POZADINA NAJAVLJENIH NUKLEARNIH INVESTICIJA: Hrvatski stručnjaci slažu se s gradnjom nove nuklearke

Objavljeno u Nacionalu br. 425, 2004-01-06

Izjavama o gradnji nuklearne elektrane i proširenju Krškog slovenski energetski krugovi testiraju javnost koja je osjetljiva po tom pitanju: premda se ekološki aktivisti protive takvom rješenju, stručnjaci tvrde da bi na taj način i Hrvatska i Slovenija imale najjeftiniji izvor električne energije

Nuklearna elektrana Krško najvjerojatnije će nastaviti radom do 2043., odnosno 20 godina dulje nego što je bilo planirano u početku. Također postoji i mogućnost znatnog proširenja njenih kapaciteta pa čak i izgradnje nove nuklearne elektrane na slovenskom teritoriju. Iako nema službene potvrde ovih informacija, iz izjava visokih slovenskih dužnosnika, prije svega državnog tajnika za energetiku Đorđa Žebeljana, može se zaključiti kako Slovenija u sljedećih desetak godina na ovaj način planira riješiti svoj problem nedostatka električne energije. Žebeljan je nedavno na slovenskoj državnoj televiziji izjavio kako se Slovenija nije odrekla nuklearne opcije, odnosno izgradnje novih nuklearnih elektrana, kako bi se zadovoljila veća potreba za energijom. Također je kazao i kako će se Slovenija u rješavanju energetskog problema voditi načinom na koji ga rješava i Europska unija i naglasio kako će se držati sporazuma iz Kyota iz 1997. kojim se određuje smanjenje emisije stakleničkih plinova. Iz ove rečenice može se zaključiti kako će Slovenija povećanje količine energije tražiti proširenjem kapaciteta postojećih elektrana, prije nego izgradnjom novih. Nekoliko visokih hrvatskih dužnosnika za Nacional davanje ovakvih informacija u javnost prokomentiralo je riječima “puštanje balona”, odnosno da na ovaj način slovenski energetski krugovi namjeravaju ispitati kako bi javnost reagirala na otvaranje pitanja izgradnje još jedne nuklearne elektrane ili dodavanje novog bloka postojećoj NE Krško.

STRUČNJACI O PROŠIRENJU KRŠKOG ‘Nuklearka je najjeftiniji izvor energije, pitanje lokacije već je riješeno, nuklearka se pokazala sigurnom, a stanovništvo se na nju naviklo’ Stručnjaci UN-a nedavno su u Krškom napravili procjenu sigurnosnog stanja kako bi se stekli uvjeti da se produlji rad elektraneSlužbenih hrvatskih reakcija još uvijek nema, s obzirom na to da iz Slovenije još uvijek nema službenih obavijesti o njihovim planovima. Usprkos tome, iz svojih izvora Nacional saznaje da bi rješavanje energetskog pitanja na ovaj način za Hrvatsku bilo vrlo povoljno i kako je produljenje radnog vijeka postojeće nuklearne elektrane logično razmišljanje. “To je najjeftiniji izvor energije, pitanje lokacije je već riješeno i lokalno stanovništvo je već naviknuto na suživot s elektranom, a uz to se i pokazala izrazito sigurnom”, govori jedan visoki dužnosnik i dodaje kako su najvažniji dijelovi elektrane napravljeni tako da traju znatno dulje od u početku ustanovljenog roka. Iako Hrvatska nije u velikoj energetskoj krizi, za gospodarski rast i poboljšanje standarda nužno je potrebna veća količina energije, tako da se i s te strane u hrvatskim energetskim krugovima na ideju proširenja gleda blagonaklono. Hrvatskoj bi proširenje odgovaralo i zato što bi još 20 godina imala izvor jeftine energije bez velikih ulaganja i izrade novih energetskih programa.

U kratkoj izjavi za Nacional i bivši je potpredsjednik Vlade Goran Granić podržao ideju proširenja. Rekao je i to da je produljenje njenog vijeka trajanja realna opcija i kako će takva odluka vjerojatno i biti donesena. Granić se osvrnuo i na slovensku odluku iz 1987. kojom je Slovenija kroz tadašnju jugoslavensku skupštinu izglasala moratorij na izgradnju novih nuklearnih elektrana i donijela program o daljnjem gospodarskom razvoju bez rasta potrošnje energije, čime se i dovela u situaciju da se danas nalazi u energetskoj krizi i traži nova rješenja. Što se tiče slovenske strane i informacije kako će NE Krško nastaviti s radom 20 godina dulje nego što je to bilo planirano, pred slovenskim parlamentom na ratifikaciju čeka prijedlog slovenske vlade novog Nacionalnog energetskog programa koji je već prošao relevantne parlamentarne odbore i kojem predstoji još samo izglasavanje u zastupničkom domu slovenskog parlamenta. U tom vladinom prijedlogu stoji kako “sustavnim analizama treba najkasnije do 2008. proučiti mogućnost produljenja životnog vijeka NE Krško i s djelovanjem u tom smjeru početi do 2012.” Za Nacional je takvu informaciju potvrdila, u ime slovenskog ministra za okoliš, prostor i energetiku Janeza Kopača, glasnogovornica ministarstva Manca Šetina-Miklič. Također je naglasila kako u ministarstvu trenutno nema planova o mogućem proširenju NE Krško dodavanjem novog bloka ili izgradnji nove nuklearne elektrane u Sloveniji.

