POSSELT: ‘Hrvatska igra pozitivnu ulogu u EU-u, a oko vas je bilo najviše intriga, otpora i umjetnih blokada’

Bernd Posselt, predsjednik Njemačke paneuropske unije zaslužan je za doprinos neovisnosti i međunarodnom ugledu Hrvatske te potporu i zalaganje za ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Stoga je prošloga tjedna dobio odlikovanje Red Ante Starčevića

Bernd Posselt jedan je od onih političara za koje se može reći da je bio i ostao prijatelj Hrvatske. Taj njemački političar, predsjednik Njemačke paneuropske unije, rođen 1956., kao član CSU-a bio je zastupnik Europske pučke stranke u Europskom parlamentu 20 godina, a bio je i izvjestitelj Europskog parlamenta za Hrvatsku. Pripisuju mu se zasluge za njegov doprinos neovisnosti, cjelovitosti i međunarodnom ugledu Hrvatske, za razvitak odnosa Hrvatske i drugih zemalja i za potporu i zalaganje za ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Zbog svega toga još ga je Franjo Tuđman odlikovao Redom hrvatskog pletera, a krajem prošlog tjedna, na međunarodnoj konferenciji Hrvatske paneuropske unije koja je održana u Splitu, dobio je odlikovanje Red Ante Starčevića. Odlikovanje mu je, u ime predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović uručio ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman. Tom prigode je i predsjedniku Međunarodne Paneuropske unije Alainu Terrenoireu dodijeljeno odlikovanje Red hrvatskog pletera. U govoru povodom dodjele odlikovanja Posselt je rekao, između ostalog, da je povijesna ironija to što će Hrvatska, kada u siječnju preuzme predsjedanje Vijećem Europske unije, predvoditi zemlje koje će zapečatiti sudbinu Velike Britanije, zemlje koja se najviše protivila ulasku Hrvatske u Europsku uniju.

NACIONAL: Ovo je drugo odlikovanje koje vam je dodijelila Hrvatska. Što vam znači činjenica da neki upućeni Hrvati smatraju da ste više napravili za Hrvatsku nego mnogi hrvatski političari, kako za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku, tako i tijekom procesa hrvatskoga pristupanja Europskoj uniji?

Od najranijega djetinjstva sam se osjećao povezan s Hrvatskom. S Hrvatskom sam povezan već preko svoje majke koja potječe iz Graza i koja je već prije Drugoga svjetskoga rata često boravila u Hrvatskoj. Odrastao sam uz priče o Hrvatskoj i zato je za mene samorazumljivo da pomažem Hrvatskoj. Najprije pri demokratizaciji 1990., potom pri proglašenju neovisnosti 1991. i kasnije kao izvjestitelj iz sjene Europske pučke strance za Hrvatsku u Europskome parlamentu do pristupanja Hrvatske Europskoj uniji 2013. Dan na koji je Hrvatska pristupila Europskoj uniji jedan je od najljepših dana u mojem životu. Veoma sam zahvalan na odlikovanju Redom Ante Starčevića, no još me više raduje da današnja Hrvatska igra veoma pozitivnu ulogu u Europskoj uniji.

NACIONAL: Bili ste izvjestitelj u sjeni Europske pučke stranke za Hrvatsku i snažno ste se zalagali za pristupanje Hrvatske Europskoj uniji. Nedavno ste tijekom predstavljanja knjige ‘’Bernd Posselt govori o Europi’’ koja se prevodi na hrvatski, taj proces opisali kao ‘’malenu krimi-priču’’ europske politike. Možete li se prisjetiti tih događaja i više reći o svemu tome?

