PREDSJEDNIČKE AMBICIJE ŠEFA HGK IZ 2008.: Milijunaš na putu za Pantovčak

Autor:

Igor Kralj/PIXSELL, Patrik Macek/PIXSELL

Objavljeno u Nacionalu br. 668, 2008-09-02

Mogućnost da se Nadan Vidošević kandidira za šefa države otvara pitanje o kojem se dosad nije razmišljalo: jesu li građani Hrvatske spremni za predsjednika izabrati imućnog čovjeka

Nadan Vidošević, diplomirani ekonomist koji istodobno predsjeda Hrvatskom gospodarskom komorom i kao predsjednik uprave vodi tvrtku Kraš, prošli tjedan počeo je pripremati teren za moguću kandidaturu za budućeg predsjednika Hrvatske. Vidošević se prvo prije nekoliko dana pojavio u udarnom terminu u Dnevniku Hrvatske televizije, gdje je osam minuta iznosio što misli o ekonomskim perspektivama Hrvatske. Samo nekoliko dana poslije toga Vidošević je dao intervju tjedniku Globus. U tom razgovoru pričao je o ekonomskoj politici Vlade u situaciji kada inflacija raste, a građani postaju sve siromašniji. Rekao je da ne razmišlja o kandidaturi za predsjednika, ali da osjeća da ova zemlja može mnogo bolje. Potom je na ponovljeno pitanje o mogućoj predsjedničkoj kandidaturi Vidošević ipak rekao “nikad ne reci nikad”. Iako se nije tako javno izjasnio, Vidošević je tom izjavom ipak dao do znanja da razmišlja o kandidaturi za predsjednika. Intervju koji je dao Globusu za Vidoševića je imao višestruki značaj. Onim što je to izgovorio, Vidošević je, čini se, ipak namjeravao senzibilizirati javnost za svoju moguću predsjedničku kandidaturu, te ispitati kako njegove ambicije kotiraju, što u javnosti, što među političkim autoritetima koji će u toj predizbornoj kampanji ipak voditi glavnu riječ.

Mogućnost da se Vidošević kandidira za budućeg predsjednika Hrvatske otvara i pitanje o kojem se u Hrvatskoj dosad nije razmišljalo – jesu li građani Hrvatske spremni za predsjednika izabrati jednog imućnog čovjeka, što Vidošević svakako jest. On je vlasnik nekoliko atraktivnih nekretnina, posjeduje i brojne dionice, a poznato je da je na raznim poslovima zaradio velik novac, o čemu je i sam javno govorio. Nadan Vidošević je tako primjerice za 500 tisuća eura prije nekoliko godina u Splitu kupio Meštrovićev atelje, koji je prije nekoliko mjeseci prodao i zaradio milijun eura. Nedugo nakon što je 2005. postao predsjednik uprave Kraša, kupio je dionice te tvrtke za 6,6 milijuna kuna. U Gorskom kotaru Nadan Vidošević prije nekoliko godina kupio je 6,5 hektara zemljišta na kojem si gradi luksuznu zimsku vikendicu, više objekata, teniski teren, konjušnicu, jezero, a možda čak i skijašku stazu sa žičarom. Prije nešto više od godinu dana Vidošević je počeo graditi i luksuznu vilu na Gornjem Prekrižju u Zagrebu, na jednoj od najelitnijih zagrebačkih lokacija, gdje je kupio 1200 četvornih metara zemljišta. Samo u tu vilu investirao je više od milijun eura. U javnosti je poznat i kao veliki ljubitelj umjetnina te posjeduje prestižnu kolekciju umjetničkih slika.

