PREDRAG PEĐA KOJOVIĆ: ‘Milorad Dodik je zbog svog imaginarnog odnosa s Putinom postao sigurnosni problem ne samo za BiH, već i za cijelu regiju’

Predrag Peđa Kojović, zastupnik Naše stranke u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, komentira političku situaciju u susjednoj zemlji nakon što je visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo djelomične izmjene Izbornog zakona BiH

Predrag Peđa Kojović zastupnik je Naše stranke u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Naša stranka je socijalno-liberalna politička stranka BiH u čijem je osnivanju 2008. Kojović sudjelovao sa skupinom uglednih javnih intelektualaca, među kojima su filmaš Danis Tanović, redatelj Oscarom nagrađenog bosanskohercegovačkog filma ‘’Ničija zemlja’’ i kazališni redatelj Dino Mustafić.

U proteklih nekoliko izbornih ciklusa, Naša stranka sustavno napreduje i jača, pa sada, među ostalim, ima premijera i ministarsko mjesto u Kantonu Sarajevo, dogradonačelnicu Sarajeva i načelnika jedne sarajevske općine, petnaestak zastupnika u kantonalnim skupštinama te parlamentima Federacije BiH i BiH, kao i vijećnike u općinskim i gradskim vijećima u više gradova BiH. Predrag Kojović pravnik je i novinar, rođen 1965. u Travniku. Do početka rata u bivšoj Jugoslaviji radio je kao novinar za niz medija u BiH, a 1991. postao je ratni izvjestitelj agencije Reuters iz Slovenije, Hrvatske i BiH, a poslije rata i iz ratnih žarišta širom svijeta. Živio je u Americi, a 2008. vratio se u BiH i pridružio Našoj stranci kojoj je, od 2015. do prošle godine, bio i predsjednik. Od 2010. do 2018. bio je u dva mandata zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo i zastupnik u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH. Na općim izborima 2018. izabran je za zastupnika u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

NACIONAL: Kako biste opisali političku i sigurnosnu situaciju u BiH nakon odluke visokog predstavnika o tehničkim izmjenama Izbornog zakona? Postoje li sigurnosni rizici za sljedeće razdoblje i kakvi?

Političke svađe u BiH ne reflektiraju se na način na koji ljudi žive svoje svakodnevne živote. I to je dobro. Dodik je od političkog problema evoluirao u sigurnosnu prijetnju ne samo za BiH nego, zbog svog imaginarnog osobnog odnosa s Putinom, i za regiju. Čović mu se povremeno pridružuje iz političko-kalkulantskih razloga pokušavajući dobiti ono što on misli da treba dobiti. Naravno, BiH je uvijek bila, a i sada je, delikatna država. Naše etničke i vjerske različitosti su najveće bogatstvo, ali ih se političkom zloupotrebom može pretvoriti u oružje. Kada nacionalni lideri u BiH počnu dizati međuetničke tenzije i pričati o ratu, to je znak da se izbori bliže. U nedostatku ekonomskih, socijalnih i europskih uspjeha jedino im i preostaje kampanja bazirana na proizvodnji straha i mržnje. To se ponovilo već toliko puta da prijeti da postane folklor, tradicija. Izgovora za tu vrstu politike je puno, ovaj put je to odluka visokog predstavnika Schmidta.

‘Christian Schmidt, visoki predstavnik za bih, izuzetno je iskusan, obrazovan i dobronamjeran, ali očigledno nije bio spreman za takav nivo spletkarenja, laganja i tvrdoglavosti kakav je prisutan na političkoj sceni u BiH’

NACIONAL: Bili ste jedan od stranačkih predstavnika na sastanku s visokim predstavnikom, na kojem je najavio tehničke izmjene. Kako biste opisali atmosferu? Je li točno što je objavljeno, da je Christian Schmidt bio jako emotivan, i ako jest, zašto? Što je tražio?

Da nije pokazao frustriranost i emociju to bi, po meni, bio razlog za zabrinutost. Izuzetno je iskusan, obrazovan i dobronamjeran, ali očigledno nije bio spreman za takav nivo spletkarenja, laganja i tvrdoglavosti kakav je prisutan na političkoj sceni u BiH. Očigledno ga je susret s realnošću izbacio iz takta. Tražio je da se prestane s ratnohuškačkom retorikom, da se počnemo baviti politikom, traženjem kompromisa, da radimo na zaustavljanju iseljavanja mladih, da se posvetimo ekonomiji, napretku ka EU-u. Obraćao se uglavnom SDA-u i HDZ-u.

