PRAVNA BITKA TITOVE UNUKE: ‘Spriječila sam prodaju Titova imena’

Objavljeno u Nacionalu br. 575, 2006-11-21

Redateljica Saša Broz i otac Mišo Broz nedavno su zakonski zaštitili ime i potpis Josipa Broza Tita u Hrvatskoj a podigli su i nekoliko optužbi

Redateljica Saša Broz, unuka Josipa Broza Tita, nedavno je sa svojim ocem Mišom Brozom ostvarila višegodišnju želju – pravnim je putem zaštitila ime svog djeda te njegove osobne potpise, koji se u posljednje vrijeme uz njegovu sliku mogu vidjeti na ambalažama raznoraznih artikala poput duhana, šalica, upaljača, pa čak i čarapa. Drugim riječima, nije zaštitila samo ime Tito – koje postoji i kao osobno ime mnogih – već puno ime svog djeda te njegove karakteristične potpise, ali i varijantu u kojoj ime Tito stoji uz sliku Josipa Broza. Razlog tome je što korištenje Titova imena i potpisa u komercijalne svrhe smatra “prostitucijom svog djeda”: “Radi se o trendu koji je intenziviran u posljednje dvije godine, vjerojatno po uzoru na strana tržišta gdje je brandiranje normalna pojava. Naravno da postoje proizvodi i mjesta koji za ljude imaju nekakvu emotivnu vrijednost, kao što je kafić ‘Titova’ u Sarajevu, i to su stvari koje nas kao obitelj vesele. Radi njegova digniteta ne želimo da se zarađuje na imenu našeg pokojnog pretka, pogotovo ne na ovako deplasirani način da na njegov lik nailazimo na tržištu – u obliku čarapa. Zamislite da se netko dosjeti izbaciti Titove prezervative.”

Zato su ona i njezin otac, hrvatski veleposlanik u Indoneziji, početkom 2006. podnijeli zahtjev za zaštitom imena Josipa Broza Tita na 10 godina, što je stupilo na snagu 26. rujna ove godine. To za sada vrijedi samo u granicama Hrvatske, ali u dogovoru s odvjetnicima zaštitu Titova imena planiraju proširiti na čitavu Europu. Nakon odobrenja zahtjeva, u skladu s međunarodnom klasifikacijom, ime Josipa Broza se tako bez njihova odobrenja ne može naći na nizu proizvoda: “Iako nismo mislili obuhvatiti toliko artikala, na kraju smo zbog takve podjele na razrede u okviru međunarodne klasifikacije zaštitili gotovo 90 posto proizvoda od kojih su neki vrlo zanimljivi, pa i duhoviti. Na primjer, u istom razredu s kućanskim potrepštinama i kutijama za namirnice su i materijali za čišćenje i čelična vuna. Naravno da nismo mislili tako daleko ići ali tko zna, možda bi netko išao i do takvih apsurda.”

Već dugo sluša, kaže, o raznim artiklima s Titovom slikom i potpisom, od majica do vina koja se osim u Hrvatskoj proizvode i u Italiji i Švicarskoj. No presudan trenutak pri donošenju odluke o zaštiti imena bio je novinski članak o poduzetniku iz Zagorja, koji je Titovo ime iskoristio kao brend za svoju vodu iz njoj neprihvatljivih razloga: “On je svoju vodu nazvao ‘Titov izvor’ jer su mu u jednoj marketinškoj agenciji rekli da bi se s takvim imenom mogla dobro prodavati. Na to ga je novinar pitao je li razlog tome kakva nostalgija, a on je odgovorio: ‘Ma kakvi, uopće me ne zanimaju ni Tito ni njegova politika, jedino što me interesira je zarada.” Ljuti ju, kaže, kad ju pitaju hoće li od toga imati financijske koristi te ističe da će nju i njezina oca ta odluka stajati “jako puno živaca, vremena i novca”. Isto je, kaže, na području Srbije već poduzeo Titov unuk Joško Broz, član Društva “Josip Broz Tito”. Joško i Saša Broz dvoje su od šestero Titovih unuka koji žive u Hrvatskoj, Srbiji i BiH. Saša i njezin brat Andrej djeca su Miše Broza, Titova jedinog sina iz neslužbenog braka sa slovenskom sveučilišnom profesoricom Hertom Haas. Prije nje Tito je bio oženjen za Ruskinju Pelagiju Belousovu, s kojom je imao troje djece od kojih je dvoje vrlo rano preminulo od upale pluća. Najstariji sin zvao se Žarko i ima četvero djece, o kojima Saša Broz kaže: “Sa Zlaticom i Joškom smo u iznimno dobrim odnosima, dok sa Svjetlanom koja je u BiH i Eduardom koji je u Hrvatskoj, na žalost, nismo u kontaktu. Moj je tata praktički odrastao s Joškom i Zlaticom i generacijski im je bio puno bliže nego bratu Žarku. S Jovankom nije imao djece i ona nije nikada dolazila na Brijune za obiteljskih okupljanja.”

Josip Broz je, kaže, preminuo kada je ona imala 12 godina i pamti ga kao iznimno duhovitu osobu, “veseljaka”, ali poprilično opterećenog svojim poslom: “Kao djeca nismo mogli prisustvovati formalnim dijelovima protokola, ali na nekim poluprotokolarnim večerama smo bili i mi kao obitelj. Sjećam se da se djed znao usred tih večera ispričati i, dok su svi vjerojatno mislili da je otišao tamo gdje i car ide pješice, on bi završio u svojoj kinodvorani gledajući vesterne. Pretpostavljam da mu je u određenim situacijama pucao film i odlazio je potražiti svoj mir.”