Kada sam se počeo baviti europskom politikom 1969. kao mladi asistent Otta von Habsburga, EU je imao 9 država članica. Danas ih je 28. Ni kod jedne države članice nije bilo toliko nepravednih otpora, intriga i umjetnih blokada kao u slučaju Hrvatske. Protiv Hrvatske su se borili antikatolički krugovi, protusrednjoeuropski krugovi i krugovi koji su tvrdili da su svi Hrvati fašisti. U povijesti Engleske prisutna je bila slavna Leyenda negra, crna legenda koja je 100 godina opterećivala odnose sa Španjolskom. Takva je propaganda postojala i protiv Hrvatske. Veoma sam sretan da je danas Hrvatska uspjela tu propagandu osporiti i otkloniti. Svaki put kada bi Hrvatska tijekom pristupnih pregovora prevladala jednu prepreku, drugu bi joj prepriječili. Za to su se zauzimali izvjesni krugovi u politici i u administraciji. Sjećam se, primjerice, da sam za vrijeme jednoga doručka u hotelu Esplanade u Zagrebu slučajno čuo dvojicu visokih diplomata iz zemalja EU-a kako si međusobno govore: ‘Pobrinut ćemo se za to da ova fašistička zemlja nikada ne uđe u EU.’ U Splitu sam pak doživio da je stanoviti britanski političar pri pogledu na Dioklecijanovu palaču rekao: ‘To su Hrvati sigurno izgradili novcem od trgovine drogom.’ Te sablasti danas, hvala Bogu, nema više.

NACIONAL: Jeste li poznavali predsjednika Franju Tuđmana koji vam je dodijelio odlikovanje Red hrvatskoga pletera? U kakvu ste odnosu bili s njim? Što mislite o prvome hrvatskome predsjedniku kao državniku i kao čovjeku?

On je bio junak slobode i takvim sam ga i ja doživio. U Poljskoj se slavi Lech Wałęsa, u Češkoj Václav Havel. U Hrvatskoj je Franjo Tuđman, kojega sam dobro osobno poznavao, imao istu ulogu, no tomu se daje mnogo premalo priznanja. To ne znači da nije počinio nijednu pogrešku, ali lako je upirati prst na drugoga. No tko je bez ijednoga grijeha?

NACIONAL: Na početku Domovinskoga rata bili ste u Hrvatskoj i mobilizirali međunarodnu pomoć za Hrvatsku i Sloveniju. Kako ste to radili?

S Hrvatskom sam od 1990. sustavno surađivao. Moj je najvažniji partner pritom bio tadašnji predsjednik Sabora Žarko Domljan, i malo kasnije nova Hrvatska paneuropska unija, osnovana 1991., pod vodstvom mojega prijatelja Mislava Ježića. Kratko prije proglašenja neovisnosti obavijestio me je Sabor da trebam doći. Toga sam dana bio u Pragu i spontano odmah sjeo na avion i doletio u Zagreb. To je bio zadnji let prije nego su zatvorili zračni prostor. Od tada sam više mjeseci ovdje boravio te sam pokušao odavde pomoći Hrvatskoj i Sloveniji. Komunikacija je tekla preko minhenskoga ureda Paneuropske unije i moje asistentice Stephanie Waldburg. Slao sam joj obavijesti iz Zagreba i Ljubljane, a ona je slala poruke teleprinterom američkomu Kongresu, ruskoj dumi, novinskim agencijama itd. Često je spavala u uredu kako bi mogla neprestance dalje širiti vijesti. Nakon toga su novinari došli u Zagreb. Bili su isprva veoma kritični naprama Hrvatima. Htjeli su objektivne informante, dakle one koji nisu političari. Poslao sam ih mojemu prijatelju Mislavu Ježiću, aktualnom predsjedniku Hrvatske paneuropske unije, a on ih je uspio na svoj trezven i sadržajan način uvjeriti u suprotno onome što su inicijalno mislili. Većina je nakon susreta s njim počela pozitivno govoriti o Hrvatskoj.

‘Proširenje EU-a na zemlje jugoistočne Europe između Hrvatske i Grčke nije popularno. Mnogi se političari zbog birača boje govoriti o tim temama. Ali strateški je to proširenje za EU egzistencijalno pitanje’

NACIONAL: Još danas u zemljama bivše Jugoslavije nema konsenzusa o pitanjima koja se tiču raspada Jugoslavije. Što su uzroci raspada Jugoslavije? Preteže li u Europi i u kojem smislu relativistički pogled po kojem sve zemlje bivše Jugoslavije nose jednaku odgovornost za taj rat?

