Ponuda Zvonka Zubaka hrvatskoj Vladi ‘Kupujem Inu i nudim barem 50 mil. USD više od najbolje ponude’

Objavljeno u Nacionalu br. 396, 2003-06-17

Zvonko Zubak, hrvatski poduzetnik i veletrgovac oružjem, najavljuje da je za 25 posto plus jednu dionicu Ine spreman dati deset posto više od najbolje ponude koju država bude dobila, te da se na to spreman pismeno obvezati pred Vladom, Saborom, ili predsjednikom Republike

Zvonko Zubak, hrvatski poduzetnik koga javnost uglavnom poznaje kao veletrgovca oružjem, koncem proteklog tjedna Nacionalu je otkrio da dio svog novca uskoro želi uložiti u Hrvatskoj. U svojoj luksuznoj, 54 metra dugoj vili u Sesvetskom Kraljevcu Zubak je za Nacional izjavio kako želi kupiti kontrolni paket dionica Ine. Bila bi to njegova prva, a vjerojatno i jedina velika investicija u Hrvatskoj. Za Zvonka Zubaka hrvatska javnost prvi je puta čula prije dvije godine, kada je dio svog novca htio uložiti u nogometni klub Dinamo iz Zagreba. U tomu nije uspio, pa je svoje sportske ambicije dijelom zadovoljio financirajući nogometni klub Croatia iz Sesveta, koji se natječe u drugoj hrvatskoj nogometnoj ligi jug.

‘Ako bih postao suvlasnikom Ine poslovao bih s Hrvatskom poštanskom bankom, a nipošto ne sa Zagrebačkom ili Privrednom bankom, jer su one hrvatske banke samo po imenu’ ‘Raspolažem s dovoljno snažnim kapitalom da Ini osiguram da u doglednoj budućnosti preuzme i kontrolne pakete MOL-a ili OMV-a. Zašto mi to s našom kompanijom ne bismo mogli učiniti?’ Veliku pozornost Zubak je izazvao kada se otkrilo da je on za Hrvatsku nabavio većinu strateški važnog naoružanja, uključujući i raketni sustav S-300, koji je donio prekretnicu u Domovinskom ratu i neizravno omogućio konačno omogućavanje potpunog oslobođenja Hrvatske bez većih razaranja hrvatskih gradova.

Hrvatska Vlada taj raketni sustav nikada nije platila, pa je Zubak odlučio pokrenuti spor kako bi riješio taj dug. Nacional je u više navrata pisao o Zubakovim problemima s naplatom tog duga te objavljivao dokumente koji sugeriraju kako Zubak posve osnovano potražuje od Vlade 200 milijuna dolara.

Nacional je javnost informirao i o Zubakovim tvrdnjama kako je Mladen Ružman, bivši pomoćnik ministra obrane za SIS, od Zubaka tražio 2,5 milijuna dolara mita da mu osigura originalnu dokumentaciju koja bi Zubaku pomogla da riješi pitanje 200 milijuna dolara duga od Vlade. Ružman je Zubaka zbog te izjave tužio sudu, a postupak je u tijeku.

Još uvijek se teško može naslutiti kada će i kako završiti Zubakov spor s Vladom. U razgovoru za Nacional Zubak je najavio da je spreman taj spor zamrznuti dok ne kupi kontrolni paket Ine, a najavio je i da je spreman od Hrvatske otkupiti sve oružje koje joj je bio isporučio.

Govoreći o namjeri da investira u kupovinu kontrolnog paketa dionica Ine, Zubak je, između ostalog, otkrio zašto se odlučio na taj poslovni potez, kako bi rukovodio s Inom, te koliko je za Inu spreman platiti.