NACIONAL: Nakon sastanka, ako sam dobro shvatio, izjavili ste da su predstavnici HDZ-a upozoravali kako postoji mogućnost nemira na jugu zemlje. Što su točno rekli i kako vi doživljavate takve najave?

Visokog predstavnika je u predstavljanju svoje odluke nekoliko puta prekinula Tonka Krešić-Gagro koja mu je rekla da to što radi “nije mudro” i da bi moglo doći do “problema na jugu zemlje”. Naravno, gospođa Tonka je vrhunski profesionalac i ne sumnjam da je više nego precizno i adekvatno prenijela Čovićeve poruke. Mene je to, moram priznati, uznemirilo. Dodik je već do vrha napunio tu čašu, a ta Čovićeva poruka je, barem meni, bila kap koja ju je prelila.

NACIONAL: Bakir Izetbegović na jednom je građanskom skupu ovih dana izjavio kako su se Bošnjaci “prebrojali”. Ta je izjava u javnosti Hrvatske, i hrvatskim medijima u BiH, protumačena kao poziv na rat. Vi, u vašoj izjavi koja je prenesena na internetskoj stranici Naše stranke, upozoravate da neki u BiH “i dalje prijete ratom” i dodajete da “mjesec dana pred izbore imamo ljude koji nas prebrojavaju i koji prijete problemima na jugu zemlje”. Tko, po vama, zapravo u BiH prijeti ratom?

Izjava Bakira Izetbegovića je užasno neodgovorna i nema objašnjenja koje bi je moglo opravdati. Ogromna je odgovornost za javno izrečenu riječ u BiH, kada su u pitanju aluzije na ratovanje ili međuetničke odnose ili odnos prema presuđenim zločincima ili žrtvama rata iz devedesetih. Zapravo, trebala bi biti, a nije. Kao Bosanac, kao netko tko je prošao rat u BiH, znam da se izuzetno teško suzdržati na konstantne prijetnje “srpskim svetom” ili “obnovom Herceg-Bosne”, ali vatra se ne gasi kerozinom, pa ni u predizborno vrijeme. Bosna i Hercegovina nije država poput Hrvatske i Srbije. Ona je unikatna, etnički isprepletena i prema njoj se mora odnositi kao prema malo vode na dlanu. Naši susjedi to nisu shvaćali ni devedesetih ni danas a mi, Bosanci i Hercegovci, rodimo se s tim znanjem. Žalosno je da to ni pojedini BiH političari još ne shvaćaju.

‘Izjava Bakira Izetbegovića o ‘prebrojavanju Bošnjaka’ užasno je neodgovorna.Ogromna je odgovornost za javno izrečenu riječ u BiH, kada su u pitanju aluzije na ratovanje ili međuetničke odnose’

NACIONAL: U vašoj izjavi koju sam spomenuo ustvrdili ste da se “HDZ ne želi dogovarati”. U javnosti Hrvatske, i u hrvatskim medijima u BiH, uvjerenje je upravo suprotno: da su nepopustljivi SDA i stranke koje podržavaju “probosanski” blok. Možete li preciznije objasniti svoj stav?

Pitanje je kompleksno, u ustavnom i političkom smislu, ali pokušat ću. Prije svega, SDA i HDZ se dogovaraju i varaju u vlasti zajedno već više od 30 godina, i to što su se oni dogovorili i potpisali u poznatom mostarskom sporazumu 2020. ne tiče se nikoga osim njih. Što se tiče moje tvrdnje da se HDZ ne želi dogovarati: u Ustavu BiH je pisalo da će iz svake kantonalne skupštine u federalni Dom naroda biti delegiran najmanje po jedan Srbin, Hrvat i Bošnjak.To je značilo da se ljude moralo delegirati i onda kada nisu izabrani u kantonalnu skupštinu. Delegirali su se, dakle, neizabrani ljudi s kandidatske liste ako su imali potrebnu etničku pripadnost. Ustavni sud BiH je to ocijenio neustavnim. Parlament nije izmijenio taj član zakona i sud je te norme Izbornog zakona poništio, ukinuo, i time implementirao ‘’presudu Ljubić’’. Ustav FBiH, s druge strane, kaže da će po jedan pripadnik konstitutivnog naroda iz svake kantonalne skupštine biti delegiran u Dom naroda, ali samo ako je izabran u kantonalnu skupštinu. HDZ želi da se ta odredba ukine i da se delegati Hrvata biraju tamo gdje su Hrvati većina. To nema veze s ‘’presudom Ljubić’’. Čak i da na trenutak zanemarimo pravni sistem BiH, europske demokratske standarde, građanska i ljudska prava, nelogičnost takvog razmišljanja zatreperi kao zvijezda na vedrom noćnom nebu. Ako je primarna uloga federalnog Doma naroda da štiti etničku ravnopravnost na cijelom teritoriju Federacije, je li taj mehanizam potrebniji Hrvatima tamo gdje su uvjerljiva većina, ili upravo tamo gdje su manjina?

