POZADINA TRANSAKCIJE S RUSIJOM: Kupnja Berijeva bila je dogovorena prije prezentacije

Objavljeno u Nacionalu br. 462, 2004-09-21

Nacionalovi izvori bliski HRZ-u potvrdili su da je prošlotjedna prezentacija ruskog protupožarnog zrakoplova Berijev Be-200 bila samo predstava za naivne: kupnja dvaju primjeraka tog za Hrvatsku neprikladnog i preskupog aviona bila je već dogovorena

Odluku da se gotovo polovica ruskog klirinškog duga Republici Hrvatskoj, odnosno 70 milijuna američkih dolara, “prebije” kupnjom dvaju višenamjenskih amfibijskih zrakoplova Beriev Be-200, hrvatska je Vlada donijela i prije nego što je održana prošlotjedna službena prezentacija zrakoplova u vojnoj zračnoj bazi Zemunik, koja je, očito, bila profesionalna predstava za naivne i pokriće cjelokupnoj transakciji, doznaje Nacional iz izvora bliskih Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu.

Razlog odluke o kupnji dvaju zrakoplova BE-200 može biti samo politički ili nečiji privatni financijski interes, a nipošto stručni, budući da hrvatska struka ni najmanje nije odlučivala o potrebi i isplativosti kupnje Berieva. Stručna javnost, protupožarne službe, hrvatski piloti protupožarnih zrakoplova nisu imali nikakvu priliku da išta kažu, a niti je bilo što prihvaćeno kako su predlagali. Hrvatski piloti nikada nisu upravljali zrakoplovom Be-200, čak ni u idealnim uvjetima, a pogotovo ne, prije svega, u stvarnim uvjetima ljetnih požara i nepristupačnosti terena.

Osim toga, hrvatski protupožarni stručnjaci nisu uopće mogli biti obaviješteni o iskustvima uporabe Be-200 u drugim zemljama, jer Be-200 još uvijek nije kupila ni jedna zemlja u svijetu. Spominjanje cijene zrakoplova od 25 milijuna dolara, o kojoj se pisalo proteklih dana u hrvatskim medijima, potpuno je neumjesno, jer zrakoplov na kraju stoji 35 milijuna dolara, a povrh toga Hrvatska bi s oko 8 milijuna kuna dodatno trebala financirati infrastrukturu za prihvat zrakoplova na zemlji.

Ne treba zaboraviti niti da će zrakoplov morati nakon svakih 2000 radnih sati u Rusiju na remont, a njegov dolazak u hrvatsku protupožarnu eskadrilu nagovještava da će Hrvatska imati dvostruke troškove resursa i održavanja, jer osim Berieva-200 u gašenju požara sudjeluju i Canadairi.
Prošlotjedna dvodnevna prezentacija mogućnosti ruskog Berieva-200 u zadarskoj zračnoj bazi Zemunik očito je bila samo pokriće za već sklopljen posao, jer je protekla ispod minimalne razine profesionalnosti uobičajene pri sklapanju sličnih poslova u svijetu. Skandalozno je da se prezentacija vodila prema jednostavnom načelu “viđeno – kupljeno”, jer nitko od hrvatskih pilota nije imao priliku upravljati zrakoplovom Be-200, a pogotovo ne u vrijeme katastrofalnih šumskih požara u Dalmaciji, gdje se jedino može potpuno realno procijeniti vrijednost i sposobnost zrakoplova. Da je sve bilo odlučeno znatno prije, odaju brojne činjenice, a prije svega sastav obaju izaslanstava na prezentaciji zrakoplova, u kojima nije bilo ni jednog jedinog ministra, a generali su se mogli nabrojati na prste jedne ruke.

Među članovima hrvatskoga izaslanstva najviši su dužnosnici bili državni tajnik Ministarstva obrane Mate Rabotek, veleposlanik u Rusiji Hido Biščević i zapovjednik Ratnog zrakoplovstva general pukovnik Viktor Koprivnjak, dok su svi ostali bili nižerazredni dužnosnici i lokalni zadarski političari.

Najviši ruski predstavnik u Zadru bio je zamjenik ministra obrane za izvanredne situacije general Rafail Zakariev, a prezentaciju Berieva održao je Aleksander A. Kulešov, direktor programa BE-200 u korporaciji Irkut, uz prijevod i komentar zamjenika direktora i regionalnog predstavnika Ruske državne agencije Emercom Konstantina Darmaniana.