NACIONAL: Zašto želite kupiti Inu i koliko ste za tu kompaniju spremni platiti? – Ja sam već više godina zainteresiran za kupnju Ine, ali to nisam javno iskazivao. Svoj sam interes za Inu bio posredno iskazao i koncem 90-ih, u vrijeme dok joj je na čelu bio Davor Štern. Tada su ozbiljni kandidati za kupnju Ine bili mađarski MOL i austrijski OMV, no prodaja je propala. Tada nisam izravno pregovarao zato što klima za takve razgovore nije bila povoljna, jer je bilo jako puno onih koji su bili neskloni uopće razgovarati o takvim stvarima s našim ljudima. Stoga su u moje ime interes bili pokazali moji suradnici. Ja sam jedan od rijetkih ljudi koji u Hrvatskoj još nisu zaradili niti jednu kunu. Nitko me ne može prozvati za sudjelovanje u bilo kojoj aferi. Imam vlastiti kapital, snagu i želju kupiti Inu, jer želim da ta kompanija ostane u hrvatskim rukama. Za 25 posto plus jednu dionicu Ine spreman sam dati najmanje 50 milijuna dolara ili deset posto više od najbolje ponude koju država bude dobila za Inu. Uopće me ne interesira koliko tko od potencijalnih kupaca namjerava ponuditi, ja ću uvijek biti spreman dati više. Na to sam se spreman pismeno obvezati pred Vladom, Saborom, ili predsjednikom Republike. Meni je, uz pomoć mojih bankara iz Japana, potrebno jako malo vremena da tehnički realiziram taj posao. Ako Vlada ima problema s punjenjem državnog proračuna ja sam joj spreman i dodatno izići ususret, te otkupiti 80 posto dionica Ine. Vlada treba samo odrediti cijenu. Osim toga, spreman sam se u periodu od 50 godina odreći 5 posto od dobiti kompanije. Taj novac spreman sam dati u dobrotvorne svrhe, primjerice, nezbrinutu djecu, djecu poginulih branitelja, znanost, kulturu, izgradnju bolnica… To sam se također spreman pismeno obvezati. Raspolažem s dovoljno snažnim kapitalom da Ini osiguram da u doglednoj budućnosti preuzme i kontrolne pakete MOL-a ili OMV-a. Zašto mi to s našom kompanijom ne bismo mogli učiniti? Krajnje je vrijeme da se financijski problemi Vlade prestanu rješavati rasprodajom naše imovine strancima. Ako ništa drugo, spreman sam i prije no što kupim Inu posuditi Vladi milijardu dolara da, ako želi, krene u realizaciju kupnje kontrolnih paketa OMV-a ili MOL-a. Neki su mi ljudi rekli da ne bih mogao kupiti Inu zato što ne raspolažem nikakvim rafinerijama, te da zato nisam pogodan za strateškog partnera. Strateški partneri Ine su hrvatski građani. Ako Inu kupi MOL, ili netko drugi, ta će kompanija u Hrvatsku plasirati svoje gorivo i prodavati ga Hrvatima. Taj će novac potom izlaziti iz Hrvatske. Mislim da nam takvo što nije potrebno. Zašto bismo mi i na takav način dodatno izvozili kapital iz Hrvatske? Ako mi Vlada dopusti kupiti Inu, ta će kompanija poslovati sa bankom u hrvatskom vlasništvu. To znači da bih najvjerojatnije poslovao sa Hrvatskom poštanskom bankom, koja bi taj kapital ostavljala u Hrvatskoj. Ako bih postao suvlasnikom Ine nipošto ne bih radio sa Zagrebačkom ili Privrednom bankom, jer su one hrvatske banke samo po imenu, a iz Hrvatske, kao i ostale strane banke, maksimalno izvlače zaradu bez adekvatne koristi za razvoj hrvatske ekonomije.

