonči Bilić. Održava se i nekoliko stručnih radionica o prikazu stradanja Roma u NDH u hrvatskim medijima i metodologiji istraživanja nestalih u holokaustu.

Nataša Popović objasnila je zašto je kao datum održavanja webinara odabran Dan sjećanja na Kristalnu noć, koja se smatra početkom holokausta.

“Sam naziv Kristalna noć skovali su nacisti predstavljajući tu noć kao nešto sjajno za Njemačku. Danas je u Njemačkoj prihvaćeniji naziv ‘Noć pogroma’ koji puno bolje opisuje što se te noći zaista događalo. Teme webinara pripremili smo u svrhu edukacije jedne od najvažnijih društveno odgovornih skupina – izravnih sudionika u stvaranju javnog mnijenja, odnosno novinara i budućih novinara, s ciljem približavanja potrebama i vrijednostima točnog i argumentiranog prenošenja i javnog prikazivanja istine o antisemitizmu, holokaustu i stradanjima.”

Upravo temom “Antisemitizam, holokaust i stradanja – mediji između profesionalnog i etičkog novinarstva i krivotvorenja i govora mržnje” bavi se profesorica Gordana Vilović s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Govoreći o načinu izvještavanja u medijima i raspravama o holokaustu u javnom prostoru, podsjetila je na to da je bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović još 2016. pustio zloduha iz boce: “On doista predstavlja početak jednog novog vala revizije povijesti i radikalizacije, odnosno propitivanja povijesnih činjenica o holokaustu i Drugom svjetskom ratu koje više nitko u zapadnom civiliziranom svijetu ne propituje. Kada ga je izmislio Tomislav Karamarko, iako mi još uvijek nije jasno zašto jer prije toga za Hasanbegovića nikada nisam čula, shvatila sam da Hasanbegović ima jednu misiju koju će odraditi sukladno svojim stavovima koje nije ni najmanje skrivao. On je u sebi nosio jednu ogorčenost koja nema veze sa znanošću, a posljedice toga i danas osjećamo.”

No Hasanbegović nije usamljena pojava. Nataša Popović upozorila je na jačanje desnice u svijetu:

“U situaciji kad desnica, čini se, nezaustavljivo jača, a inicijativama mržnje se aplaudira, čemu smo svjedočili i prije samo nekoliko dana napadom u Beču, radikalizacija društva svugdje je prisutna pa tako, nažalost, i u Hrvatskoj. Važno je konstantno upućivati mlade generacije na užase prošlosti i holokausta, upoznati ih sa strahotama od prije više od 80 godina, ali istodobno i upozoriti na opasnosti koje nas svakodnevno okružuju, na svijet koji je i dalje prepun nasilja, patnje i smrti kojih smo i sami svjedoci, od Vukovara i Srebrenice do Afrike i Južne Amerike. To je razlog zbog kojeg smo pripremili ovaj webinar i on bi se trebao održavati svake godine.”

 

‘Hasanbegović doista predstavlja početak jednog novog vala revizije povijesti i radikalizacije, odnosno propitivanja povijesnih činjenica o Holokaustu’, kaže Gordana Vilović

 

Gordana Vilović istaknula je da negiranje holokausta, zloupotreba činjenica i revizija povijesti sve više uzimaju maha na komercijalnim platformama, a osobito na društvenim mrežama, i to na način koji je civiliziranim ljudima gotovo nepojmljiv: “Mainstream mediji uglavnom ne dovode u pitanje činjenice vezane uz holokaust, ali podcasti, kojih je danas u Hrvatskoj jako puno, iz dana u dan propituju povijesno i znanstveno dokazane činjenice, dok komentari publike koji se mogu pročitati nakon nekih emisija, osobito lokalnih televizija, pokazuju koliko je takvo iskrivljeno shvaćanje povijesti uzelo maha. Čovjek se mora zapitati gdje živi i koliko je obrazovni sustav zakazao u posljednjih nekoliko desetljeća. Mladima očito nije jasno što se događalo u tom najmračnijem razdoblju povijesti 20. stoljeća, tijekom Drugog svjetskog rata.”