Baku Hertu Haas, kaže, redovito posjećuje u Beogradu i naziva ju “moralnom vertikalom obitelji”. Ima 92 godine i odličnog je pamćenja, tako da je Saši Broz ona oduvijek glavni pripovjedač o obiteljskoj povijesti. “Iz njezinih priča sam upoznala djeda iz sasvim druge perspektive, čemu je najviše pridonijelo kada mi je govorila o njihovoj ljubavnoj priči koja je doista čudesna. Smatram da bi ona trebala ostati u krugu obitelji, zbog čega i ne odobravam snimanje filmova kojih ćemo se nagledati iduće godine. Oni se nikad nisu uspjeli formalno vjenčati jer je počeo rat, ali je ona ipak nosila vjenčani prsten. Za rata znamo što se događalo, a kako je ona izuzetno ponosna žena preko svog ljudskog ponosa nije mogla prijeći, makar znam da je najveća ljubav njezinog života i dalje ostao moj djed. Uvijek sam se pitala kako bi izgledao život cijele naše obitelji da su moji baka i djed ostali skupa i sigurna sam da bi nam svima bilo ljepše, a pogotovo mom ocu koji bi imao puno mirniji i sretniji život.”

Emocionalna vezanost za Hertu Haas i Josipa Broza je, kaže, i najveći razlog zbog kojeg su se ona i otac odlučili na takvu zabranu proizvoda s Titovim potpisom i likom. Ta se zabrana neće odnositi i na suvenire koji se prodaju u kumrovečkom Starom selu, unutar kojeg je i rodna kuća Josipa Broza. No odbili su dati odobrenje da se pokrene proizvodnja suvenira s Titovim likom i potpisom u Nacionalnom parku Brijuni, između ostalog i iz političkih razloga: “Jedini koji se mojoj obitelji formalno obratio za odobrenje za korištenje žiga mog djeda u svrhu proizvodnje plastičnih olovaka, podmetača, uredske opreme i sličnog bio je ravnatelj Nacionalnog parka Brijuni Ratomir Ivčić. No premda kao obitelj mislimo da je jedan od boljih ravnatelja, nismo se s tim složili iz političkih razloga. Za predizbornih kampanja je u Istri posebno zloupotrebljavano ime mog djeda za dobivanje jeftinih političkih poena, pogotovo od vladajuće koalicije SDP-a i IDS-a – desne koalicije koja vodi politiku upravo suprotnu od one moga djeda. Stoga smo odlučili da, dok u upravnim odborima nacionalnog parka sjede ljudi koji trenutačno obnašaju vlast u Istri, nećemo dopustiti distribuciju takvih predmeta. Uostalom, radi se i o koaliciji koja me političkim metodama maknula s mog radnog mjesta.”

Njezinu nedavnu smjenu s mjesta ravnateljice Istarskog narodnog kazališta definira kao “političku smjenu koja nije utemeljena ni na čemu”, zbog koje je i pokrenula dvije tužbe – jednu protiv Grada Pule, a drugu protiv samog Istarskog narodnog kazališta. “To je zapravo bio indirektni politički obračun s mojim zaručnikom Livijom Bolkovićem, koji je prije tri godine izašao iz tamošnjeg SDP-a i sada je član Istarskog socijaldemokratskog foruma. On i Luciano del Bianco su nositelji oporbene politike u Istri, a za njihova mandata sam postavljena. Tako da su moji poeni i njihovi, a to sadašnjoj vlasti ne odgovara i zato su me maknuli. Službeno sam smijenjena zbog ‘neizvršavanja programa’, bez obzira na to što sam od grada dobila 700.000 kuna manje nego što je potrebno za realizaciju programa, a ipak sam prvu godinu upravljanja kazalištem završila s više od 300.000 kuna plusa i pet premijera u godinu dana.”

Trenutačno se, kaže, “puni pozitivnom energijom” i priprema “nešto što nema veze s kazalištem, ali će okupiti brojna velika glumačka imena”. Također bira tekst koji će režirati u Velikoj Gorici, koja uskoro dobiva svoje kazalište kojim će ravnati Senka Bulić, “njezina muza s kojom je napravila sve svoje predstave”. Namjerava i dalje živjeti na relaciji Zagreb-Pula, u koju je zbog zaručnika doselila prije dvije i pol godine, bez obzira na to što joj je od smjene u INK živjeti u Puli ipak “drukčije”. Nada se da su zadovoljni oni koji su podržali njezinu smjenu, jer “sada mogu doći u INK kušati vino i gledati kako se farbaju zidovi, a možda se organizira i kakav tečaj šivanja.”

Na udaru trgovci

Idući korak u proceduri zaštite imena Josipa Broza je angažiranje osobe koja će obilaziti prodajna mjesta i locirati gdje ima takvih proizvoda, za što će se pobrinuti odvjetnički ured Vesne Džubur Kusturice. Protiv vlasnika tih lokala podnijet će tužbe nakon kojih će oni, prema sudskoj odluci, trebati povući takvu robu iz prodaje. Ako se na to ogluše uslijedit će policijska pljenidba. Jedan od tih proizvoda su duhan “Tito” te šibice i upaljači s njegovim likom kojih ima na kioscima.

Tvrtke ‘Josip Broz Tito’

Osim artikala poput prehrambenih proizvoda i literature, Titovo ime neće moći nositi ni tvrtke, jer su Saša Broz i njezin otac Mišo zaštitili i osobne i društvene usluge. “Čuli smo da Josip Broz Tito žele nazvati jednu zaštitarsku tvrtku te jednu školu stranih jezika, što je prostitucija”, govori Saša Broz.

Komentiraj

Source:Tanja Simić