Ako na pregovore dolazite s nepromjenjivim stavom da nećete ni za jotu odstupiti od pozicije za koju znate da je meni neprihvatljiva, onda ste, po mom sudu, došli da se ne dogovorite. Svi prijedlozi HDZ-a, ako ih mogu sumirati, idu k tome da Hrvati biraju Hrvate, Bošnjaci svoje predstavnike, a Srbi svoje. Takvo političko razmišljanje nije novost, udžbenici političke povijesti puni su takvih primjera. Ali, kao i feudalizam ili robovlasništvo, to je povijest. Mi živimo u drugačijem svijetu, u svijetu u kojemu smo vi i ja građani i očekujemo da država čiji smo pravni subjekti bude slijepa na naše etničke,vjerske i druge razlike i da nas tretira isto, s poštovanjem, ako je moguće. Naša stranka je konkretan prijedlog ustavnih i izbornih reformi poslala u parlament. To je prijedlog koji je u proceduralnom smislu otišao najdalje. Članovi međunarodne zajednice koji su vodili pregovore, članovi HDZ-a u neformalnim razgovorima, poslanici iz RS-a, svi kažu – to je najbolji prijedlog. Kad ih pitamo pa zašto ne glasaju za njega ili zašto o njemu ne razgovaramo, kažu: nije još vrijeme za to, to je budućnost BiH.

‘Za razliku od Naše stranke, SDA je etnička-religijska stranka koja se pretvorila u krimogenu korporaciju. Nema u SDA ništa građansko’, izjavio je Predrag Peđa Kojović iz Naše stranke. FOTO: Naša stranka

NACIONAL: Smatrate li da u sljedećih šest tjedana, koliko je dao Schmidt, postoji mogućnost dogovora oko Izbornog zakona, a potom i oko poznatih 14 uvjeta za EU? Tko je glavni krivac za to što ti dogovori ni do danas nisu postignuti?

Razgovori o izbornoj reformi u jeku kampanje i jesu ono što nacionalisti žele jer im, bez njihove zasluge, može donijeti pobjedu. Za ozbiljnu, pravednu i dugoročnu reformu Izbornog zakona neophodan preduvjet su hladne, a ne usijane glave. To sada nemamo. U okviru 14 prioriteta za EU postoje tri krucijalna zakona čije je usvajanje, zapravo, uvjet za dobivanje EU kandidatskog statusa za BiH. Naša stranka je usuglasila tekstove tih zakona s dovoljno zastupnika iz FBiH i RS-a i organizirala sjednicu Predstavničkog doma na kojoj su usvojeni. Radi se o antikoruptivnim zakonima, u prilično razvodnjenim verzijama. HDZ i SNSD, koji isključivo zahvaljujući SDA imaju potrebnu većinu u državnom Domu naroda, oborili su ih. Na kraju te sjednice HDZ je predložio Rezoluciju u kojoj se traži da EU hitno, zbog agresije Rusije na Ukrajinu, dodijeli BiH kandidatski status.

I još jedan detalj. Tijekom sastanka u OHR-u, o kojem smo ranije razgovarali, Schmidt se pohvalio kako je već javio Bruxellesu da će Dom naroda – koji zasjeda upravo dok mi sjedimo na sastanku – usvojiti jedan od ta tri zakona. Kada ga je Tonka Krešić-Gagro obavijestila da je HDZ taj zakon skinuo s dnevnog reda prije sjednice, samo je ‘’progutao knedlu’’ i pravio se kao da ništa nije rečeno. Vjerojatno je prethodno imao konzultacije s Čovićem i oslonio se na njegovu riječ, ne shvaćajući da mu je to obećano samo u slučaju da njegova odluka bude prihvatljiva HDZ-u.

