“Trumpov efekt” – tako je posebni UN-ov izvjestitelj za slobodu izražavanja, američki profesor međunarodnog prava David Kaye, nazvao “juriš protiv medija” i “klevetanje slobode izražavanja” kojim je američki predsjednik pokrenuo proces koji se nezaustavljivo širi svijetom, sada još i potaknut pandemijom koronavirusa.
Kaye, utemeljitelj Programa ljudskih prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta Berkeley u Californiji, u ponedjeljak je održao posljednju konferenciju za novinare u svojem šestogodišnjem mandatu posebnoga UN-ova izvjestitelja za slobodu izražavanja, kojim je imenovan 2014. godine. U razgovoru s novinarima nije štedio riječi kritike na račun Trumpova odnosa prema medijima.
Četiri godine Trumpova predsjedničkog mandata, ocijenio je Kaye, “jasno je obilježio način kojim predsjednik govori o medijima: kleveće medije, i kleveće slobodu izražavanja”, ustvrdio je Kay, dodajući kako se Trumpov “juriš” na medije sastoji i u optuživanju novinara za širenje “dezinformacija”, kao i u njegovu partnerstvu s “konzervativnim medijskim organizacijama”.
Svijetom se širi “Trumpov efekt”, upozorio je Kaye. “Jasno je da postoji, i vrlo je negativan”, ustvrdio je. Trumpova administracija stvorila je “globalnu kulturu popustljivosti” prema napadačima na medije, tvrdi Kaye i navodi primjer mlake Trumpove reakcije na ubojstvo saudijskog kritičkog novinara Jamala Khashoggija, kolumnista Washington Posta i urednika Al Arab televizije, kojega su 2. listopada 2018. u saudijskom konzulatu u Istanbulu usmrtili agenti vlade u Rijadu. Kaye je ustvrdio da su prethodne američke administracije mnogo oštrije reagirale na takve napade na novinare.
Kaye nije govorio samo o Trumpu: spominjući “visoko represivni pristup slobodi medija” kineske vlade, upozorio je da demokratski svijet treba smatrati “ozbiljnim izazovom odnos Kine prema slobodi izražavanja i onome što ona smatra ‘upravljanim pristupom internetu'”. Kaye je upozorio je i na “vrlo zabrinjavajući” udar na medije izazvan reakcijama vlada na pogoršavanje pandemije koronavirusa. “Nažalost, pod krinkom želje da spriječe širenje deziformacija, vlade pribjegavaju starim metodama ograničavanja slobodnog protoka informacija”, izjavio je Kaye.
Potvrde zebnji kakve je iznio Kaye nižu se na svakom koraku, ne mnogo manje ni u Hrvatskoj i zemljama u susjedstvu. Berlinska nevladina organizacija n-Ost upozorila je nedavno kako je pandemija koronavirusa pogoršala stanje slobode medija u devet zemalja Središnje i Istočne Europe.
N-Ost je izvijestio o stanju u Bugarskoj, Hrvatskoj, Češkoj, Mađarskoj, Sjevernoj Makedoniji, Poljskoj, Rumunjskoj, Srbiji i Sloveniji, upozoravajući da je pandemija ubrzala prijelaz s tiskanih na internetske medije, ali se “povećanje broja čitatelja putem interneta nije odrazilo na bolju financijsku stabilnost”, a karantena je “uzrokovala kolaps prodaje tiskanih medija i prihoda od oglašavanja”. Istodobno, “različiti zakoni i odredbe za hitne slučajeve omogućili su vladama povećanu kontrolu nad javnim informacijama”.
Istog dana kada je Kaye govorio na konferenciji za novinare u Ženevi, još je jedan međunarodni forum upozorio na stanje novinarskih sloboda u Sloveniji, koje se pogoršava već nekoliko godina, naročito u vrijeme vladavine desnih vlada Janeza Janše: Udruga europskih novinskih agencija EANA izrazila je u ponedjeljak zabrinutost jer vlada u Ljubljani želi promijeniti zakon i tako pojačati financijski i upravljački utjecaj na slovensku nacionalnu agenciju STA..
