Rumunjski redatelj Corneliu Porumboiu govori o svom novom filmu ‘Zviždači’ koji je konkurirao za Zlatnu palmu Festivala u Cannesu, a hrvatsku premijeru imat će uskoro na Filmskom festivalu u Vukovaru

Redatelj Corneliu Porumboiu (44) jedan je od najznačajnijih pripadnika rumunjskog filmskog novog vala koji je posljednjih 15 godina dominirao brojnim filmskim festivalima. Njihovi autori pobjeđivali su na festivalima u Cannesu, Berlinu i mnogim drugim festivalima, pretvorivši rumunjsku kinematografiju u jednu od najznačajnijih europskih kinematografija. Porumboiu se također proslavio na filmskom festivalu u Cannesu, na kojem je 2006. godine proglašen najboljim debitantom za izvrsnu crnu komediju “12:08 Istočno od Bukurešta”, da bi tri godine kasnije s filmom “Policijski, pridjev” pobijedio u canneskoj sekciji “Izvjestan pogled”. Organizatori canneskog festivala prigrlili su Porumboiua pa su 2015. prikazali njegov film “Blago”, da bi ove godine Porumboiu s novim filmom “Zviždači” konkurirao za Zlatnu palmu.

Dok su se njegovi dosadašnji filmovi bavili političkom, ekonomskom i socijalnom situacijom u Rumunjskoj, šesti film “Zviždači” je film noir koja se događa u Rumunjskoj i Španjolskoj. Vlad Ivanov je Cristi, korumpirani policajac iz Bukurešta koji je povezan s rumunjskom mafijom, Mafija pere novac koji završava na otočiću La Gomera koji je dio Kanarskog otočja. Na tom otoku mafijaši komuniciraju zviždeći kako policija ne bi mogla pratiti njihove razgovore.

https://www.youtube.com/watch?v=_TnA0ERkTM4

Filmovi rumunjskih autora uvijek su dobrodošli na hrvatskim filmskim festivalima, tako da će i “Zviždači” imati hrvatsku premijeru na filmskom festivalu u Vukovaru koji se ove godine održava od 4. do 7. srpnja.

NACIONAL: Kako ste se odlučili da, nakon uspješnih drama i crnih komedija, sada snimite akcijski film noir?

Razlog tome je naslov filma “Zviždači”. Kada sam otkrio da na jednom španjolskom otoku ljudi doista komuniciraju uz pomoć zviždanja, bio sam toliko zaintrigiran da sam se odlučio na ovakav film. Dugo sam pisao scenarij, neprestano ga mijenjao, nekoliko verzija scenarija nije mi se dopalo, sve dok nisam došao do verzije u kojoj gotovo svaki lik igra dvostruku igru. Dakle, nisam planirao snimiti akcijski film noir, on mi se nametnuo kroz temu filma. Sve je počelo tako što sam na televiziji gledao emisiju o otoku na kojem ljudi komuniciraju zviždanjem. Zatim sam istraživao to zviždanje na YouTubeu i posjetio otok La Gomera koji je dio Kanarskog otočja, na kojem ljudi komuniciraju zviždanjem. Kada sam to doživio uživo, vidio sam koliko je moćno. Radi se o vulkanskom otoku i izgleda impresivno. Želio sam snimiti film koji nije realističan, želio sam se odvojiti od dosadašnjeg pričanja filmske priče, želio sam promijeniti filmski jezik. U djetinjstvu sam gledao puno film noira i kada sam počeo pisati scenarij, činilo mi se kao da se vraćam u djetinjstvo, u žanrovski film koji sam pomalo zaboravio. Poigravao sam se sa scenama, bio sam poput djeteta. I zato mi je stvaranje ovog filma pričinjavalo veliko zadovoljstvo.

NACIONAL: Kada je redatelj Cristian Mungiu snimio film “Matura”, rekao je da u Rumunjskoj nitko ne mari za zakon. Jesu li zato svi likovi u vašem filmu korumpirani?