Nadan Vidošević je osoba koja se u proteklih 18 godina nije jasno politički profilirala. Kako se ovlasti predsjednika Hrvatske ponajprije tiču vanjske politike, obrane i nacionalne sigurnosti, te brige za redovito usklađeno djelovanje i stabilnost državne vlasti, u slučaju Vidoševićeve kandidature za predsjednika Hrvatske postavit će se i pitanje kakva ga politička karijera, iskustvo i stavovi kvalificiraju kao kvalitetnog kandidata za tu funkciju. Dosad su u Hrvatskoj gospodarstvenici pokazivali političke ambicije, te u nekim sredinama, najčešće na lokalnoj razini, čak i osvajali vlast. Takve se ambicije mogu legitimno braniti na lokalnim razinama, gdje gospodarstvenici iz raznih razloga mogu biti zainteresirani za što učinkovitije upravljanje ponajprije projektima koji se vežu za gospodarstvo. Uz to, njihova menadžerska znanja mogu biti od koristi lokalnoj upravi. Međutim, čelna pozicija u državi podrazumijeva da osobe koje se za nju kandidiraju imaju prije svega bogato političko iskustvo. To pokazuju i inozemni primjeri, gdje se također vrlo rijetko može naći primjer da se neka vrlo imućna osoba u toj mjeri politički afirmirala da je preuzela funkciju predsjednika države. Rijetka iznimka od tog pravila je Silvio Berlusconi. On je multimilijunaš, ali je političku ambiciju usmjerio na funkciju premijera, koja se ipak razlikuje od funkcije predsjednika države.

Nadan Vidošević nije ni približno bogat kao Silvio Berlusconi, nije niti među deset najbogatijih Hrvata, ali sa sigurnošću se može tvrditi da je imućan, u svakom slučaju vjerojatno imućniji od svih ljudi koji su do sada u nezavisnoj Hrvatskoj obnašali najviše funkcije. Ulazak u političku utrku za predsjednika Hrvatske s takve pozicije za Nadana Vidoševića mogao bi skrivati još jedan izazov. Vidošević u svojim javnim istupima ponajprije govori o ekonomskoj problematici. Budući da on sam tih ekonomskih problema nema, upitno je hoće li zbog svog izvrsnog imovnog stanja Vidošević na prosječnog Hrvata uspjeti ostaviti dojam da je doista ozbiljno zabrinut za težak ekonomski položaj Hrvatske i njenih građana.

Nadan Vidošević rodio se 30. siječnja 1960. u Splitu. Njegov otac Ante Vidošević bio je također diplomirani ekonomist, a smatrali su ga za jednog od najvećih računovodstveno-financijskih stručnjaka u bivšoj Jugoslaviji. Kao vrlo nadareni petnaestogodišnjak njegov otac dobio je 1940. državnu stipendiju i uputio se u Zagreb na školovanje, gdje je završio fakultet. Iako je jedno vrijeme studirao na Domobranskom učilištu, Ante Vidošević nikada se nije bavio politikom, niti je sudjelovao u Drugom svjetskom ratu. Kad je Drugi svjetski rat završio, tadašnji partizanski prvoborac i direktor Dalmacijacementa Drago Gizdić uključio ga je u svoj tim. Ante Vidošević u tvrtki je brzo napredovao i od šefa računovodstva dogurao je do funkcije financijskog direktora. Bio je pravi intelektualac, mirne naravi, sa svima ljubazan. Govorio je pet svjetskih jezika i bio jedna od najinformiranijih osoba u Splitu. Oženio se Marijom Tudor, također diplomiranom ekonomisticom, dugogodišnjom djelatnicom Splitske banke. Sredinom 70-ih godina Ante i Marija su se razveli i nastavili živjeti odvojeno, oboje u Splitu. Marija Vidošević, rođena Tudor, potječe iz stare splitske obitelji, lijeve, komunističke orijentacije. Cijela njezina obitelj aktivno je sudjelovala u NOB-u, a dva njezina brata kao dalmatinski partizani poginuli su na Sutjesci. Marija Tudor Vidošević iz braka s Antom Vidoševićem ima i sina Tomislava, koji je trenutačno hrvatski ambasador u Italiji.