Budući da se u isto vrijeme održavao Zagrebački velesajam, gdje je Rusija u središtu pažnje hrvatskih gospodarstvenika, moglo se očekivati da će u Zadar doći barem jedan od ruskih ministara, jer je posrijedi ipak golem financijski aranžman, a osim toga, Rusima je Hrvatska prva zemlja u svijetu koja bi kupila Beriev Be-200, što je dodatan razlog više za promociju takvog proizvoda.

Be-200 nedvojbeno je izvrstan višenamjenski protupožarni zrakoplov, ali samo na otvorenim ruskim područjima stepe i tundre, gdje treba prevaliti velik put do požarišta i pritom donijeti goleme količine vode u spremniku. Također, njegova funkcija na vodi u spašavanju unesrećenika i ozlijeđenih pogodna je na otvorenom moru, odnosno nad oceanima, gdje je brzina dolaska do mjesta havarije ili potonuća broda, pada zrakoplova ili eksplozije naftne platforme iznimno važna.

Međutim, na Jadranskom moru o tome je bespredmetno pričati, jer su udaljenosti otoka od kopna i općenito širina Jadranskoga mora takva da te poslove kvalitetno mogu obavljati brodice, patrolni čamci i u prvom redu helikopteri koji unesrećenike vrlo brzo prevoze u bolnice.

Premda je Be-200 amfibija koja po katalogu može sletjeti na morsku površinu, i to na valovima visokima i do 1,3 metra, uvjeti u Novigradskom moru, gdje je Be-200 drugi dan prezentacije prikupljao vodu za simulaciju gašenja požara, bili su idealni.

Prema tome, sposobnosti zrakoplova nisu se mogle provjeriti u ekstremnim uvjetima. Nadalje, simulacija požara i njegova gašenja, uz nekoliko zapaljenih guma u neposrednoj blizini autoceste Zadar – Zagreb kod izlaza Maslenica, i to bez ikakvih prirodnih prepreka, usjeka i brdovitog terena na putu zrakoplova Be-200, nikako se ne mogu smatrati ozbiljnim i vjerodostojnim pokušajem prodaje zrakoplova bilo kojoj zemlji, pa tako ni Hrvatskoj.

Osim toga, većina onih koji su po službenoj dužnosti morali analizirati mogućnosti ruskog zrakoplova u Novigradskom je moru bila zaokupljena ponuđenim domaćim pršutom, kruhom i vinom, kao da je ugovor već potpisan pa fešta može početi. Nastojeći impresionirati prisutne hrvatske predstavnike, Rusi su isticali snagu i kapacitet zrakoplova koji podiže do 12 tona vode pri jednom slijetanju na vodenu površinu, što je dvostruko više od Canadaira kojima raspolažu hrvatski vatrogasci. Međutim, malo je tko spominjao da idealni zrakoplovi za borbu protiv požara lete na visini od 20 metara i da je jako važna brzina prilaza zrakoplova na požarište, koja treba biti između 100 do 150 km/h, kako bi u tim uvjetima gustoća izbačene vode bila optimalna da djelotvorno udari po vatri na tlu.

Beriev-Be 200 to ne može učiniti, bez obzira na goleme količine vode koje prevozi. Najmanja visina na kojoj može letjeti nad požarištem jest 50 metara, a brzina dolaska 200-250 km/h, što znači da se kapljice vode brzo rasprše u zraku i pretvore u paru.

Dosadašnja Vladina strategija borbe protiv požara zasnivala se na šest zrakoplova tipa Canadair CL-415 te na helikopterima (minimalno šest), u prvom redu za prebacivanje vatrogasnih snaga i tehnike na požarište, a sekundarno za gašenje požara i manjih zrakoplova tipa Airtractor, kao izviđačke zrakoplove i zrakoplove za početni napad (oko šest zrakoplova). Takvu su strategiju predložili zrakoplovni, šumarski i vatrogasni stručnjaci.

U Kanadi i Italiji strategija gašenja požara oslanja se na male zrakoplove s dobrim manevarskim sposobnostima, a količina vode u jednom zahvatu nije presudna, nego koliko litara vode u jedinici vremena po površini mogu izbaciti zračne snage.