Nova vlada Janeza Janše želi promijeniti čak tri medijska zakona kojim bi vlada, prema ocjenama analitičara u Sloveniji, povećala svoj utjecaj na vodeće medije u zemlji, tako što bi im smanjila novac i omogućila smjene ravnatelja i prije završetka mandata. Istodobno, premijer Janez Janša poveo je svojevrsni “medijski rat” protiv novinara i urednika u najutjecajnijim medijima, , optužujući ih da su “naslijeđeni” iz starog “komunističkog” režima, i da su zato kritični prema vladi desnice.
Stanje s medijima u Srbiji, pak, alarmantno je već duže vrijeme, upozoravaju nezavisni novinari u toj zemlji. Postoji cijeli blok medija koje izdašno financira i apsolutno kontrolira država, koji služe kao medijski servis vladajuće stranke i njezinog predsjednika Aleksandra Vučića, ne prezajući ni od najnižih osobnih napada na protivnike vladajuće politike. S druge strane, nezavisni su mediji na stalnom udaru, izloženi financijskom iscrpljivanju i javnom ocrnjivanju, a među njima loše prolaze čak i oni najutjecajniji, poput televizije N1.
Posljednji udari na slobodu izvještavanja u Srbiji dogodili su se na nedavnim prosvjedima u središtu Beograda, uzrokovanima najavom ponovnog uvođenja policijskog sata u glavnom gradu: policija je pretukla novinara agencije Beta i napala jednu novinarku u Beogradu, a u Novom Sadu napala ekipu državne televizije i razbila im kameru.
U podršku kolegama iz Srbije reagirao je i Sindikat novinara Hrvatske (SNH), koji je priopćio kako “s velikom zabrinutošću gleda snimke grubog postupanja policije”. “Novinari i novinarke su se našli ne samo pod udarom policijskih palica nego i bijesa pojedinih prosvjednika, zbog čega ne mogu sigurno izvještavati s prosvjeda”, priopćio je SNH.
I u Hrvatskoj su mediji pod velikim pritiskom, i rade u sve težim uvjetima. “Trumpov efekt”, čini se, u Hrvatskoj je na djelu još od 2015. godine, kada je na vlast došla vlada HDZ-a i Mosta. Izrazito neprijateljstvo te vlade prema medijima ogledalo se u ranijim izjavama njezina potpredsjednika, i tadašnjeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, kojima je sugerirao svoju simpatiju za ograničavanje slobode izražavanja, ali i u djelovanju njezina ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, koji je prekinuo financiranje nezavisnih neprofitnih medija.
Nakon što se 2016. promijenila vlada, nije se mnogo poboljšalo, pa je Hrvatsko novinarsko društvo u ožujku prošle godine u središtu Zagreba organiziralo veliki prosvjed zbog stanja u medijima, istaknuvši niz zahtjeva vladi, od toga da prekinu zloupotrebu sudskih tužbi kao sredstva napada na slobodu izražavanja, preko pronalaženja napadača na novinare, do uvođenja javnih novčanih potpora za kvalitetno nezavisno novinarstvo.
Do danas, nijedan od tih zahtjeva nije ispunjen. Štoviše, napadi na medije počeli su stizati i s mjesta s kojih bismo se najmanje nadali: HDZ-ova potpredsjednica Europske komisije (EK) Dubravka Šuica javila se krajem travnja uživo u emisiju Dubrovačke televizije, i pred gledateljstvom napala voditelja Paska Tomaša koji je problematizirao njezino vlasništvo nad nekretninama u Dubrovniku. Zbog toga je pučka pravobraniteljica EU Emily O’Reilly pokrenula i istragu protiv Šuice, o kojoj u najnovijem broju piše Nacional.
U doglednoj budućnosti, kraj globalne medijske krize kao da se ne nazire. Čini se, štoviše, kako pandemija koronavirusa, udružena s “Trumpovim efektom”, situaciju iz dana u dan čini samo još sve težom.
Komentari