PUBLIKA HNK IVANA PL. ZAJCA ODABRALA NAJBOLJE PREDSTAVE SEZONE

I na kraju ove godine publika Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci glasovala je za najuspješnije predstave tog kazališta u sezoni 2015./16. Nagradu za najbolju mušku ulogu u Hrvatskoj drami dobio je Jasmin Mekić za ulogu Panteja u predstavi “Kasandra” Christe Wolf redateljice Nade Kokotović, dok je nagradu za najbolju žensku ulogu u Hrvatskoj drami dobila Olivera Baljak za ulogu Vere Höller u predstavi “Pred mirovinom” Thomasa Bernharda, redateljice Morane Novosel. Najbolja dramska predstava u cjelini je “Kasandra” Christe Wolf redateljice Nade Kokotović.

Najbolja muška uloga u operi pripala je Marku Fortunatu za ulogu Sesta u operi “Giulio Cesare in Egitto/Julije Cezar u Egiptu” Georga Friedricha Händela pod dirigentskim vodstvom Villea Matvejeffa, u režiji i dramaturgiji Marina Blaževića i Olivera Frljića, a najbolja ženska Anamariji Knego za ulogu Cleopatre u operi “Giulio Cesare in Egitto/Julije Cezar u Egiptu” Georga Friedricha Händela pod dirigentskim vodstvom Villea Matvejeffa, u režiji i dramaturgiji Marina Blaževića i Olivera Frljića. Najbolja operna predstava u cjelini je “Rigoletto” Giuseppea Verdija pod dirigentskim vodstvom Roberta Homena, redatelja Laryja Zappije.

Najbolju mušku ulogu u Talijanskoj drami dobio je Giuseppe Nicodemo za ulogu Pokrovitelja u predstavi “Obojeno plavim” Carla Tolazzija u režiji Mojce Horvat, i ulogu Francescina oca u predstavi “Umorstva u pauzi za ručak” Paole Galassi u režiji Paole Francesca Galassi. Najbolja ženska uloga u Talijanskoj drami je ona Rosanne Bubole za ulogu Starlete u predstavi “Obojeno plavim” Carla Tolazzija u režiji Mojce Horvat, i ulogu Verninijeve tajnice u predstavi “Umorstva u pauzi za ručak” Paole Galassi u režiji Paole Francesca Galassi. Najbolja predstava talijanske drame u cjelini je “Obojeno plavim” Carla Tolazzija u režiji Mojce Horvat.

Što se tiče baleta, najbolju mušku ulogu ostvario je Daniele Romeo u baletu “Sex” u koreografiji Balázsa Baranyaija, a žensku Marta Voinea Čavrak u baletu “San ivanjske noći” prema istoimenoj drami Williama Shakespearea u koreografiji Lea Mujića. “San ivanjske noći” ujedno je i najbolja baletna predstava sezone u cjelini, ali i najbolja predstava u cjelini HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.

Nada Kokotović, redateljica i koreografkinja predstave “Kasandra”, najuspješnije i najbolje predstave u sezoni, za Nacional je rekla da se vrlo iznenadila i razveselila nagradi.

“Vrlo sam se razveselila kada mi je kolega Jasmin Mekić odmah nakon dodjele javio da smo dobili nagradu koju je i on dobio za ulogu Panteja u ‘Kasandri’. Ne znam što je to toliko intrigantno u ‘Kasandri’ pa se tako sviđa publici, ali mislim da je ona bila zatečena njenom snagom, izričajem, estetikom, divnom Mirom Furlan i ostalim kolegama glumcima, prožimanjem plesa i drame dvoje izvrsnih plesača i ekspresijom glumaca. Radili smo vrlo požrtvovno i koncentrirano”, rekla je za Nacional Nada Kokotović i dodala da joj je bilo vrlo lijepo raditi u Rijeci i rezultat nije izostao.

U predstavi koja govori o ženi u državi koja se razvija u smjeru snažnog patrijarhata, u ratobornoj državi u kojoj su muškarci i njihovi protivnici uvijek sličniji, a žene isključene iz svih procesa odlučivanja, Nada Kokotović vodila se direktnim pitanjima i odgovorima koje je Kasandra postavljala sebi i svijetu – o besmislu i tragediji rata.

“Ta pitanja o položaju žene u društvu, o njoj kao objektu, o snazi da se izbori za svoja prava, pitanja su koja treba stalno postavljati i rješavati. Kao što je na primjeru Kasandre očito, od Antike pa do danas nije se mnogo toga promijenilo. Kasandra u 16. godini otkriva svoj dar proricanja, pred smrt traži još jedan trenutak života, za krik, za plač, dotičući se tema rata, mira, prošlosti, budućnosti koje nema, ljubavi i smrti”, objasnila je redateljica i otkrila što misli o položaju žene u Hrvatskoj.

“Kako je moguće da je ta tema i nakon 2500 godina toliko aktualna, zar su se sufražetkinje i hrabre žene koje su se borile za prava žena kroz dvadeseto stoljeće uzalud borile za nas? Da mi danas, barem formalno, imamo ista prava kao muškarci, ali nam se ona u raznim segmentima ponovno pokušavaju uskratiti, prema promjeni političkih couleura u društvu”, rekla je Nada Kokotović i naglasila da teatar mora korespondirati sa stvarnošću. Mora između njegove iluzije i jasnoće zahtijevati, u najfinijim nijansama, individualna i kolektivna ekstremna iskustva. To je njegova privilegija i muka.