Slavenka Drakulić, najprevođenija hrvatska književnica, upravo je u Ukrajini objavila prijevod njezina slavnog eseja ‘Kako smo preživjeli komunizam i čak se smijali’, a uskoro joj britanski Penguin objavljuje i sedmu knjigu. Iz perspektive Švedske, gdje godinama živi, na Hrvatsku gleda kao na državu s brojnim problemima i želi aktivnije građane

Kada spomenete knjigu „Smrtni grijesi feminizma“ objavljenu davne 1984., prva asocijacija je Slavenka Drakulić, udana Scwartz, najpoznatija feministička književnica, novinarka i aktivistkinja s ovih prostora, ujedno i najprevođenija hrvatska književnica. Od početka osamdesetih u svojim esejima, pričama, člancima, knjigama i romanima načinjala je mnoge tabue i otvarala brojne društvene teme, utkavši u svoju prozu i niz događaja iz privatnog života, poput teške bolesti bubrega i čekanja na transplantaciju.

Nakon burne hipijevske mladosti i studija komparativne književnosti i sociologije, Slavenka Drakulić, rođena u Rijeci, pridružila se grupi intelektualki koje su osnovale tribinu „Žena i društvo“ i tako postale prva organizirana skupina feministkinja u cijeloj tadašnjoj istočnoj Europi. Od 1982. do 1992. pisala je o feminističkim temama za tadašnje utjecajne magazine Start i Danas. Početkom devedesetih u članku objavljenom u Globusu pod nazivom „Vještice iz Rija“ koji je napisao Slaven Letica, s još četirima novinarkama i književnicama optužena je zbog nedovoljnog domoljublja i prokazana kao izdajica Hrvatske. To je izazvalo opasni medijski linč zbog kojeg je i emigrirala u Švedsku, gdje se udala za švedskog novinara i pisca Richarda Swartza. Tužbu koju je podigla protiv Letice i tadašnjeg glavnog urednika Globusa Denisa Kuljiša dobila je tek 2004. i Globus joj je morao isplatiti 60 tisuća za naknadu štete…

Pročitajte više u novom broju Nacionala…