Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) najmanje pet godina vrlo dobro je upoznata s iznimno problematičnom koncentracijom vlasništva nad svim glavnim hrvatskim radiopostajama – ranije pod kontrolom Miroslava Kutle, kasnije u sferi interesa kontroverznog poduzetnika Zorana Pripuza, a cijelo vrijeme pod upravljanjem Ivana Jurića Kaćunića, javnosti poznatog po vrlo problematičnoj odluci Vijeća za elektroničke medije kojom je njegovoj tvrtki Top radio dodijeljena koncesija koja je nekoć pripadala Radiju 101. AZTN je, dapače, u više navrata preispitivao tu koncentraciju, a samom Kaćuniću i izricao novčane globe jer je zaobilazio propise koji reguliraju tu materiju. No globe su u pravilu bile manje od simboličnih: u jednom slučaju, primjerice, on je za opetovano kršenje zakona kažnjen s tek 30 tisuća kuna, premda je ta agencija na raspolaganju imala raspon do čak 750 tisuća kuna. Nacional je došao u posjed spomenute odluke koja dokazuje da je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja itekako raspolagala spoznajama o materiji vezanoj uz koncentraciju na radijskom tržištu, oko čega je tijekom proteklih tjedana otkriven niz tajnih ortačkih ugovora i dealova, cijeli sustav prikrivanja vlasništva koji upućuje na zaključak da se zapravo radi o medijskom kartelu, te namjerno skroviti odnosi s ciljem da se pokušaju izbjeći državna kontrola i oporezivanje.

Ivan Jurić Kaćunić iznimno je bitna karika u toj organizaciji: dugi niz godina je bio glavni Kutlin operativac, jedan od stvarnih i fiktivnih suvlasnika u nizu radijskih postaja, a za taj sustav nastavio se brinuti – dapače, i širiti ga preko koncesije bivše Stojedinice – i nakon što ga je, kako Kutle tvrdi, Pripuz „oteo“, po svemu sudeći jer je naprosto promijenio stranu u ovom sukobu. Iz dokumenata AZTN-a razvidno je da je Jurić Kaćunić prije šest godina prekršio nekoliko zakona jer je navodno zaboravio prijaviti stjecanje većinskog vlasništva nad Radijem Dalmacijom, a prije četiri godine i zagrebačkim radiom Enter. U istom dokumentu precizno su navedene tvrtke koje je Jurić Kaćunić u tom trenutku kontrolirao, njih čak devet, ali je pri samom kraju stidljivo napomenuto da je jednake prekršaje zakona, izbjegavši prijaviti koncentraciju vlasništva u radijskim postajama, on činio i ranije. U tom konkretnom slučaju ista agencija utvrdila je da je Antena FM, radio kojemu je Jurić Kaćunić u tom periodu bio vlasnik, propustila prijaviti AZTN-u stjecanje kontrole nad Obiteljskim radiom iz Zagreba, što se dogodilo 2014. godine. Dakle, radi se o potpuno jednakom prijestupu kao i u slučaju Radija Dalmacije i radija Enter Zagreb.

Odluka Vijeća agencije za zaštitu tržišnog natjecanja kojom je Ivan Jurić Kaćunić (lijevo) kažnjen s 30 tisuća kuna. FOTO: Borna Filic/PIXSELL, Nacional

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja taj podatak službeno je ocijenila kao „otegotnu okolnost“, no kod izricanja kazne postupila je, barem naizgled, potpuno suprotno: premda je u više navrata dala do znanja da ima ovlasti izreći mjeru oduzimanja najviše jedan posto vrijednosti ukupnog prihoda koji je poduzetnik ostvario u godini ranije, za sankciju je određeno tek 30 tisuća kuna – odnosno, kako je navedeno, 0,04 posto prihoda Jurića Kaćunića. Da se odlučio na maksimalnu kaznu, AZTN je mogao naplatiti točno 25 puta više, dakle 750 tisuća kuna. Samog Ivana Jurića Kaćunića u ovom postupku zastupala je odvjetnica čije je ime u više navrata zacrnjeno u dokumentu koji Nacional posjeduje. U napomeni na samom kraju navodi se da je razlog tomu činjenica da taj podatak predstavlja „poslovnu tajnu“ – premda, laički rečeno, nije do kraja jasno zbog čega bi jedino ime odvjetnika u postupku bilo tako klasificirano.