NACIONAL: Kako komentirate nedavne građanske prosvjede pred Uredom Visokog predstavnika u Sarajevu? Mediji u Hrvatskoj, i hrvatski mediji u BiH, protumačili su ih gotovo kao prijetnju. Što vi kažete o njima? Jeste li i vi na njima sudjelovali?

Nekoliko tisuća građana se okupilo i mirno prosvjedovalo dan ili dva ne ugrožavajući nikoga. Najgore što se tom prilikom dogodilo je pokušaj SDA da protest građana pretvori u svoj predizborni skup. Da, bio sam na protestu, i kao građanin i kao političar.

‘Nekoliko tisuća građana okupilo se i mirno prosvjedovalo pred Uredom Visokog predstavnika u Sarajevu ne ugrožavajući nikoga. SDA je pokušao taj protest građana pretvoriti u svoj predizborni skup’

NACIONAL: Molim vas da objasnite razlike u stavovima između Naše stranke i SDA, kada je riječ o “građanskom ustroju” ili “principu konstitutivnosti” u Federaciji BiH? Priznaje li Naša stranka princip koji zagovara HNS: da Hrvati imaju pravo birati svoje predstavnike, i u Domu naroda i u Predsjedništvu BiH?

Razliku između Naše stranke i SDA? SDA je etnička-religijska stranka koja se pretvorila u krimogenu korporaciju. Naša stranka je socijalno-liberalna, članica Alijanse liberala i demokrata EU (ALDE), multietnička BiH stranka. Naravno, razumijem što me zapravo pitate i reći ću vam. Nema u SDA, u njihovu razmišljanju, ništa građansko, osim fantazije da princip ‘’jedan čovjek jedan glas’’ mogu zloupotrijebiti u svoju partijsku korist. Naravno da Hrvati imaju pravo birati svoje predstavnike u federalni Dom naroda. I biraju ih. U svakoj kantonalnoj skupštini, u koju su izabrani, Hrvati formiraju svoj klub naroda koji delegira poslanike u federalni dom naroda. Ako je izabran jedan, on sam sebe delegira. Članovi Predsjedništva, s druge strane, nisu delegati svoje etničke grupe u tom tijelu, nego predstavljaju sve građane FBiH, a Ustav propisuje da dolaze iz reda Hrvata i iz reda Bošnjaka.

Zvuči kao semantički problem, ali nije. Po logici Hrvatskog narodnog sabora (HNS), Barack Obama nije mogao biti legitimni predsjednik SAD-a jer su za njega glasali bijelci, Hispanci, Azijci, itd. Naša stranka je protiv ovakvog tročlanog Predsjedništva. Predložili smo da bude jedan predsjednik BiH, da nema nikakvih, osim simboličkih ovlasti, da se bira u parlamentu i da se u svakom mandatu bira iz reda druge etničke grupe i ostalih.

NACIONAL: Kako komentirate sintagmu koja je krenula iz Banje Luke, a sada se koristi i u Mostaru, i u Hrvatskoj: “političko Sarajevo”? Postoji li “političko Sarajevo” i, ako postoji, na koji način? Što je, po vama, “političko Sarajevo”?

U američkim provincijama davno sam čuo izraz “politički DC”, a uvjeren sam da postoji i ‘’politički Zagreb’’ i ‘’Beograd’’ i ‘’Bruxelles’’. Gdje god postoji koncentracija institucija i političkih subjekata, stvara se mikro kultura i ne vjerujem da je Sarajevo izbjeglo tu sudbinu. Zapravo, sretan sam da je Sarajevo politički centar jer je Sarajevo zaista sačuvalo ono što ja zovem bosanski duh, odnosno umijeće i ljepotu življenja u multietničkoj, multireligijskoj zemlji. Taj sarajevski duh je testiran s 4000 granata dnevno skoro 1500 dana, i preživio je. Sarajevo, kao što je naš poznati pisac Hemon pisao prije rata, nije mjesto rođenja nego stanje svijesti.

‘’Političko Sarajevo’’ o kojem vi govorite je, za mene, sinonim za politički kriminal, tajne dogovore za prebacivanje javnog, proračunskog novca u privatne džepove na kavama i sjedeljkama u salonima pogrebnih društava. Otkako u Sarajevu SDA nije na vlasti ni u općinama ni u kantonu, toga je puno manje.