NACIONAL: Natječaj za prodaju Ine već je u odmakloj fazi. Zašto se niste javili ranije i jeste li do sada o svojim namjerama komunicirali sa predstavnicima Vlade? – To što je natječaj u odmakloj fazi nema nikakve veze, jer se naša Vlada u brojnim drugim situacijama ponašala neodgovorno i kršila natječajna pravila zbog međusobnih stranačkih prepucavanja. Mislim da hrvatska javnost jako dobro zna o kojim se slučajevima radi. Posljednji u nizu je slučaj prodaje Kutjeva. Svi ti slučajevi narušili su ugled Vlade i izravno štetili interesima poreznih obveznika. Bilo bi krajnje licemjerno ako bi mi se sada netko iz Vlade išao pozivati na principijelno poštivanje procedure, posebno ako se zna da je sadašnji tijek privatizacije Ine bio prilično netransparentan, te ako bi prihvaćanjem moje ponude država zaradila više novca. Ja do sada javno nisam iskazivao svoj interes za Inu dijelom i zato što su mi neki dužnosnici Vlade bili rekli da bih vrlo brzo bio odbijen, jer sam tužio Vladu zbog 200 milijuna dolara koliko mi duguje za nabavku raketnog sustava S-300. Taj spor sa ovim slučajem nema nikakve veze. Ja nemam namjeru tražiti da mi se taj dug prizna kao dio novca kojim bih morao platiti Inu. Za Inu namjeravam dati gotovinu, a ovaj spor neka se rješava posve neovisno od kupovine Ine. Ja sam čak spreman do završetka realizacije kupnje Ine zamrznuti svoj spor sa Vladom oko nabavke sustava S-300.

NACIONAL: Koji su Vam to dužnosnici Vlade rekli da biste zbog tog spora bili odmah odbijeni? – Ja ih ovom prilikom ne bih imenovao, ali dobro oni znaju što su mi govorili. Riječ je o visokim dužnosnicima Vlade. Mislim da ni u kom slučaju nije prekasno za isticanje moje kandidature. Ja sam spreman gotovinu za taj posao osigurati u roku od 15-ak dana. Moram reći da mi je jako žao i zato što je na ovakav način prodan i Hrvatski Telekom. Interes za takvu prodaju imali su određeni pojedinci, a ne svi hrvatski građani. Za moj ulazak u natječaj nije kasno i zato što Ina pripada svim građanima Hrvatske, a ne hrvatskoj Vladi.

NACIONAL: Koliko uopće poznajete poslovnu situaciju u kojoj se Ina nalazi? Tko bi Vam dubinski snimio poslovanje Ine? – Poslovnu situaciju Ine poznajem izuzetno dobro i detaljno. Preko svojih suradnika uspio sam nabaviti izvještaj koji su o poslovanju Ine napravili stručnjaci Pricewaterhouse Coopersa. Ne mogu vam otkriti kako sam do toga došao, ali uvijek postoje načini da se čovjek dobro informira. Na temelju tih podataka mogu doista odgovorno i čvrsto iskazati interes za kupovinu Ine. Ina sigurno ima dobru poslovnu perspektivu i čak bih na slijepo u nju investirao značajan novac. Ako drugi i nakon dubinskog snimanja stanja moraju razmišljati o visini svoje krajnje ponude, onda bi im bilo bolje da odustanu od kupnje.

NACIONAL: Kako biste i s kojim ljudima upravljali Inom ako je kupite? – Ja bih sigurno angažirao veći broj kvalitetnih menedžera s iskustvom u tom poslu, a kojima vjerujem. Osim toga, u Ini postoji velik broj kvalitetnih ljudi. Ne bih u prvo vrijeme radio nikakve velike kadrovske promjene. Štoviše, svima bih povećao plaće. Smatram da nema nikakve potrebe smanjivati broj zaposlenih. Nemam namjeru niti manipulirati s nabavnim cijenama goriva, kao što bi to vjerojatno bio slučaj ako bi strana kompanija postala vlasnikom Ine.

NACIONAL: Kako namjeravate riješiti brojna interesna sukobljavanja unutar Ine? – Ti će sukobi prestati čim se bude znao novi vlasnik. U Ini i sada ima jako puno ljudi koji dobro znaju svoj posao, ali ne mogu doći do izražaja zato što su stalno na udaru interesnih skupina.