Nadan Vidošević je, kao i njegov otac, svoju profesionalnu karijeru također započeo u Dalmacijacementu. U profesionalnom usponu dijelom su mu pomogli i očeva karizma i ugled. Međutim, i on se iskazao kao sposoban djelatnik. Kao i otac, postao je šef računovodstva cijelog SOUR-a Dalmacijacement – tri tvornice cementa tada su se zvale Prvoborac, Partizan i 10. kolovoz. Vidošević je dodatno napredovao i postao direktor uvoza i izvoza, potom direktor tvornice Partizan, a u teškim vremenima početkom 90-ih godina, Nadan Vidošević postao je direktor cijelog Dalmacijacementa. Tvrtka je tada imala 100 milijuna njemačkih maraka duga i praktično bila pred stečajem.

O Nadanu Vidoševiću prvi put se u javnosti počelo više govoriti kada je početkom devedesetih izbila afera oko prodaje te tvrtke Talijanima. Dalmacijacement je dobila strane vlasnike, ali tek nekoliko godina nakon što je tvrtku Vidošević napustio. Njegova uloga u tom vremenu ocijenjena je pozitivnom, pa se tako i politički afirmirao. Vidošević je kasnije postao i predsjednik Upravnog odbora Splitske banke, na čije je čelo doveo Franu Mitrovića, a s ekipom svojih ljudi uvelike je tada kontrolirao sve procese u splitskoj regiji. U to vrijeme je Vidošević postao i predsjednik nogometnog kluba Hajduk, a imenovan je i za župana Splitsko-dalmatinske županije.

Vidošević je 1993. otišao iz Splita i postao ministar gospodarstva. Otad pa do danas obnašao je niz upravljačkih funkcija i bio član brojnih nadzornih odbora. Sve to mu je, osobito 90-ih, osiguralo znatan politički, ali i gospodarski utjecaj. U Dalmacijacement se ponovo vratio 1996., kao predsjednik nadzornog odbora tvrtke. Godinu prije, 1995., Nadan Vidošević postao je predsjednik Hrvatske gospodarske komore. Tu funkciju i danas obnaša. Prošle jeseni, kao jedini kandidat, izabran je na svoj četvrti mandat na toj funkciji, koji mu traje do 2011. Posljednjih godina, nakon temeljitih preslagivanja odnosa u HDZ-u do kojih je došlo nakon smrti Franje Tuđmana, Nadanu Vidoševiću je funkcija predsjednika Hrvatske gospodarske komore osigurala kontinuitet javnih istupa. On se klonio političkih istupa, a gotovo nikada nije komentirao stanje unutar HDZ-a. Posljednjih godina Vidošević je bez velike agresivnosti govorio o svojim procjenama gospodarskih kretanja, koje nisu u skladu s tvrdnjama vodećih političara. Možda i zato Vidošević trenutačno u HDZ-u ne figurira kao osobito utjecajan. Posljednjih godina on je javno istupao ponajprije kao predsjednik Hrvatske gospodarske komore.

Međutim, nakon njegova posljednjeg reizbora na kojem nije imao protukandidata, nisu svi o njegovu reizboru govorili s odobravanjem. Ljubo Jurčić, bivši premijerski kandidat SDP-a, rekao je da Vidoševićev izbor guši razvoj novih perspektivnih kadrova, a Đuro Popijač, direktor Hrvatske udruge poslodavaca, konkurentske dobrovoljne udruge, rekao je da je Hrvatskoj gospodarskoj komori potrebna temeljita reforma. Protiv Vidoševićeva novog mandata govorio je i Nenad Porges, također bivši ministar gospodarstva.

Vidoševićev odlazak u Kraš otvorio je novu fazu u njegovu životu, zanimljivu i po tomu što se prvi put počelo učestalije pisati o njegovim privatnim investicijama. Nedugo po njegovu odlasku u Kraš odlučeno je da tvrtka proda menadžmentu i zaposlenicima 8,5 posto dionica. Najviše ih je kupio Nadan Vidošević. On je za 12 tisuća dionica Kraša platio 6,6 milijuna kuna. Potom je još neke dionice kasnije tijekom mandata dobio kao nagradu za uspješno poslovanje tvrtke. Vidošević je 2006. samo kao nagradu za dobro poslovanje Kraša dobio dionice tvrtke koje su tada vrijedile 744 tisuće kuna.