Nisam tako razmišljao. Kada se odlučite na određeni žanrovski film, onda imate određena pravila. U film noiru imate korupciju, pogledajte američke primjere tog žanra kao što je film “L. A. povjerljivo” pa će te vidjeti slične ili iste likove. Zato nisam razmišljao da ću snimiti film o korupciji jer, na kraju, to i nije film o korupciji. Možda mi je korupcija došla podsvjesno, ali nisam se želio fokusirati na nju. Osnova filma je priča o policajcu koji je prije deset godina vrlo dobro obavljao svoj posao, a sada je izgubljen jer se našao među ljudima koji se bave kriminalom i ne može kontrolirati situaciju. Naravno, ja kao filmaš živim u Rumunjskoj, na mene utječe svakodnevni život i naravno da se nosim s time. Ne živim pod staklenim zvonom, suočavam se s određenom vrstom realnosti. Ovog puta primjećuje se i da sam promijenio realnosti pa sam odlučio snimati film i u Španjolskoj i u Rumunjskoj.

‘ISTINA JE DA JE glumcima bilo teško naučiti zviždati pa smo koristili i dublere, ali kad se lice glumca nalazi u krupnom kadru, vidi se znaju li glumci zviždati ili ne’

NACIONAL: Je li vaš film dijelom metafora današnjeg svijeta, u kojem su ljudi sve više fascinirani novcem pa su se zbog toga pogubili?

Na neki način ste u pravu. Vidjeli ste da u filmu jedan od glavnih likova završi u zatvoru i odleži kaznu, ali nakon izlaska postaje još opasniji. Sve zbog novca.

NACIONAL: Prvi put imate producente iz nekoliko europskih zemalja, je li vam to olakšalo posao s financijske strane?

S produkcijske strane to je bila prava avantura. Kada imate producente iz nekoliko zemalja, pojavi se nekoliko financijskih izvora, a to se ponekad pretvori u avanturu. Ako ništa drugo, imali smo dovoljno novca da platimo prava na korištenje pjesme “Passenger” Iggyja Popa. Što se tiče snimanja u Španjolskoj, lokalno stanovništvo je bilo vrlo pristojno i davali su nam svu moguću podršku. Imali su već iskustva sa snimanjima filmova, prije četiri godine na njihovu otoku je snimljen film “U srcu mora” redatelja Rona Howarda.

NACIONAL: U razgovoru s glumcima čuli smo da im je bilo jako teško naučiti zviždati.

To je istina, zato sam u nekim scenama koristio dublere. Međutim, kada se lice glumca nalazi u krupnom kadru, onda se vidi znaju li glumci zviždati ili ne. I zato su morali naučiti. Ja nisam naučio zviždati. Zapravo, savladao sam tehniku zviždanja, ali nisam je koristio. Zviždanje me zanimalo kao nešto povijesno vrlo staro. U odnosu na tehnološke novotarije, ono je vrlo zastarjelo. Meni je sve to izgledalo ironično i privuklo me od početka.

NACIONAL: Većina redatelja razvojem karijere nastoje snimati sve veće i grandioznije filmove. Zašto je, za razliku od njih, vaš fokus sve do ovog filma bio vrlo uzak, jednostavna priča s nekoliko likova?

Kad snimam film, prvi instinkt je visceralan. To je bio slučaj i s mojim prvim filmom “12:08 Istočno od Bukurešta” kao i s prethodnim filmom “Blago”. Prvo, to su teme o kojima želim govoriti. Naravno, ja sam Rumunj i svjestan sam da dolazim iz kulture koja je marginalna. Istovremeno, posvećujem veliku pozornost detaljima. Možda je to moja kultura, moj način života koji me tjera da idem u tom smjeru. Možda ću za sljedeći projekt napraviti nešto malo veće. Ali nikad ne razmišljam o tome.

‘OSNOVA FILMA je priča o policajcu koji je nekada vrlo dobro obavljao svoj posao, a sada je izgubljen jer se našao među ljudima koji se bave kriminalom i ne može kontrolirati situaciju’

NACIONAL: U svim vašim filmovima prisutan je humor, pretežno onaj crni. Što vas nasmijava, što vam je smiješno dok snimate filmove?