NACIONAL: Gdje vidite Inu kroz 5-10 godina? – Ina bi postala suvlasnikom svojih sadašnjih konkurenata, kupovala bi ih i strateški bi se razvijala i rasla. Zbog svog geografskog položaja Ina ima ogromne razvojne perspektive. Najviše zato stranci pokazuju interes da je kupe. Pokušao bih i što brže i kvalitetnije riješiti problem Inine imovine u Srbiji. To bih učinio preko svojih kontakata sa diplomatima razvijenih zemalja.

NACIONAL: Otkud Vam toliki novac za kupnju Ine? Je li to doista Vaš novac, ili ste Vi tek paravan za nečiji drugi kapital? – Nije to velik novac. Ja sam u inozemstvu više od 20 godina. Ne znam kako bih se mogao odreći 5 posto od dobiti kompanije, ako bih je kupovao tuđim novcem. Ne želim biti jedan od onih naših domoljubnih poduzetnika, koji su došli u Hrvatsku i u njoj se obogatili zahvaljujući političkim vezama. Između ostalog, ja se duže vrijeme bavim i prodajom goriva. Imam izuzetno dobru ekipu s kojom radim te poslove, a jedna od naših kompanija posluje i u Japanu. Sav moj novac potpuno je čist, legalno zarađen na trgovini gorivom i drugim stvarima. Ja nisam tek trgovac oružjem, kao što su me mediji do sada uglavnom predstavljali. Ja doista jesam nekoliko godina trgovao oružjem, ali to nije jedino čime se bavim. Kada se branila Hrvatska, ja sam se stavio na raspolaganje domovini. Sa svojim angažmanom u nabavci oružja za Hrvatsku se ponosim. To sam radio od 1991. do 1998., a odgovorno mogu reći da bez oružja koje sam Hrvatskoj dopremio danas niti ne bi bilo Ine, kao niti ovih državnih granica. No, danas sam spreman od Hrvatske otkupiti sve oružje koje sam joj dopremio po istim cijenama. Jedini uvjet je da mi to oružje vrate u stanju u kojem je bilo kada sam ga bio dopremao. Je li itko zapitao OMV ili MOL, Lukoil i slične kompanije kakav oni novac donose u Hrvatsku?

NACIONAL: Možete li biti malo precizniji kada govorite o Vašem poslovanju s naftom? – Ja ću sve detalje o tom dijelu mog poslovanja otkriti kada i ako počnem ozbiljno pregovarati s Vladom o ulasku u Inu. Mislim da će se vrlo brzo nakon toga posao i definitivno realizirati. Jedino što me zanima je u kojem roku Vlada želi da joj isplatim novac. To mogu učiniti bitno brže od bilo kojeg drugog kandidata. Jedini projekt u koji želim ući u Hrvatskoj je ova transakcija. Nadam se da će isticanje moje kandidature pridonijeti i transparentnosti ove transakcije. Ta se situacija mora promijeniti. Apsurdno je da u ovoj zemlji svi odgovaraju za propuste u svom ponašanju, osim Vlade. Niti jedna Vlada u Hrvatskoj nije se suočila sa pravim sankcijama za svoje propuste. Pozivam ovim putem potpredsjednika Vlade Slavka Linića da se, kao što je to u više navrata javno znao govoriti, u ovom slučaju postavi na način da maksimalno zaštiti interese poreznih obveznika. Ja ću svojom ponudom osigurati da porezni obveznici od prodaje Ine najviše zarade. Posve odgovorno iznijet ću svoju ponudu i u pismenom obliku, a nadam se da će Vlada brzo reagirati i pozvati me na razgovor. Ini nudim dugoročnu stabilnost i razvoj u regionalno priznatu kompaniju, s tim da će njena zarada ostati u našoj državi, gdje će se dalje ulagati u razvoj našeg gospodarstva.

Komentiraj

Source:Berislav Jelinić