U vrijeme kada se vodio postupak pred AZTN-om, Ivan Jurić Kaćunić bio je povezan s devet tvrtki: Media servis d.o.o., Media servis global d.o.o., Radijski festival, Sedam savjetovanje, ZANA projekt, Go media house, Extra FM, Capital7, mediaTOWER i Xara – Rijeka. Stopostotno vlasništvo nad radiom Enter Zagreb stekao je sklapanjem ugovora u svoje osobno ime s tvrtkom „Enter FM“, dok je s Radijem Dalmacijom postupak bio nešto kompleksniji. Jurić Kaćunić je preko tvrtke Sedam savjetovanje od Slobodne Dalmacije preuzeo 25 posto vlasništva, potom je od Media servisa osobno preuzeo 26 posto udjela, zatim od Splićanina Miroslava Leburića dodatnih dva posto, a na koncu i od tvrtke Brodomerkur 15 posto Radija Dalmacije. AZTN izričito navodi da je sve ovo učinjeno „bez podnošenja obvezne prijave namjere provedbe koncentracije“‘.

Jurić Kaćunić to je učinio tek u ožujku 2017. godine i tada se pokreće postupak zbog ovog prekršaja. No paralelno AZTN radi i formalnu provjeru same koncentracije radijskih medija i izvodi neobičan zaključak. „Nijedan od sudionika koncentracije ne djeluje na istom mjerodavnom tržištu u proizvodnom i zemljopisnom smislu pa među njima nema horizontalnog preklapanja te nijedan sudionik ne djeluje na tržištu koje je uzlazno ili silazno u odnosu na tržište na kojem djeluje drugi sudionik koncentracije pa među njima nema vertikalne povezanosti“, stoji u obrazloženju. Kako je to utvrđeno, Agencija objašnjava u idućim odlomcima: na svojim web stranicama objavila je podatke o formalnoj promjeni vlasničkih struktura radijskih postaja, odnosno „javni poziv za dostavljanje primjedaba i mišljenja“.

„Agencija je time pozvala sve poduzetnike koji djeluju na mjerodavnim tržištima djelatnosti radija i radijskog oglašavanja na koncesijskim područjima sudionika koncentracije, kao i sve poduzetnike koji djeluju na drugim tržištima na kojima bi navedena koncentracija mogla imati učinke (uzlazna, silazna, susjedna tržišta), strukovne udruge, udruge poslodavaca, udruge za zaštitu potrošača te ostale osobe koje nisu stranke u predmetnom postupku, odnosno konkurenti sudionika predmetne koncentracije, ali za koje se može razumno pretpostaviti da imaju saznanja o odnosima na navedenim mjerodavnim tržištima, na dostavu svojih primjedaba, stavova i mišljenja o mogućim konkretnim značajnim učincima koncentracije na njihovo poslovanje, kao i na moguće značajne učinke te koncentracije na navedenim tržištima“, stoji u rješenju AZTN-a i potom se objašnjava da se u zadanom roku od deset dana nitko nije javio. Takva evidentno površna ocjena dopuštenosti koncentracije problematična je iz niza razloga, uzevši u obzir činjenicu da je već u tom trenutku bilo jasno da su sve glavne radijske postaje u državi bile uvezane u jednu mrežu, koja je čak imala zajedničko knjigovodstvo i „kućnu“ agenciju koja je imala ekskluzivno pravo prodaje oglasnog prostora. Dakle, bilo je malo vjerojatno da će se netko odazvati na javni poziv AZTN-a i ukazati na činjenicu do koje je sama Agencija trebala doći: da se de facto radi o monopolu, odnosno kartelu.

