PRAVA ISTINA O SANDEROVU ODLASKU: Šeks i Hebrang novi gospodari Hrvatske

Objavljeno u Nacionalu br. 712, 2009-07-07

ŠEKS I HEBRANG nečasno su otjerali Sanadera iz političkog života i već su podijelili zaduženja: Šeksu Vlada, Hebrangu Sabor

Političkoj karijeri Ive Sanadera presudila je afera “Kamioni”, odnosno istraga koja se vodila oko bivšeg ministra obrane Berislava Rončevića. Zbog te neugodne afere mjesecima je trajala grčevita borba između HDZ-ove rigidne desnice pod vodstvom Andrije Hebranga, koja je cijeli slučaj htjela zataškati, i bivšeg premijera koji se pod pritiskom međunarodne diplomacije kolebao i tražio izlaz iz problematične situacije. Kad je Sanader naposljetku zaključio da ne može spasiti Rončevića, jer je kaznena prijava protiv njega već napisana, novi stvarni vladari Hrvatske Vladimir Šeks i Andrija Hebrang prisilili su ga da brzo i nečasno iz političkog života ode – on sam.

Sredinom prošlog tjedna to je i učinio, jer je postalo jasno da više nema nikoga na svojoj strani: istovremeno je trpio snažne napade stranačkih kolega i međunarodnih aktera koji su bili zgroženi žestokim pokušajima da se cijeli slučaj završi bez imenovanja glavnih krivaca. Dobro upućeni Nacionalovi izvori proteklog su vikenda potvrdili da je minula tri mjeseca trajala snažna borba oko sudbine Berislava Rončevića: na jednoj strani bili su predsjednik Stjepan Mesić, koji je još 2005. inicirao cijelu aferu, bivši ravnatelj policije Vladimir Faber, pod čijim vodstvom je hrvatska policija istraživala taj slučaj, i SDP-ov zastupnik Nenad Stazić koji se u ime oporbe mjesecima borio protiv zatvaranja slučaja. S druge strane bili su HDZ-ovi moćnici koji su shvaćali da im afera “Kamioni” može teško naštetiti i posve narušiti modalitet vladanja, pa su učinili sve da opstruiraju neovisnu istragu. U sredini se našao sada već bivši premijer Sanader, koji je zbog toga politički toliko oslabio da je postao potpuno nemoćan: nije mogao spriječiti raspletanje istrage, ali ni smiriti uzburkane duhove u vlastitoj stranci.

Dramatična situacija u Banskim dvorima počela se komplicirati još u travnju: dok je u Hrvatskom saboru esdepeovac Nenad Stazić inzistirao na razrješenju afere “Kamioni”, do Sanadera su sve češće dopirale povjerljive informacije da se mimo HDZ-ove kontrole u slučaj upleo i ravnatelj policije Vladimir Faber. On je odmah nakon svog imenovanja naložio detaljnu istragu i inicirao dodatna vještačenja Rončevićeve kupnje spornih kamiona. Taj je posao povjerio Nevi Budimir, MUP-ovoj inspektorici specijaliziranoj za gospodarski kriminal koja je u istrazi dobila posve odriješene ruke. To je bio signal vodećim ljudima HDZ-a da situacija postaje jako opasna i da Fabera treba spriječiti u naumu da istraži taj slučaj. Informacije o Faberovim namjerama iz MUP-a su ravno dolazile u Sanaderov kabinet: nekadašnji Rončevićev pomoćnik Ivo Bačić i sam je bio pod sumnjom zbog kupnje kamiona, a budući da je iz Ministarstva obrane preseljen na mjesto državnog tajnika u MUP, bio je svjestan da je policija krenula u temeljito raščišćavanje afere. O tome je informirao Rončevića, ali i HDZ-ove vladare u sjeni: Vladimira Šeksa i Andriju Hebranga.

Oni su organizirali tajni sastanak kod Sanadera, na kojem su Rončević i Bačić premijeru objasnili da je Faber potpuno izvan kontrole i da bi cijela afera mogla biti jako pogubna ne samo za njih osobno, nego i za cijeli HDZ, odnosno za vrh državne vlasti. U krugovima bliskim vrhu HDZ-a već se danima prepričava kako je jedan od mlađih potpredsjednika stranke navodno Sanaderu rekao: “Pa nije Rončević onaj novac stavio sebi u džep. To je išlo za stranku.” Nakon što ih je saslušao, Sanader je preko ministra Tomislava Karamarka zatražio da policija taj slučaj stornira i zataška, ali nije bio svjestan da je istraga već otišla predaleko. Već potkraj travnja Faber je dobio preliminarna izvješća iz kojih se moglo iščitati da će rezultati istrage biti pogubni za Rončevića. Toga je u tom trenutku najviše bio svjestan državni tajnik Ivo Bačić. U Okučanima se 1. svibnja održavala 14. obljetnica akcije “Bljesak”. Na njoj se Sanader protokolarno pozdravljao s brojnim uzvanicima, a kad je red došao na Bačića, Sanader ga je navodno umirio i ohrabrio riječima da će sve riješiti i da stvari drži pod kontrolom.

