Predsjednik Vlade Andrej Plenković uputio je sućut Hrvatskom novinarskom društvu u povodu smrti novinarke Jasne Babić. U sućuti predsjednika Vlade stoji:

„Poštovani,

u povodu prerane smrti novinarke Jasne Babić, u ime Vlade i osobno upućujem vam izraze iskrene sućuti.

Višestruko nagrađivana novinarka, svoj je trag ostavila u brojnim redakcijama – od Poleta, do današnjih dnevnih i tjednih novina. Ime Jasne Babić ostat će trajno zabilježeno u hrvatskom novinarstvu.“

U 60. godini, nakon dugotrajne i surove bolesti, preminula je velika hrvatska novinarka Jasna Babić.

Radila je za cijeli niz utjecajnih redakcija i prodala na milijune kopija dnevnih i tjednih novina utiskujući svoj doprinos uvijek dobrom informiranošću, beskompromisnim pristupom i vrsnim stilom. U toj savršenoj kombinaciji upirala je prst u devijacije i okončavala karijere okrutnih i doista smrtonosnih aktera naše zbilje.

Najveće kreativne i profesionalne godine s stvaralačkim vrhuncima karijere, s ponosom i tužnim prisjećanjem na zajedničke godine to naglašavamo, provela je u tjedniku Nacional na čijim je stranicama iz tjedan u tjedan detektirala i razotkrivala raznorazne nitkove, razbojnike, ratne štakore, pse rata i varalice svih dezena i dizajna ne mareći za sigurnost i komfor a ponajmanje za zdravlje čijem se krahu njeno krhko tijelo više nije moglo odupirati.

Jasna Babić je ove godine dobila Nagradu za životno djelo Hrvatskog novinarskog društva.

Jasna Babić novinarstvom se počela baviti u “omladinskoj štampi”, a sredinom osamdesetih odlazi u “veliku štampu”. Godine 1988., kao već izrazito afirmirana novinarka, ušla je u profesionalno novinarstvo. U vrijeme Domovinskog rata radila je kao ratna reporterka, a u drugoj polovini devedesetih novinarsko pero hrabro umače u društvenu kaljužu otkrivajući brojne društvene i političke afere poslijeratnog tranzicijskog društva.

Radila je za Danas, Zapad, Večernji list, Slobodnu Dalmaciju, Globus, Nacional, 24express, Lupiga.com i druge. Jasna Babić autorica je i dviju dragocjenih knjiga s početka novog tisućljeća: „Zagrebačka mafija“ (2003.) o kriminalizaciji hrvatske politike i pravosuđa i „Urota Blaškić“ (2005.) o „podzemnom hrvatskom savezništvu u komadanju Bosne i Hercegovine“.

Od siječnja 2015. bila je vezana uz invalidska kolica. Autoironično je znala reći kako je svijet počela promatrati iz “žablje perspektive”.

Njezina životna i profesionalna deviza je bila da slobodu trebaš sam osvojiti. „Slobodu nam nitko neće dati, novinari imaju onoliko slobode koliko su je sami napravili. Ni više ni manje. I ne želim uopće da mi Sabor, da mi bilo tko jamči slobodni prostor, jer to znači da mi je darovan. Kad je nešto darovano, kad je sloboda darovana, bila to i sloboda novinarstva, onda se, brate mili, može i oduzeti. Onaj tko daje, taj i uzme. Nismo se baš mi novinari pretrgli od toga da sačuvamo svoje pravo na slobodu riječi, slobodu govora i slobodu novine“, izjavila je.

Nije se gurala u uredništva, nije bila članica uprava, nije jurila za vlasništvom ni za uobičajenim građanskim obiteljskim životom. Posvetila se novinarstvu i ono je sve što ima. Čini se da je od svega najviše povjerenje imala upravo u novinarstvo.

„Ti možeš biti bogat jedino ako nemaš ništa ili ako si trulo bogat. Ako si trulo bogat, onda možeš postati Soroš, pa financirati projekte do kojih ti je stalo ili možeš biti slobodan ovako kao ja i siromašan kao crkveni miš. Kad ti je potpuno svejedno, kad ti više nemaju što uzeti. S tim da moj život ne bi izgledao nimalo drugačije da sam trulo bogata kao Soroš“, rekla je Jasna Babić.

Komemoracija Jasni Babić bit će u ponedjeljak 6. studenog 2017. u 10 sati u Novinarskom domu HND-a u Perkovčevoj ulici.

Komentiraj