Nema sumnje: Jugoslaviju je uništila Srbija. Milošević je iz Jugoslavije htio napraviti Veliku Srbiju, a započeo je s porobljavanjem Kosova. Potom su Slovenci rekli: ‘Ne želimo da naša djeca umiru kao srbijanski vojnici na Kosovu.’ Drugi razlog za raspad Jugoslavije bio je taj što su Slovenija i Hrvatska postajale demokratske, federalna vlast pod Markovićem bila je reformsko-komunistička, a srbijansko vodstvo pod Miloševićem nacionalističko-komunističko. To nije moglo funkcionirati. Treći razlog bio je geopolitički. Komunistička Jugoslavija bila je tampon-država između istočnoga i zapadnoga bloka. Kada se je Rusija 1990. povukla iz Podunavlja, otpao je i geopolitički razlog za opstojnost Jugoslavije. To je stvorilo objektivne uvjete za njen raspad.

NACIONAL: Što su po europske vrijednosti? Jesu li one dostatno zastupljene u europskim politikama i institucijama? Na primjer, Paneuropska se unija poziva na kršćanske korijene Europe, na grčku filozofiju i rimsko pravo, dakle na sve ono što je izgradilo zajednički europski identitet. No nekima je sve to mrsko i gledaju na to kao na nešto isključivo i diskriminatorno u kontekstu multikulturalizma.

Naravno da u Europi postoje različita religiozna uvjerenja i svjetonazori. Današnja je Europa pluralistička. No unatoč tomu jasno je da su kršćanstvo, grčka filozofija i rimsko pravo najvažniji korijeni naše uljudbe. Bez njih ne bi bilo Europe. Ako ih otklonimo, Europa umire. Stoji to i u europskim ugovorima, nešto doduše decentnije iskazano, ali svejedno jasno. U ugovorima se ne javlja riječ kršćanstvo, ali je riječ o religioznim korijenima Europe. Očito je da se misli na kršćanstvo. A posljedica je bitna. ‘’Povelja Europske unije o temeljnim pravima’’, gdje se u preambuli govori o religioznim korijenima Europe, počinje s nepovredivim dostojanstvom čovjeka. To je nasljeđe kršćanstva, po kojem je svaki čovjek dijete Božje. Toga nije bilo u antici.

NACIONAL: Što ste mogli kao Paneuropljanin i zastupnik u Europskome parlamentu učiniti u borbi za europske vrijednosti?

Kao prvo, čovjek može učiniti nešto pozitivno. Kao drugo, može spriječiti nešto negativno. Otto von Habsburg, drugi predsjednik Paneuropske unije i sin posljednjeg austrijskog cara Karla von Habsburga, jednom je rekao da je političar više zaposlen time da spriječi ono što je negativno nego da poluči nešto pozitivno. No ključna je bila i jest borba za ljudska prava. Pomogao sam mnogim zarobljenicima komunizma koji su kasnije postali moji kolege u Europskome parlamentu. To je samo jedan primjer. Potom je bitan i boj protiv beskrupuloznoga egoizma, a za solidarnost. Uspjeli smo se izboriti da u ugovorima Europske unije ne stoji samo ‘’tržište’’, nego ‘’socijalno tržište’’ kao osnovni princip.

NACIONAL: Paneuropska unija jasno se zalaže za proširenje EU-a na jugoistočnu Europu. Ipak, među institucijama i šefovima država članica i njihovih vlada postoje različita mišljenja. Kako objašnjavate ta različita stajališta?

Jednostavno je ako smo iskreni. Proširenje EU-a na zemlje jugoistočne Europe između Hrvatske i Grčke nije popularno. Mnogi se političari boje otvoreno govoriti o tim temama zbog birača. Ali strateški je to proširenje za EU egzistencijalno pitanje. Sjećam se kako je Ivo Sanader govorio kada je prvi put bio u Europskome parlamentu, nekoliko mjeseca prije nego što je postao premijer Hrvatske. Kazao je da Europa dugoročno ne može opstati s crnom rupom jugoistočno od Hrvatske, nego da Europska unija mora integrirati te zemlje i to ne samo zato da bi pomogla tim zemljama, nego u vlastitu interesu. Václav Havel jednom je pak rekao: ‘’Ili će Europa stabilizirati te zemlje ili će te zemlje destabilizirati Europu.’’