Da bi se radni vijek nuklearne elektrane produljio, prije svega je potrebno napraviti procjenu sigurnosnog stanja elektrane. Za NE Krško tu je procjenu nedavno napravila ekipa od 13 stručnjaka u sklopu misije Međunarodne agencije za atomsku energiju UN-a. Oni su pozitivnom ocijenili osposobljenost zaposlenih i sigurnost rada elektrane, čime su stečeni osnovni preduvjeti za realizaciju plana produljenja radnog vijeka. U sklopu tog plana potrebno je i napraviti procjenu o tome koliko se financijski isplati takav posao, s obzirom na to da će neke dijelove trebati zamijeniti kako bi se održala razina sigurnosti rada elektrane.

Problem manjka energije kakav ima Slovenija ima i većina država Europske unije, primjerice Francuska ili Italija, u kojoj je već dulje vrijeme na snazi politika redukcije električne energije velikim potrošačima. Ideja o produljenju radnog vijeka nuklearnih elektrana kao načinu rješavanja energetskog pitanja pojavila se u originalu u SAD-u, gdje je 30 nuklearnih elektrana već dobilo dozvolu za produljenje rada. Ta je praksa prihvaćena i u Francuskoj gdje se elektranama planira produljiti radni vijek za čak 30 godina. Razlozi za ovakav pristup rješavanju energetskog problema su jasni. Odgađaju se visoki troškovi zatvaranja elektrane, rastavljanja i zbrinjavanja radioaktivnog otpada, a također se i smanjuje potreba otvaranja novih nuklearnih elektrana što je skupo, a za sobom uvijek povlači i nezadovoljstvo stanovništva. Najvatreniji protivnici nuklearnih elektrana svakako su pripadnici zelenih. Za Nacional je tako o ovoj temi izjavu dao Vane Gošnik, bivši predsjednik stranke zelenih Slovenije, koja je na prvim izborima 1990. u sklopu koalicije DEMOS došla na vlast. Gošnik je tada bio izabran na mjesto potpredsjednika slovenskog parlamenta i u komisiju za sigurnost okoliša. U to vrijeme uporno je pokušavao kroz parlament pokrenuti referendum na državnoj razini kojim bi se postavilo pitanje zatvaranja nuklearne elektrane. On kaže kako je neugodno iznenađen novim pokušajima proširivanja NE Krško, ali i kako pretpostavlja da će se nešto takvo dogoditi. “Prije desetak godina pokrenut je jedan civilizacijski proces koji je težio gašenju nuklearnih elektrana u Europi. Danas se to promijenilo i ponovno se ide u smjeru sve većeg iskorištavanja nuklearne energije i ispada da nitko tada nije mislio ozbiljno”, govori Gošnik. Također smatra da je proširenje nemoguće izvesti iz nekoliko razloga. Jedan je taj što je mogućnost rijeke Save u smislu hlađenja nuklearke ograničena, odnosno kako njen kapacitet nije dovoljan da bez ozbiljnih posljedica rashlađuje elektranu većeg kapaciteta od današnjeg. Osim toga, kao razlog protiv navodi i količinu zagađenja koja je i ovako prevelika. Gošnik također smatra kako će stanovništvo koje živi u okolici, gdje spada i Zagreb, biti u velikom dijelu protiv proširenja i kaže: “Može Goran Granić biti za, ali bitno je kako će Zagrepčani reagirati na pokretanje pitanja proširenja elektrane. “Svjesni lošeg energetskog stanja u Sloveniji, slovenski zeleni su napravili svoj energetski plan. Tim planom, s jedne strane, insistiralo bi se na smanjenju potrošnje energije, a s druge strane okrenulo iskorištavanju alternativnih izvora. Tako bi se iskorištavanjem vode, sunca i vjetra za proizvodnju električne energije dobilo, prema njihovom modelu, 500 MW energije iz obnovljivih izvora. Gošnik se ne slaže s procjenama kako je iskorištavanje nuklearne energije financijski najisplativije i kaže kako u cijenu kilovata struje dobivenog iz nuklearke nije uračunata cijena razgradnje otpada. “Kad se u cijenu kilovata električne energije iz NE Krško uračuna zagađenje, spremanje radioaktivnog otpada i zagrijavanje rijeke Save, cijena ispada previsoka. Nitko kroz kilovat struje ne plaća rješavanje problema za buduće generacije”, govori Vane Gošnik.