Početkom ove godine doznalo se da 6,6 milijuna kuna uloženih u dionice Kraša nije jedini ozbiljan novac koji je Vidošević dosad investirao. Vidošević je tada dospio u središte zanimanja javnosti zato što je prodao Meštrovićev atelje u Splitu. Na toj je transakciji zaradio milijun eura. Tada se pisalo da je on tu nekretninu prije 7-8 godina platio 500 tisuća eura. Vidošević je ondje namjeravao napraviti i otvoriti galeriju u kojoj će izložiti svoju bogatu zbirku iznimnih umjetničkih slika velike vrijednosti, održavati izložbe mladih i perspektivnih umjetnika, te na galeriji dograditi manji stan koji mu je trebao biti splitska rezidencija. Vidošević je ipak tu nekretninu po cijeni od 1,5 milijuna eura prodao poduzetniku Edi Crnčeviću.

Vidošević je ujesen prošle godine pričao o još jednoj svojoj ozbiljnoj investiciji. U šumovitom predjelu između Ravne Gore i Skrada, na prostoru od 6,5 hektara, Vidošević je počeo graditi nekoliko atraktivnih nekretnina. U vrijeme kada je o tomu javno govorio, Vidošević je ondje gradio više kuća, konjušnicu, teniski teren i jezero. Tada još nije bio siguran hoće li krenuti i u izgradnju vučnice i malog skijališta, te još dvaju jezera. Jezera bi ljeti trebala upotpuniti vizualni dojam imanja, a zimi poslužiti kao akumulacija vode za proizvodnju umjetnog snijega topovima za snijeg, kako bi skijaška staza mogla biti u funkciji neovisno o zimskim vremenskim prilikama. Vidošević je tada rekao da je to zemljište kupio 2002., te da se nada da će radovi biti gotovi do kraja tekuće godine.

Otprilike istodobno počeo je graditi i kuću na elitnoj lokaciji na Gornjem prekrižju u Zagrebu. Zemljište ima 1200 četvornih metara, a Vidošević javno tvrdi da je investitor njegova majka. Radnici koji su radili na toj vili već su prije, tijekom gradnje, novinarima ispričali da je zapravo jedini pravi graditelj Nadan Vidošević. Radove na vili izvodi tvrtka Ingra, gdje je Vidošević član Nadzornog odbora. Procjenjuje se da je samo u izgradnju investitor utrošio više od milijun eura. Kada su Vidoševića novinari Jutarnjeg lista pitali o toj vili, umjesto njega odgovorila je Martina Sokač, glasnogovornica Hrvatske gospodarske komore. Ona je rekla da kuća nije namijenjena stanovanju članova obitelji Vidošević, nego će nakon njenog dovršenja biti na prodaju. “Obitelj Vidošević već dugo posjeduje to zemljište. Nadan Vidošević je razmišljao hoće li kuću darovati svojoj majci, ili je prodati na tržištu”, rekla je tada Martina Sokač. Vidoševićeva majka demantirala je Martinu Sokač. Rekla je da to ne gradi njen sin, nego da je investitor i vlasnik cijeloga gradilišta ona, te da će u toj vili ona i živjeti.

Vidošević je vlasnik još jedne skupe atraktivne nekretnine u Nemiri pokraj Omiša, gdje je dogradio vikendicu koju je 70-ih kupio njegov otac. Smještena je praktički na okomitoj i nepristupačnoj litici, s koje se pruža predivan pogled na Brač. Ondje je prije nekoliko dana u razgovoru za tjednik Globus neizravno potvrdio političke ambicije. Njihova realizacija ovisit će o raspoloženju hrvatskih građana, jer će se u slučaju Vidoševićeve kandidature pokazati jesu li oni spremni da na čelo Hrvatske dospije čovjek čije imovinsko stanje bitno odskače od standarda tih građana.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.