Italija je do 90-ih godina primjenjivala strategiju gašenja požara otvorenog prostora velikim vojnim zrakoplovima G-222 preuređenih u protupožarne te preuređenim velikim vojnim helikopterima C-47, da bi takvu strategiju napustila i orijentirala se na Canadair CL 415 (kupili su 11 novih) te veći broj malih helikoptera s velikim manevarskim sposobnostima. Ni Francuzi nikad nisu odustali od Canadaira, bez obzira na njihovu cijenu, i cijela njihova strategija gašenja požara na otvorenom prostoru svodi se na manje zrakoplove dobrih manevarskih sposobnosti.

Be-200, ponuđen Republici Hrvatskoj, jest turbomlazni amfibijski višenamjenski zrakoplov iz civilnog programa korporacije Irkut. Be-200 dizajnirala je i izgradila tvrtka Beriev, vodeći svjetski dizajner amfibijskih zrakoplova. Proizvodnja Be-200 odvija se u tvornici Irkutsk (Irkutsk Aviation Plant), najpoznatijem ruskom proizvođaču zrakoplova. Zahvaljujući promjenjivoj platformi Be-200 može se prilagoditi raznim namjenama, kao što su gašenje požara, spasilačke akcije, nadzor otvorenog mora i granica, prijevoz robe i putnika.

Be-200 prvi je put testiran 24. rujna 1998. Ruski certifikat tipa A za vatrogasnu verziju Be-200 dobio je 2001. Nakon završetka detaljnog programa testiranja u prosincu 2003. zrakoplov je dobio potpun certifikat za višenamjensku uporabu. Od 2003. do 2004. dva zrakoplova Be-200 ChS, prilagođena vatrogasnim i spasilačkim operacijama, dostavljena su ruskom ministarstvu za izvanredna stanja koje namjerava kupiti još 7 tih zrakoplova u bliskoj budućnosti. Uz to se, za vrijeme prirodnih katastrofa, planira uporaba Be-200 s bespilotnom letjelicom, opremljenom najmodernijom opremom za otkrivanje požarišta (infracrvena kamera, termovizija, DGPS i digitalna kamera visoke rezolucije). Korporacija Irkut potpisala je 2002. Sporazum o razumijevanju s European Aerospace and Defence Systems i tvrtkom Rolls-Royce Deutschland kako bi plasirala Be-200 na tržište. Uz to, EADS i IRKUT odlučili su osnovati zajedničku tvrtku za marketing, certifikaciju i podršku u postprodaji 2004.

Prema rezultatima istraživanja, koje je Irkut proveo u suradnji s EADS-om i Rolls-Royceom Deutschland, procijenjena potražnja za Be-200 zrakoplovom dosegnut će 320 zrakoplova u 25 zemalja do 2025. Verzija Be-200RR s ugrađenim turbomlaznim motorima Rolls-Royce BR715 trenutačno je u pripremi za promociju na zapadnom tržištu.

Zrakoplov leti uz pomoć dva turbomlazna motora D-436TP koji se nalaze iznad krila, da bi se spriječio ulazak vode u motore tijekom polijetanja i slijetanja. Premda dizajniran kao višenamjenski amfibijski zrakoplov, Be-200 osobito je pogodan za borbu protiv požara na udaljenim područjima. Be-200 gasi prirodne i industrijske požare ispuštajući vodu i/ili kemijske inhibitore. Osam spremnika za vodu ispod teretnog prostora puni se usisavanjem ili alternativno, iz hidranta ili cisterni s vodom koje stoje na tlu. U protupožarnim operacijama s tla Be-200 može spremiti i do 9 tona vode punjene iz hidranta ili cisterne, dok klizeći po vodenoj površini zrakoplov može usisati 12 tona vode u 14 sekundi. Voda može biti ispuštena odjedanput, kako bi se pokrila velika površina zahvaćena vatrom ili u 2 do 8 uzastopnih puta, kako bi se ugasilo nekoliko manjih požara te spriječilo širenje vatre. Da bi se pojačao učinak gašenja, u zrakoplovu se nalazi šest dodatnih spremnika s kemijskim sredstvima ukupnog kapaciteta 1,2 kubičnih metara.

Komentiraj

Source:Eduard Šoštarić