Sve to izrekao je glasno pred desetak najviših policijskih dužnosnika, što je trebala biti poruka cjelokupnoj policiji kako se treba postaviti u aferi “Kamioni”. U tom trenutku Sanader je vjerojatno i sam bio uvjeren u ono što govori. Međutim, stvarnost je bila drukčija: Vladimir Faber shvatio je da je situacija kritična i da ne smije dopustiti da se slučaj zataška, pa i po cijenu vlastite smjene. Odlučnost da se ne obazire na sva upozorenja i zahtjeve za stopiranjem istrage Faber je crpio iz tihe potpore zapadnih diplomata koji su mjesecima pratili razvoj događanja. Sve to dovelo je do velike uznemirenosti u HDZ-u, gdje je sve više sazrijevala odluka da Fabera treba hitno ukloniti s mjesta ravnatelja policije. O tome su Šeks i Hebrang nekoliko puta razgovarali sa Sanaderom, a ti sastanci bili su prave svađe: dvojica HDZ-ovih moćnika povišenim su glasom bivšem premijeru naređivali da smijeni Fabera, a on se tomu protivio znajući koliko će to loše odjeknuti.

Kad je početkom lipnja postalo jasno da se Faberova istraga bliži kraju i da je on spreman u samo nekoliko dana dovršiti pisanje kaznene prijave protiv Rončevića, Šeks i Hebrang otvoreno su Sanaderu dali do znanja da mora smijeniti Fabera. Ta je prijetnja došla u trenutku kad je Sanader već rezignirao nad vlastitom situacijom: posljednjih mjeseci iz moćnih europskih političkih centara dobio je nekoliko neformalnih poruka da je zbog nagomilanih problema, izostanka reformi i načina vladanja on osobno glavna zapreka nastavku pregovora o ulaska Hrvatske u Europsku uniju. U nekim zagrebačkim političkim krugovima tvrdi se da je Sanader dobio čak dvije takve sasvim konkretne poruke. Svjestan da ima sve slabiju ili nikakvu potporu u inozemstvu, Sanader je pragmatično pokušao umiriti protivnike u vlastitoj stranci: napokon je nakon nekoliko dana naredio smjenu Vladimira Fabera.

Ta je smjena obavljena nespretno, na brzinu i bez jasnih razloga koji su, uostalom, bili kompromitantni za vrh vladajuće stranke. Tim je činom Sanader samo malo ublažio kritike koje su na njegov račun pljuštale iz HDZ-ove frakcije koju predvode Šeks i Hebrang. Oni su i dalje nastavili s udarcima na Sanadera, a jedan od glavnih argumenata bilo im je to da je za sve probleme s Faberom krivac upravo Sanader, jer ga je mimo znanja i suglasnosti stranačkih moćnika u listopadu prošle godine postavio za ravnatelja policije. Faberova smjena u samo nekoliko dana izazvala je teške kritike na Sanaderov račun sa svih strana i zapravo je dovela do kraha njegove političke karijere: vijest o Faberovoj smjeni loše je primljena i u hrvatskoj javnosti i u inozemstvu. Budući da su iz Europske unije počela stizati ozbiljna upozorenja da je tim činom ugrozio svaku šansu za skori ulazak Hrvatske u EU, Sanader je učinio još goru stvar: ministru Gordanu Jandrokoviću naredio je da stranim diplomatima, američkom ambasadoru Robertu Bradtkeu i šefu europske delegacije Vincentu Degertu, poruči da se “ne miješaju u hrvatsku unutarnju politiku”.