I Nataša Popović slaže se s time da širenju antisemitizma osobito pridonose društvene mreže, kao globalni komunikacijski kanal koji koriste stotine milijuna ljudi u svijetu. Ona smatra da su društvene mreže posebno plodna platforma za širenje antisemitizma i radikalizaciju društva koja se, čini se, posebno ciljano provodi nad mladim ljudima te da je etika već dulje goruće pitanje suvremenih medija.

“Govor mržnje, manipulacije, ekstremistički stavovi, revitalizacija povijesti, skandali, povrede ljudskih prava i senzacionalizam sveprisutni su kroz društvene mreže i medije. Društvene mreže i web-stranice jesu važan dio svakog društva i njihov utjecaj se ne smije zanemariti, već treba poticati njihov razvoj i rast, ali uz kontrolu privatnosti i poštivanja pravila ponašanja uz preveniranje huškačkih i mrzilačkih iskaza na internetu, a ne samo sankcioniranje posljedica, kao što to već neko vrijeme rade velike internetske društvene mreže poput Facebooka i Twittera”, rekla je Nataša Popović.

Na primjedbu da je u reviziji povijesti i iskrivljavanju činjenica godinama predvodničku ulogu imala Hrvatska televizija, Gordana Vilović rekla je da je najočitiji primjer za to “TV kalendar”, petominutna emisija koja se emitira nekoliko puta dnevno.

“Ta kratka forma ima poseban način na koji prikazuje i interpretira povijesne događaje, koje uvijek začine nečim što čovjeku dugo ostane u podsvijesti. Ne mogu shvatiti da nakon silnih primjedbi gledatelja, kao i predstavnika srpske, židovske i romske manjine, nije učinjen pomak. Netko je konačno morao javno istupiti i reći koja je uloga te emisije, kako je koncipirana, što znači TV kalendar i na temelju koje povijesne znanosti bi te događaje trebalo prikazivati”, upozorila je Gordana Vilović.

Prema njezinu mišljenju, HTV je do sada učinio nekoliko nepopravljivih grešaka:

“Taj javni servis koji je, usudila bih se reći, državna televizija, doveo je u pitanje nekoliko nepobitnih povijesnih istina, što je veći dio publike spremno dočekao, dok su mladi ljudi samo nastavili koristiti te iskrivljene činjenice za potrebe svojih svakodnevnih obračunavanja ili ispisivanja komentara.”

Nataša Popović, ravnateljica Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na Holokaust. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

 

U tom kontekstu podsjetila je na slučaj Karoline Vidović-Krišto koja je na HTV-u ugostila publicista i samozvanog povjesničara Igora Vukića kako bi promovirao svoju knjigu “Radni logor Jasenovac” u kojoj negira da je u tom ustaškom logoru smrti ubijeno više od 80 tisuća Srba, Židova i Roma.

“Iako je ona tada bila suspendirana, nije dobila otkaz i nastavila je raditi na HRT-u, sve dok nije nagrađena glasovima jednog dijela glasača koji su joj omogućili da postane zastupnica u Hrvatskom saboru. Ona sada jednako tako može nastupati u tom domu i javno širiti svoju opasnu ideologiju. Puno je loših stvari napravljeno, a najgore posljedice takvih istupa nisu samo komentari po društvenim mrežama, već govor mržnje i pozivanje na nasilje kojima svjedočimo”, smatra Gordana Vilović.

Posebno je čudi izostanak žešće reakcije ministrice Nine Obuljen-Koržinek, tim više što je Ministarstvu kulture, kojem je na čelu, u nazivu dodana i riječ mediji.