‘Naša stranka je protiv ovakvog tročlanog Predsjedništva. Predložili smo da bude jedan predsjednik BiH, da ima simboličke ovlasti, da se bira u parlamentu i da se u svakom mandatu bira iz reda druge etničke grupe’

NACIONAL: Kako komentirate fenomen Željka Komšića? U hrvatskom biračkom tijelu, i u Hrvatskoj, dugo nije bilo omraženijeg političara. U najvećem dijelu hrvatske javnosti, Komšića smatraju nelegitimno izabranim uzurpatorom hrvatskih položaja. Kako to komentirate? U tom smislu, dopustite osobno pitanje: je li Komšić proteklih godina bio vaš birački odabir i tko će to biti u listopadu, za Predsjedništvo BiH?

To su vaši dojmovi. Komšić je pobijedio na izborima po istim pravilima koja su važila kada je Čović izabran na poziciju člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Komšić je Hrvat i dobio je puno više glasova od Čovića. U sadašnjem sazivu Parlamenta FBiH sjedi poslanik HDZ-a koji je u kantonalnoj vladi Hercegovačko-neretvanske županije, a u federalnom parlamentu Srbin. Nije izabran direktno, ali mu je Središnje izborno povjerenstvo dalo mandat jer ga je, navodno bez njegova znanja, HDZ prijavio na izbore kao Srbina, a u Predstavničkom domu moraju biti barem četiri Srbina. Imate, naravno, i Bošnjake koji manipuliraju svojim etničkim izjašnjavanjem kako bi bili izabrani i riješili, barem privremeno, svoje financijske probleme. To su zloupotrebe, to je nelegitimno, to moramo spriječiti. Na rad Komšića imam bezbroj zamjerki, uključujući i to što nije iskoristio tu poziciju, između ostalog da se približi hercegovačkim Hrvatima, ali je njegov izbor u smislu legaliteta i legitimiteta neosporan i to ću uvijek braniti.

NACIONAL: Novinar Dnevnog avaza Fadil Mandal nedavno je napisao komentar, u kojem je upozorio kako u Sarajevu traje “antihrvatska histerija”. Uistinu, mnogi dobronamjerni ljudi upozoravaju kako je politička i medijska atmosfera u Sarajevu prožeta bošnjačkim nacionalizmom, u posljednje vrijeme naročito usmjerenim prema Hrvatima. Slažete li se s takvim ocjenama? Kako, u postojećim okolnostima, postići da u BiH oslabe sva tri nacionalizma?

Iskreno, u tome ima mrva istine i moram priznati da me to i boli i zabrinjava. Neprihvatljivo mi je da živim u zemlji u kojoj se netko, bez obzira na to je li to subjektivno ili objektivno, osjeća diskriminiran. Zaista se pokušavam staviti u svačije, pa i u hrvatske cipele, i vidjeti stvari iz te perspektive. Moja majka je Hrvatica iz Hercegovine, otac Srbin iz Hercegovine, puno moje najbliže rodbine su Bošnjaci. Dakle, mi smo jedna bosanska porodica u kojoj se istinski vjerovalo i živjelo po principima bratstva i jedinstva i nama ovo nacionalističko ludilo ne samo najteže pada, nego nas i najviše ranjava. Dodik nedavno kaže da sam konvertit, za SDA sam pred svake izbore četnik, a za HDZ vjerojatno skriveni SDA ili ‘’političko Sarajevo’’. Boli me što dio bosanskih Hrvata napade na politike HDZ-a doživljava kao napade ili kritike protiv Hrvata. Hrvati su bili uz BiH kada se glasalo o nezavisnosti, kada je trebalo braniti BiH od agresije Srbije i JNA. Volio bih da nam se pridruže u sada najvažnijem, krucijalnom projektu, izgradnji moderne, europske BiH. Nema BiH bez Hrvata. Naravno, ni bez Srba i Bošnjaka, a posebno bez Ostalih. Nema, barem, onakve BiH za koju se Naša stranka bori – a u proteklih par ciklusa smo najbrže rastuća stranka u BiH – svi ravnopravni na svakom pedlju naše zemlje. Razlog zbog kojeg sam uopće ušao u politiku i zbog kojeg se bavim ovim poslom je taj da učinim sve da svaki građanin BiH, i Hrvati i Srbi i Bošnjaci, a pogotovo Ostali, mogu reći – ovo je naša zemlja.

Komentiraj