Nakon te poruke europski političari zaključili su da je Ivo Sanader za njih završena priča: ili je odlučio postati autokratski diktator ili ga HDZ-ova desnica drži u šaci i diktira njegove poteze. U oba slučaja rezultat je isti: Sanader više nije prihvatljiv politički akter i u očima europske politike vjerojatno je postao politički mrtvac. To je sasvim onemogućilo i sve njegove diplomatske akcije u vezi sa sporom sa Slovenijom. To je ionako u posljednje vrijeme loše išlo, a on nije dobio očekivanu podršku francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja ni njemačke kancelarke Angele Merkel. Konačna poruka stigla je od švedskog ministra vanjskih poslova Carla Bildta, koji je uoči početka švedskog predsjedanja Europskoj uniji obznanio da taj spor treba riješiti bilateralnim dogovorom u koji se EU neće miješati. Iako je na čelno mjesto u policiji došao novi ravnatelj Oliver Grbić, koji dobro kotira u HDZ-u, Sanaderu je bilo jasno da je afera “Kamioni” već otišla predaleko: još su početkom lipnja bila završena sva dodatna vještačenja, a Faberu odani inspektori u MUP-u bili su pred završetkom pisanja kaznene prijave protiv Berislava Rončevića. Svega toga bio je svjestan i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, koji je bivšem premijeru navodno poručio da on samo može malo odgoditi kazneni progon protiv Rončevića, ali da više ništa ne može zaustaviti i zataškati.

Uostalom, još početkom prošlog tjedna u dobro obaviještenim političkim krugovima kolala je najava da je kaznena prijava protiv Rončevića trebala biti objelodanjena već u petak, 3. srpnja. Nacional se nekoliko dana prije obratio Državnom odvjetništvu, u kojem nitko nije htio ni potvrditi ni demantirati skoro objavljivanje kaznene prijave protiv Rončevića. Međutim, iz izvora bliskih državnom vrhu Nacional je u ponedjeljak doznao da Državno odvjetništvo samo privremeno odgađa objavu te kaznene prijave, ali postoje jamstva da će se to dogoditi vrlo brzo.Valja napomenuti da se HDZ-ova desnica priprema za daljnje smjene u pravosudnom aparatu. Proširila se vijest da se i smjena glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića sprema već za rujan. Vidljivo je i da je počeo pritisak na ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka pokretanjem afere oko zemljišta njegova oca u Obrovcu, koje je novim prostornim planom postalo građevinska zona. Pod pritiskom se našao i ministar pravosuđa Ivan Šimonović, koji ima veliku podršku šefa delegacije Europske komissije u RH Vincenta Degerta, pa ga se HDZ još uvijek ne usudi dirati. Zbog svega toga posljednja dva tjedna Sanader je proveo u dramatičnim okolnostima, nizom poteza izgubivši potporu s obje strane: u očima europskih političara izgubio je bilo kakav kredibilitet, a Šeks i Hebrang jasno su mu dali do znanja da potporu više nema ni u vlastitoj stranci.

Zbog toga je Sanader još prije desetak dana najozbiljnije razmišljao o krajnje rizičnom potezu: da odobri kazneni progon protiv Rončevića. Time bi, računao je, možda dobio poneki politički poen među zapadnim političarima, a istovremeno bi hrvatskoj javnosti odaslao poruku za predsjedničku kampanju: “Spreman sam se obračunati s kriminalom čak i u redovima vlastite stranke.” Takvoj Sanaderovoj namjeri oštro su se usprotivili Šeks i Hebrang: kad bi dopustili da Rončević završi kao krivac, Hebrang i većina HDZovih saborskih zastupnika ispali bi lažljivci koji su branili kriminalca, a bio bi to i opasan presedan nakon kojega doista više nitko u HDZ-u, pa čak ni ministri, ne bi bio pošteđen sumnje i moguće istrage. Otvorilo se i pitanje financira li se takvom korupcijom zapravo cijeli HDZ. Sukob između Sanadera s jedne i Šeksa i Hebranga s druge strane došao je do kritične faze, u kojoj su obje strane postale svjesne da više nema šanse za kompromis: netko se mora predati, otići i prepustiti vlast. Rasplet višednevnih teških sukoba i svađa okončan je u četvrtak, 25. lipnja. Po svemu sudeći, dvojac Šeks- Hebrang ipak je bio jači i Sanader je pokleknuo i pristao mirno otići s vlasti. U zamjenu za mirnu odstupnicu sklopljen je pakt o uzajamnom nenapadanju: Sanaderu je obećano da će otići “uz najviše počasti” i da mu se HDZ-ova desnica neće osvećivati ili čačkati po njegovim grijesima, pogotovo po njegovu imetku. On je pak pristao otići mirno, pristati na sve kadrovske promjene i ne govoriti javno zašto je bio prisiljen otići.

Komentiraj

Source:Plamenko Cvitić