“Bilo bi logično da ministrica jasno i glasno kaže da su takve stvari nedopustive. Isti je slučaj s izvikivanjem ustaškog pozdrava ‘za dom spremni!’ koji je Ustavom zabranjen i za koji nema sumnje da je povezan s nacizmom i fašizmom. Pa ipak, ako su dvije ili tri sudske presude oslobodile i Thompsona i pojedince koji su taj pozdrav izvikivali u javnom prostoru, on je zaprvo dobio legitimitet. To je u Njemačkoj nezamislivo i takve stvari se ne propituju. Mi stalno radimo jedan korak naprijed i dva nazad.”

Iako i mediji, i nevladine udruge, i međunarodne organizacije upozoravaju već godinama na rastući revizionizam, nacionalizam i radikalizaciju društva, premijer Plenković to je primijetio tek kada je radikalizirani mladić pucao na zgradu Vlade. Na pitanje je li mogao učiniti više u posljednje četiri godine kako bi promijenio atmosferu u društvu, Nataša Popović smatra da se moglo i trebalo učiniti više: “Mislim da nije stvar isključivo ove situacije, da se prepoznala radikalizacija društva tek nakon nemilog događaja na Markovom trgu. Problem ovog društva je izostanak dijaloga i međusobnog uvažavanja, javni diskurs nam se svodi isključivo na prepucavanja umjesto da se sve snage usmjere na prevenciju i rješavanje problema. Važni su edukacija i bavljenje problemom u prevenciji, a ne u posljedici. Dok to ne shvatimo i ne počnemo rješavati moguću radikalizaciju kroz obrazovanje i detektiranje problema prije nego što se donese ozbiljne posljedice, svjedočit ćemo takvim stravičnim događajima i oni će biti vrlo prisutni i česti. Premijer Plenković, ali i ostali visokopozicionirani političari, ministri, gradonačelnici imaju savjetnike za društvena pitanja i mislim da bi oni trebali odigrati glavnu funkciju u poboljšanju društvene atmosfere upravo kroz poruke koje dolaze od vladajućih.”

Međutim, Gordana Vilović smatra da je sada prekasno za borbu protiv radikalizacije društva jer se zbog politike i potrebe da se na svojoj strani ima glasače krajnje desnice, nije reagiralo na vrijeme.

“Sada smo kao u onoj priči – kada su otjerali Židove u logore, ljudi nisu reagirali jer ih se nije ticalo, kada su odveli Srbe i Rome, opet to nije bila njihova stvar, a kada su počeli ubijati Hrvate, onda nije bilo nikoga tko bi ih mogao braniti. Na takve pojave i na govor mržnje treba reagirati odlučno i odmah, osobito ako si ključna osoba u državi. Jer govor mržnje dovodi do nasilja”, rekla je Vilović.

Komentirajući tezu da su hrvatski političari samo “deklarativno” antisemiti i samo deklarativno osuđuju holokaust, dok duboko u narodu postoji totalno negiranje, ona je rekla: “Doista, mislim da je u Hrvatskoj to licemjerje jako ukorijenjeno i kada političari žele pokazati da su dio svijeta, onda osuđuju holokaust, a kad se u Hrvatskoj negira zločinačka priroda NDH ili događaju neke slične stvari, nemaju hrabrosti svojim primjerom pokazati da je povijesni revizionizam apsolutno neprihvatljiv i da je ono što se u Hrvatskoj događalo sa Židovima, Srbima i Romima bilo zločin za koji je odgovorna prvenstveno ustaška vlast.”

Ne slaže se s time što je prema novom zakonu o elektroničkim medijima propisano da će za govor mržnje u komentarima na tekstove biti odgovorni urednici medija i vlasnici portala i platformi, koji će za to plaćati kazne, jer smatra da već sada postoje zakonski načini da se protiv toga bori i ne misli da su drakonske kazne za urednike ili vlasnike medija i portala rješenje tog problema. Smatra i da treba razlikovati komentare i kritike anonimnih čitatelja koji nisu govor mržnje, već samo kritika, koja je u demokratskom društvu poželjna i dozvoljena.