Nakon iznenadne smrti predsjednika vijeća AZTN-a, ovlasti predsjednika do izbora novog obavlja njegova zamjenica Vesna Patrlj. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

Na dubljoj razini, već tada su u javnosti bile sazrele spoznaje o netransparentnom vlasništvu nad radijskom mrežom, čestim promjenama vlasnika i udruživanju u neku vrstu kartela. Te spoznaje detaljno su dokumentirane u proteklih nekoliko mjeseci, kada je Miroslav Kutle iz Hercegovine optužio poduzetnika Pripuza da mu je zapravo oduzeo cijeli sustav preko njegova dotad vjernog suradnika Ivana Jurića Kaćunića, a javnost je burno reagirala kada je Vijeće za elektronske medije upravo Kaćuniću dodijelilo koncesiju nekadašnjeg Radija 101, i to na osnovu vrlo dvojbene procedure i ponude kojoj je ustanovljen niz manjkavosti. Nacional je u proteklim tjednima detaljno dokumentirao procese koji su se odvijali u proteklih desetak godina i objavio korespondenciju glavnih aktera koji su čak imali vlastiti šifrarnik pomoću kojega su komunicirali. Između ostalog, razotkriven je sukob interesa jednog od članova Vijeća koje je Kaćuniću dodijelilo koncesiju Radija 101, bivšeg novinara Davora Marića, koji je svojedobno za Kutlu držao vlasničke udjele u Radiju Dalmaciji i jedno vrijeme služio kao paravan. Paralelno su razotkriveni slučajni ili namjerni nerad i nemar niza institucija koje nisu vodile računa o pitanju ozbiljno vezanom uz nacionalnu sigurnost, što vlasništvo nad medijima jest, niti su provjeravali novčane tokove usprkos indicijama da je država zakinuta za ozbiljan iznos neplaćenog poreza.

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja jedna je od tih institucija, a dokument koji objavljuje Nacional zapravo dokazuje tu tezu: prije pet ili šest godina AZTN je na stolu imao i Ivana Jurića Kaćunića i slučaj prijenosa vlasništva nad radijskim postajama, no bavio se tek formom – time što je propustio prijaviti koncentraciju medija – dok je meritumu stvari pristupio poprilično nonšalantno. U ovom predmetu zanimljiva je obrana samog Kaćunića, koju je najprije iznio pismeno, da bi ga na fizičkom saslušanju zastupala spomenuta neimenovana odvjetnica.

„Ivan Jurić Kaćunić navodi da mu nisu bile poznate navedene zakonske obveze, s obzirom na to da bi u protivnom postupio sukladno svojoj obvezi te podnio prijavu namjere provedbe koncentracije. Nadalje, ističe da nije bio svjestan protupravnosti svog postupanja, odnosno da nije znao da je njegovo propuštanje pravno zabranjeno, iz čega proizlazi da je isti bio u zabludi o protupravnosti, koja isključuje njegovu krivnju. Nije postupao s namjerom, a nije imao ni ostvario bilo kakav učinak time što je propustio izvršiti predmetnu obvezu. Dakle, proizlazi da je, u najmanju ruku, postupao s nehajem. S obzirom na navedeno, na strani Ivana Jurića Kaćunića nije postojala namjera za navedeni propust, priznaje počinjenje povrede propisa o tržišnom natjecanju i za isto izražava kajanje te nedvojbenu spremnost da se takvo postupanje neće ponoviti“, rekao je, između ostalog, u obrani pred AZTN-om. Sama Agencija je u analizi njegovih argumenata utvrdila da barem dio iznesenog nije točan: upravo on je koju godinu ranije počinio jednaku povredu propisa kada nije prijavio koncentraciju Antena FM-a i Obiteljskog radija, za što je kažnjen s mizernih četiri tisuće kuna. Odnosno, da je morao znati da ima obvezu prijaviti koncentraciju i kod stjecanja većinskog vlasništva nad Radijem Dalmacijom i radijem Enter Zagreb.

I usprkos svim tim argumentima, AZTN-u su za zaključenje ovog slučaja bili dovoljni globa od tek 30 tisuća kuna i svečano Kaćunićevo obećanje da isti prekršaj neće ponoviti i treći put.