‘Europski parlament mora se osnažiti. On mora moći slobodno birati Europsku komisiju kao što nacionalni parlament bira vladu. Vijeće EU-a mora imati legislativne, a ne više egzekutivne funkcije’

NACIONAL:: Treba li se EU reformirati? Kakvu ulogu treba imati Europski parlament, kakvu Europska komisija, a kakvu Vijeće Europske unije?

Europski parlament se mora osnažiti. On mora moći slobodno birati Europsku komisiju kao što nacionalni parlament bira vladu. Vijeće Europske unije mora evoluirati u neku vrstu gornjega doma, dakle imati samo legislativnu, a ne više egzekutivne funkcije. Zato se prije svega mora do kraja ukloniti načelo donošenja odluka konsenzusom umjesto kvalificiranom većinom.

NACIONAL: Što su korijeni euroskepticizma? Kako mu se trebamo suprotstaviti? Kako možemo nanovo oživiti zanos za europskim projektom?

Zanos za europskim projektom bio je na ovim europskim izborima u prosjeku EU-a veći nego ikada u proteklih 40 godina. Dva su razloga toga: borba protiv nacionalizma koji je osnažen i koji većina vidi kao realnu opasnost jer uvodi polarizaciju u društvo, stoga se društvo i bori protiv njega. Drugi je razlog projekt demokratizacije i parlamentarizacije EU-a, za koji se prije svega zalaže Manfred Weber. U tome smo nedavno, na izborima, nazadovali, ali projekt ostaje. Za to se mogu mobilizirati mladi ljudi, naime čim vide da mogu u tome imati udjela. Dva su korijena euroskepticizma. Prvi je to što EU funkcionira odveć sporo i neučinkovito. Ljudi hoće da se djeluje, a ne da se samo govori. Kada se to promijeni, oslabit će i euroskepticizam. Drugi je korijen u difuznu strahu od globalizacije i migracija. Neki misle da će biti sigurni ako se povuku u nacionalne okvire. Ali to je iluzija.

NACIONAL: Što je bio položaj Velike Britanije unutar EU-a prije Brexita i koje se prilike otvaraju Uniji s izlaskom Velike Britanije iz EU-a?

Uvijek sam govorio da je pristupanje Britanaca Uniji error in personam: brak koji se je sklopio pod krivim pretpostavkama. Kontinentalni Europljani oduvijek su htjeli političku zajednicu koja jamči mir. Britanci su oduvijek htjeli tržište bez politike. Zato je zbog lošega braka sve ovako eskaliralo. Ja sam za Brexit. Britanci trebaju izaći iz Unije, razmisliti u miru o tome što hoće, a potom se mogu naknadno vratiti u Uniji pod normalnim uvjetima kao i svaki drugi kandidat za članstvo u EU. Nakon izlaska Velike Britanije EU se može više usredotočiti na vanjsku i sigurnosnu politiku. Optimalno bi bilo da imamo snažnu Europu sa snažnom Velikom Britanijom. Ali mi imamo slabu Europu sa slabom Velikom Britanijom. Britanci su uvijek blokirali vanjsku i sigurnosnu politiku, također u konzultacijama s Amerikancima. Smatram da sada imamo bolje šanse da razvijemo zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku. A s Britancima možemo pregovarati bilateralno.

NACIONAL: Kako se u vanjskoj politici EU treba razlikovati od SAD-a, napose u odnosu spram Rusije i Turske?

Europska vanjska politika treba se graditi na vrijednosnim predodžbama: ljudska prava, sloboda, sigurnost. Potom mora snažiti pravo naroda, a ne pravo jačega. Kao treće, Europa ne treba biti svjetski policajac, nego treba sa svojim susjedstvom stvarati sigurnost. Za to je u prvome redu potrebna preventivna diplomacija. Dakle, ne treba čekati dok ne dođe do vojne eskalacije. Europljani su u prošlosti bili loši u preventivnoj diplomaciji, i tu su zakazali.

Komentiraj