Online seminar ‘Antisemitizam, Holokaust, stradanja – prošlost u sadašnjosti’ održao se od 9. do 11. studenoga

 

“Mi ne smijemo oduzeti ljudima pravo da iskažu svoje mišljenje. A govor mržnje može se rješavati puno efikasnije – uz postojeću tehnologiju vrlo lako se može doći do identiteta onih koji prijete, pozivaju na nasilje ili najavljuju terorističke akte. Mislim da je ta stavka u zakonu samo smokvin list, kako bi se odgovornost nadležnih službi prebacila na medije. A glavni je problem u tome što oni u Ministarstvu kulture još uvijek nisu jasno definirali što je to govor mržnje”, rekla je Gordana Vilović.

Nataša Popović istaknula je da zakonski okvir u Hrvatskoj već postoji, ali smatra da je zbog ogromne količine sadržaja teško očekivati da će se to zakonom uspjeti regulirati: “Važno je da mediji u realnom vremenu blokiraju, ali isto tako i preveniraju ekstremne reakcije ili neistine ili pak negiranja izvršenih zločina. Nažalost, tehnologija nam je danas omogućila da u javnom diskursu bude prisutan govor mržnje na svakom koraku, posebice na društvenim mrežama koje jesu platforme na kojima svatko može izreći što mu padne na pamet i to bez ozbiljnih posljedica. Isključivo su kažnjeni i uklonjeni radikalni stavovi, što mislim da nije ni približno dovoljno. Smatram da ako načelo obrazovanja i ljudskih prava uspijemo postaviti kao društvene prioritete, posebno u svijesti mlađih generacija, poslužit ćemo ispravnoj stvari. A to je i osnovna ideja ovog seminara – osigurati rušenje predrasuda širenjem znanja i vještina, odnosno uklanjanje mržnje u užoj i široj zajednici s ciljem ostvarenja mira i poštivanja među ljudima”, napomenula je Nataša Popović.

Posebnu ulogu u kapilarnom širenju revizionizma i govora mržnje u medijima ima urednik i voditelj Velimir Bujanec, u čijim su emisijama koje se reemitiraju na dvadesetak lokalnih televizija sudjelovali i bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i neki ministri iz HDZ-a, pa i Andrej Plenković dok nije bio premijer. Gordani Vilović nije jasno čime je i kako Bujanec, za kojeg je godinama bilo evidentno što radi, “kupio” sve te ljude s javne scene koji su gostovali u njegovim emisijama.

“Sjećam se i onog njegova famoznog vjenčanja na kojem je bio veliki broj javnih osoba, što je meni neshvatljivo. No Bujanec je samo vrh ledenog brijega. Slične ili još gore emisije emitiraju se na televizijama po Slavoniji, a reakcije Agencije za elektroničke medije nema iako ima sve zakonsko oruđe u rukama da kazni takve medije. Problem je kada ljudi ne reagiraju, odnosno kad sudjeluju u programima u koje bi trebali odbiti doći. A to je trebalo napraviti prije pet ili čak deset godina”, istaknula je. Kakvu će poruku poslati sudionicima webinara, studentima i budućim novinarima?

“Reći ću im da ne vjeruju tim novim prorocima, da koriste provjerene povijesne izvore, da pogledaju neke važne povijesne dokumentarne filmove i da ne nasjedaju na provokacije koje često dolaze i iz najviših državnih tijela. Jer mislim da će premijer i njegova vlada možda unijeti neke kozmetičke promjene na HRT-u, što je doista sramota jer se taj program financira novcem pretplatnika koji predstavlja ogromnu sumu. Zato bi HRT trebao ispunjavati svoju ulogu javnog servisa. Ne želim biti pesimist, no čini mi se da je sve ovo kratkog daha i da se radi prema onoj poslovici: drži vodu dok majstori odu”, zaključila je Gordana Vilović.

Komentiraj