Na pitanje što misli kako će Austrijanci reagirati na proširenje NE Krško, Gošnik odgovara kako austrijski političari, prije svega Joerg Heider i članovi njegove stranke, periodično zahtijevaju zatvaranje, ali samo kada se nađu pred izborima ili u situaciji krize vlasti. Kaže kako ih u principu nije mnogo briga što se događa s NE Krško nego je iskorištavaju s vremena na vrijeme za svoje dnevno političke probleme. Također dodaje kako ne sumnja da će Slovenija na državnoj razini o proširenju raspravljati sa svojim susjedima, pogotovo zato što će u svibnju pristupiti članstvu u Europskoj uniji. Na pomalo provokativno pitanje o tome kako to da za vrijeme obnašanja vlasti u Sloveniji nije mnogo napravio po pitanju NE Krško i povlačenju paralele sa situacijom u Njemačkoj gdje zeleni sudjeluju u vlasti, ali ne rade na gašenju nuklearnih elektrana, Gošnik kaže kako u koalicijskoj vlasti treba tražiti kompromise i ponašati se odgovorno. “Dolaskom na vlast nismo se mogli isključivo baviti pitanjem NE Krško, već smo morali voditi jednako tako i računa o pitanjima prosvjete ili ekonomije i usklađivati svoju politiku sa svim ostalim razinama vlasti.”

Dodavanjem novog bloka podigla bi se vrijednost postojećoj nuklearnoj elektrani i to, prema nekim procjenama, od 500 milijuna do milijarde dolara. S obzirom na to da je NE Krško u zajedničkom vlasništvu Hrvatske i Slovenije, svako njeno proširenje zahtjeva suradnju obiju država i postizanje novih dogovora. To se do sad nije pokazalo kao nešto što je lako postići, s obzirom na to da se suvlasnici do danas ni približno nisu dogovorili kolika je uopće njena vrijednost. Vlasnički odnosi su doduše jasni i prema njima obje strane imaju u elektrani jednaki udio. Usprkos tome, slovenska strana punih pet godina, od 1998. do 2003., nije hrvatskoj strani isporučivala struju. Razlozi takvom postupku vuku se još od 1987. i jednostrane odluke Slovenije da zaustavi izgradnju druge nuklearke u Hrvatskoj. S obzirom na to da se druga elektrana nikad nije sagradila, a po prvobitnom ugovoru svaka je strana trebala financirati zbrinjavanje otpada svoje elektrane, došlo je do situacije da nuklearni otpad zajedničke elektrane zbrinjava samo slovenska strana. Slovenci su to iskoristili kao argument za petogodišnje prekidanje isporuke električne energije Hrvatskoj koje je donijelo veliku financijsku štetu. Tek kada se 2003. Hrvatska novom izmjenom ugovora obvezala zbrinuti polovinu otpada, struja je ponovno puštena. Mada je to pitanje riješeno i dalje ostaju otvorena pitanja izračuna štete nastale u tom petogodišnjem razdoblju i problem njene naplate. Prije pokretanja bilo kakvih novih projekata oko NE Krško ove bi probleme trebalo riješiti, a za pretpostaviti je kako bi se slovenska dugovanja kompenzirala preko financiranja produljenja radnog vijeka elektrane ili izgradnje novog bloka.

Kada se podvuče tko je za, a tko protiv, vidljivo je kako energetski stručnjaci i politička elita obiju država podržavaju nove projekte većeg iskorištavanja nuklearne energije, a stranke zelenih klasično se protive. Pitanje novih projekata ipak će najizravnije osjetiti stanovništvo oko nuklearne elektrane, gdje spada i Zagreb pa je za očekivati određenu reakciju javnosti, pozitivnu ili negativnu, o kojoj će u velikoj mjeri ovisiti konačna realizacija stvorenih planova. Teško je očekivati proširenje elektrane pod cijenu demonstracija ili gubitka vlasti, ali ako reakcija javnosti bude pozitivna vrlo je realna varijanta produljenja radnog vijeka i proširenja pa čak i izgradnja nove elektrane.

Komentiraj

Source:Nikola Plančić