Duhovitost mi znači određenu vrstu slobode. Istovremeno, volim nasmijavati ljude. Ja sam poput svojih likova, na neki način, jer sam vrlo ozbiljan. A moji likovi su cijelo vrijeme vrlo ozbiljni. To je neka vrsta odijela koje obučeš. Već sam govorio o Busteru Keatonu i načinu na koji je on nasmijavao ljude. Svi moji likovi imaju tu ozbiljnost koja, istovremeno, izaziva smijeh.

NACIONAL: Vi ste dio nacionalnog pokreta koji se naziva rumunjski novi val. Osjećate li se kao da ste dio većeg kulturnog pokreta u zemlji?

U Rumunjskoj je u posljednjih više od 10 godina bilo mnogo filmova koji su proizašli iz tog pokreta. Mislim da je to velika generacija redatelja. Svi smo mi uglavnom istih godina. To je nešto što dolazi s generacijom, velikom generacijom redatelja i filmaša, ljudi koji su bili tinejdžeri kad je došla revolucija. To nije val koji je krenuo iz Bukurešta. To nije val u televizijskoj ili povijesnoj perspektivi. Više se radi o relativno mladim redateljima koji su na početku snimali filmove koji dovode u pitanje naše društvo ili propituju svoj položaj u današnjoj Rumunjskoj. Ti filmovi imaju mnogo toga zajedničkog, ali kada ih danas gledam čini mi se da je svaki od njih drugačiji.

NACIONAL: Koji su korijeni rumunjskog novog vala? Jeste li svi pohađali istu filmsku školu?

Gotovo svi smo otišli u filmsku školu u Bukureštu, ali prvi film nove generacije koji je stavio rumunjsku kinematografiju na kartu bio je “Smrt gospodina Lazarescua” koji je prikazan u Cannesu 2005. godine i koji je režirao Cristi Puiu. Puiu je bio jedini među nama koji je pohađao filmsku školu u inozemstvu. U to je vrijeme radio s piscem Rázvanom Rădulescuom koji nije studirao film, ali je napisao scenarije mnogih naših filmova.

‘RUMUNJSKI NACIONALNI CENTAR ZA KINEMATOGRAFIJU prilično je stabilan, tako da se filmovi redovito snimaju. No trebate i novac iz inozemstva’

NACIONAL: Kakvo je trenutno stanje glede financiranja filmova u Rumunjskoj?

Trenutno imamo samo jedan izvor financiranja, a to je rumunjski Nacionalni centar za kinematografiju. Njegov proračun puni se od postotka prihoda od oglašavanja. Mnoge tvrtke smanjile su svoje proračune za oglašavanje, tako da je i proračun manji. Ipak, Nacionalni centar je prilično stabilan tako da se filmovi redovno snimaju. No trebate i novac iz inozemstva. Osim toga, u devedesetima je u Rumunjskoj snimljeno mnogo američkih i zapadnoeuropskih filmova i TV serija, dok se u novije vrijeme ti filmovi i serije sele u Bugarsku ili druge zemlje. Prednost je bila ta što su filmske ekipe radile na inozemnim produkcijama, tamo su zaradile novac, pa su onda za moj prvi film radili besplatno. To je danas nemoguće.

NACIONAL: Ekonomska i socijalna situacija u Rumunjskoj uvijek je bila tema filmova novog vala. Kakva je sada situacija?

Kriza je prije deset godina jako pogodila Rumunjsku, kao i druge zemlje. U jednom trenutku studirao sam poslovni menadžment, ali sam odustao. Da sam bio dobar student, sada bih zarađivao na Wall Streetu. Umjesto toga, u Rumunjskoj snimam filmove o krizi. Nadam se da će se stvari popraviti, ali nikad se ne zna. Posvuda vidimo političku radikalizaciju. Da budem iskren, nisam baš optimističan. U Rumunjskoj je problem bio u tome što smo nakon revolucije 1989. napravili prijelaz u neku vrstu divljeg kapitalizma, a od tada se situacija nikada nije smirila.